Česta mantra da se ekonomski ciklusi sve više skraćuju i krize nastupaju češće nego ikad prije u povijesti, još jednom se pokazala točnom. Prošla je godina za banke, čvrsto utkane u gospodarske tokove ekonomije, bila tek kratkotrajno zatišjem između dvije oluje.

Taman nakon što se horor pandemije primirio, ljudi i tvrtke koliko-toliko navikli na funkcioniranje u ‘novom normalnom’, već prema kraju godine započet će se sve glasnije govoriti o mogućem ratu na istoku Europe i rasti nervoza.

Bankarski sektor imao je lani itekako razloga za trljanje ruku rezultatima poslovanja koji su se vratili na razine iz 2019. Uz primjetan oporavak od pandemije kreditori su u 2021. ostvarili 5,6 milijardi kuna neto dobiti na krilima nižih troškova ispravaka vrijednosti i prihoda od dividendi.

Rezultat je bio dvostruko bolji nego godinu ranije, uz popravljanje ključnih pokazatelja profitabilnosti. U prvoj godini pandemije dobit je, podsjetimo, potonula na 2,67 milijardi kuna što ne čudi u okolnostima teško mjerljive neizvjesnosti, zatvaranja gospodarstva i ograničenja kretanja i putovanja nekoliko mjeseci.

Usporedo s ublažavanjem epidemioloških ograničenja, a svakako ponajviše zahvaljujući snažnoj turističkoj sezoni, oporavak se u 2021. zrcalio u gotovo svim djelatnostima i neminovno prelio na njihove kreditore. Uz konzervativni pristup regulatora koji je ‘puhao na hladno’ relaksacijom pravila moratorija i zabranom isplata dividendi kreditori su iz prvog udara pandemije izašli relativno neokrznuti i oboružani nikad debljim slojevima kapitala.

Stopa adekvatnosti ukupnog kapitala dosegnula je koncem 2021. visokih 25,6 posto što domaći bankovni sustav svrstava među neke od najbolje kapitaliziranih među državama članicama Europske unije, ali i u svijetu. Ukratko, sve banke imale su adekvatnost kapitala bitno veću od minimalnih 8 posto, pri čemu je njih deset na koje otpada dvije trećine ukupne aktive sustava, premašivalo 20 posto.

Mnogi će bankari, posebice vlasnici, na tu brojku gledati s negodovanjem jer im alternativa znači niži trošak u vidu manje ‘zarobljenog’ kapitala, no povijest bankovnih potresa i krhko povjerenje štediša nesumnjivo su argumenti za takav pristup u zemlji potkapacitiranih institucija i raširene korupcije.

Uostalom, sam početak 2022. kada će se glasine o mogućem ratu pretvoriti u istinsku invaziju Rusije na Ukrajinu i globalne geopolitičke potrese, dovest će do panične navale štediša na (zdravi) Sberbank, potopiti ga u samo dva dana i ponovno praktično demonstrirati cijenu (ne)povjerenja.

Princip spojenih posuda

Osim kapitalnog “jastuka” za amortizaciju šokova i ostali pokazatelji poslovanja su u porastu. Imovina svih kreditnih institucija dosegnula je rekordnih 500,8 milijardi kuna, od toga se 99 posto odnosi na banke, preostalih 1 posto na tri stambene štedionice koje nastavljaju nezaustavljivo klizanje na financijsku marginu.

Izvor rasta imovine lani je bilo povećanje depozita na tekućim računima građana i tvrtki što je dijelom posljedica povijesno niskih kamatnih stopa koje dulja oročenja čine neatraktivnima, dok je oprez zbog pandemije u bankama donio povlačenje kočnice kod preuzimanja novih rizika (uglavnom kreditiranja) pa se imovina gomilala u obliku visokolikvidnih sredstava. Posljedično, porastao je pokazatelj kratkoročne likvidnosne pokrivenosti (liquidity coverage ratio) na 202,5 posto, dvostruko više od traženog regulatornog minimuma.

