Je li Registar stvarnih vlasnika tek administrativno opterećenje i zbog ‘rupe’ u pravnom režimu kako je ustrojen neučinkovit alat u prevenciji kriminala – pranja novca i korupcije?

Za GONG Hrvatska dvojbe nema, pa niz pitanja, sve do raščlanjivanja kako su u Hrvatskoj regulirana tajna društva, kako se ulazi u trag porijeklu imovine, ali i planira li se pristup Registru stvarnih vlasnika omogućiti svim građanima (bez prijave putem NIAS sustava koji bilježi njihove osobne podatke), adresiraju na nadležna tijela, na čelu s resorima financija i pravosuđa.

Redom su to nova-stara pitanja, na temu tajnih društava (još od slučaja. tzv petog ortaka) aktualizirana novim pravosudnim aferama. Sudeći po trenutnom izostanku odgovora, prema prvim ocjenama pitanja su to koja su mnoge moguće zatekla, no po svemu sudeći bit će teško izbjeći reformu Registra u smjeru veće transparentnosti.

Iz Gonga tvrde da su još od početka tranzicije, tajna vlasništva i kriminalna premreženost privatnih poduzetnika, s firmama u državnom vlasništvu, najveća rak-rana Hrvatske.

No, povodom najnovijih slučajeva problematiziraju to što država kao da ‘žmiri’; naime, kažu da se ignorira činjenica po kojoj za korupciju nije važno ima li dužnosnik 20 ili 51% prikrivenog vlasništva u tvrtki kojoj pogoduje, već ako je on taj koji namješta posao, kažu, onda i kontrolira tu tvrtku u potpunosti, bez obzira na postotak formalnog (tajnog) vlasništva u njoj.

Kako bi se istrijebio institut sklapanja ortačkih ugovora i tajnog vlasništva u političke svrhe i s namjerom pranja novca, ističu, Registar u primjeni danas pokazuje sistemske manjkavosti, dokaz čega su slučajevi koji su predmet istrage.

Time se, poručuju, potvrđuje kako nije dovoljno tek prevesti europske propise, pa plediraju za političku volju za izmjene, kako bi se oni mogli efikasno provoditi u skladu s nacionalnim zakonima.

To znači pa bi se prema Gongu tajno vlasništvo, kao i udjeli u dobiti tajnih vlasnika morali iskazivati u Registru, “inače on ne ispunjava svoju temeljnu svrhu”.