Povratak dobiti na pretpandemijske razine posredno je vezan za izdašan paketa mjera države kojima je novcem poreznih obveznika, domaćih i europskih, uskočila za pomoć gospodarstvu. On je zaštitio tvrtke i spriječio masovni val otkaza, a korisnike kredita od problema s otplatama obveza pa posredno i banke od eksplozije kreditnog rizika.

Povuče li se crta, kumulativni efekt reflektirao se u ubrzanju gospodarskog oporavka jer ni banke ni klijente pandemija nije potopila, barem ne financijski. Gledajući rezultate, prinos na prosječnu imovinu sektora gotovo se udvostručio na 1,2 posto, a prinos na kapital 8,7 posto.

Po principu spojenih posuda, oporavak je otvorio vrata rastu kvalitete portfelja. Većina moratorija za kojima se objeručke posegnulo od proljeća 2020. lani je istekla, a glavnina klijenata nastavila uredno servisirati preuzete obveze. Vrijedi istaknuti da je Hrvatska bila među zemljama s relativno velikim udjelom moratorija.

Čak 27 posto kredita poduzećima i oko 7 posto građanima, bilo je u nekom momentu pauzirano. Njihovim istekom ipak nije došlo do skoka loših kredita, slično kao ni u većini Europe. Udio kredita s povišenim kreditnim rizikom, u tzv. fazi 2 povišenog rizika i fazi 3 gdje su nastupili gubici, koji je u godinu prije porastao na 20 posto, lani se smanjio na 18 posto zahvaljujući njihovim prodajama.

Jedan od negativnih efekata pandemije, svakako izvan fokusa šire javnosti, bilo je praktično zamrzavanje tržišta prodaje loših kredita. Ono je lani oživjelo premda se bilježe iznosi koji su još uvijek znatno ispod realizacija iz pretpandemijskih godina.

Krajem prosinca lani razina problematičnih kredita dosegnula je 4,3 posto, što još nadmašuje prosjek EU i ostaje više nego prije pandemije. Uredno podmirivanje obveza primjetno je kod kućanstava i tvrtki premda neravnomjeran oporavak pojedinih grana i djelatnosti, poput prijevoza, skladištenja, usluga pružanja smještaja i pripreme hrane, ostaje rizik za banke u narednom razdoblju. Kod tvrtki loših kredita je 9,9 posto, dok je taj udio kod kućanstava niži, 6,6 postouglavnom kod gotovinskih nenamjenskih zajmova.

U 2021. ukupni rast plasmana privatnom sektoru ostao je na razini iz prethodne godine, 3,9 posto pri čemu dominira kreditiranje stanovništva u odnosu na poduzeća (4,5 posto, nasuprot 2,3 posto). Anketa među bankama pokazuje da pristup financiranju nije predstavljao značajno ograničenje poduzećima, a i uvjeti kreditiranja ostali su blagi, no razne administrativne prepreke poput kompleksnih pravila utječu na volumen investicija, time posljedično na kreditiranje. Istovremeno, plasmani kućanstvima nastavili su rasti ponajviše zbog stambenog kreditiranja na krilima državnih subvencija, u nešto manjoj mjeri gotovinskih kredita.

Ocjena regulatora je da su sistemski rizici za banke prošle godine sniženi zbog spomenutog snažnog oporavka ekonomije. Visoka likvidnost, obilje kapitala i snažan priljev depozita podebljali su kreditni potencijal, no primjetno je da u neizvjesnim okolnostima banke biraju kapital usmjeravati na rješavanje stambenog pitanja.

To za posljedicu ima povećanje plasmana s nižim kamatnim stopama što im, s druge strane, opet dodatno ograničava profitabilnost. Iako smanjeni sistemski rizici ostaju na povišenoj razini, sve veću zabrinutost izaziva fokus banaka na prenapuhano nekretninsko tržište. I Europski odbor za sistemske rizike upozorio je Hrvatsku (kao i Bugarsku, Mađarsku, Slovačku i Lihtenštajn) na umjerenu razinu ranjivosti u srednjem roku. Analizirajući opasnosti ističe se odmak cijena nekretnina u odnosu na makroekonomske pokazatelje, što se može prevesti kao napuhavanje balona, te ubrzani rast stambenih kredita uz relativno blage uvjete.

Novi izvori zarade

Lanjsko poslovanje lokalnih banaka obilježio je nastavak pada kamatnih prihoda zbog i dalje rekordno niske cijene novca. Ona pritišće operativne rezultate i menadžment primorava da zarade traži u nekamatnim prihodima, poput provizija i lepeze raznovrsnih naknada.

No, 2021. u udžbenike će vjerojatno ući kao posljednja godina kada su kamatne stope bile na dnu jer će zbog oporavka od pandemije i problema u lancima opskrbe u svijetu početi rasti inflacija koja će u nekoliko mjeseci središnjim bankama izmaknuti van kontrole i označiti kraj ere jeftinog novca.

U listopadu je regulator naposljetku ocijenio da može podignuti rampu zabrane isplate dividendi, no većina nagrada dioničarima realizirat će se tek pred ljeto 2022. Tržišni lider Zagrebačka banka, lokalna podružnica Unicredita na čijem je čelu Ivan Vlaho, ostvarila je rekordnih 2,01 milijardu kuna neto dobiti, oko milijardu i 300 milijuna izdašnije nego 2020. koju će gotovo u potpunosti preusmjeriti u isplatu dividende. U odnosu na prethodnu godinu Zaba je povećala imovinu na 134,4 milijarde kuna čime suvereno ostaje na vodećoj poziciji s 26,4 posto udjela.

Pod okriljem druge talijanske grupacije, Intese SanPaolo, Privredna banka Zagreb koju vodi Dinko Lucić, vlasnicima isporučuje 1,11 milijardi kuna iz poslovanja u 2021. U prethodnoj godini PBZ bilježi 9-postotni rast aktive koja je krajem prosinca dosegnula 104,7 milijardi kuna osiguravajući joj gotovo 21 posto bankarskog tržišta.

Trojku kreditora s udjelom iznad 10 posto tržišta (gotovo 65 posto domaćeg tržišta) zaključuje Erste & Steiermärkische banka pod palicom Christopha Schoefboecka sa 16,5 posto udjela. Imovina joj je porasla na 82,7 milijardi kuna, a pod 2021. godinu podvukla je crtu s 847,3 milijuna kuna dobiti.

Drama sa Sberbankom

Osim spomenutih, tek je još nekolicina većih igrača; OTP, Raiffeisen, domaća Hrvatska poštanska banke te Addiko. Mađarski OTP aktivnim preuzimanjima proteklih godina postao je četvrti po aktivi s 49,5 milijardi kuna. Prošle godine ostvario je 9,9-postotni rast imovine i Budimpešti isporučuje 631,2 milijuna kuna neto dobiti. Imovina austrijskog Raiffeisena dosegnula je krajem prošle godine 41,6 milijardi kuna, uz godišnje povećanje od 11,8 posto i oko 449 milijuna kuna neto dobiti.

Jedina u vlasništvu države (ne računajući Croatia banku koju se neuspješno pokušava privatizirati nekoliko godina) HPB prošle godine bilježi 202,1 milijun kuna dobiti uz povećanje ukupne imovine na 27,8 milijardi kuna, 5,5 posto ukupne imovine. Pritom treba napomenuti da će i iduća, 2022. za Poštansku započeti turbulentno, no uspješnim preuzimanjem posrnulog Sberbanka na mig politike kako bi se zaustavila panika među štedišama.

Integracija se planira u 2023. (nakon uvođenja eura) kada bi jedinstvena banka trebala imati oko 7,5 posto tržišta. Kad je riječ o Sberbanku, ruski vlasnik pripremao je prodaju u Hrvatskoj i ostalim zemljama regije nakon objave da se ruska matična grupacija povlači s tržišta srednje i istočne Europe.

U proljeće 2021. načelno je dogovoreno da poslovanje u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, Srbiji i Mađarskoj odlazi u ruke grupacije Miodraga Kostića, u medijima poznatog kao ‘srpski kralj šećera’. Vrijednost transakcije neslužbeno se procjenjivala na 500 milijuna eura, no dok se čekalo odobrenje regulatora dogodila se navala na banku zbog Ukrajine pa je domaći Sberbank prodan HPB-u za tek 71 milijun kuna.

Najavljeno povlačenje ruskog kreditnog diva iz regije nije bilo iznenađenje jer se ono mjesecima najavljivalo, a ne bi bilo niti prvo jer je nekoliko godina ranije led probio francuski Societe Generale. Odlaskom Francuza u regiji je prazninu iskoristio mađarski OTP krenuvši u ekspanziju i kupnjom Splitske banke u kratkom vremenu pokazao ozbiljne tržišne ambicije.

Za razliku od konkurencije, Addiko, koji je poslovni model gotovo u potpunosti suzio na potrošačko kreditiranje, lani je zabilježio pad vrijednosti imovine na 16,9 milijardi kuna što mu donosi udjel od 3,4 posto i gotovo 80 milijuna kuna zarade. Ostatak bankarskog tržišta čini šaarolika lepeza mikro igrača s aktivom koja pojedinačno ne doseže niti jedan posto ukupne imovine, no nišu traže u fleksibilnijem pristupu klijentima i ‘tailor made’ uslugama. Može se primijetiti da, dok nijedan kreditor lani nije poslovao u minusu, četiri banke (Addiko, Croatia, Imex i J&T) i dvije štedionice (PBZ i Raiffeisen) kraj godine dočekuju s nižom vrijednosti imovine.

Dok milijarde kuna kumulativne dobiti stvaraju sliku da bankama u Hrvatskoj teče med i mlijeko, realnost je da je desetljeće plimnog vala jeftinog novca distorziralo tržište, a valovi se šire u sve sfere gospodarstva. Sužavanjem kamatne marže, prinosi na štednju oboreni su praktično na nulu pa su bankari pribjegli raznim kreativnim metodama traženja prihoda.

Pritom su pronašle zlatni rudnik u prekoračenjima po tekućim računima. Iskoristivši rupu u zakonu, u potihom klizanju s dopuštenih na tzv. prešutna prekoračenja otišle su korak predaleko na štetu klijenata i financijskog sustava upalivši alarm regulatora da obuzda njihovu poplavu. U suštini isti proizvod, donosio im je 30-ak posto više novca, no klijenti su ostali bez zakonske zaštite postupne otplate i plafoniranja efektivne kamatne stope.

Sve to zato jer se samo dopušteni minus smatra ugovorom o kreditu s ograničenom efektivnom kamatnom stopom, postupnom otplatom u slučaju ukidanja i provjerom boniteta. Istodobno, kod prešutnih prekoračenja pravno nije riječ o kreditu već banka klijentu stavlja na raspolaganje bitno više novca, nije ograničena bonitetom ni limitima efektivne kamate, a u slučaju smanjenja plaće ili otkaza, nužno ne vrijedi pravilo da klijent može dug vratiti u roku godine dana.

Deblji kraj

Ono što se potiho na tržištu dogodilo dobilo je obrise apsurda. Na 2,6 milijuna tekućih računa na koje im pristižu plaće, mirovine i ostala primanja oko 70 posto građana imalo je odobreno prekoračenje i to u 95 slučajeva – prešutno. Svaki drugi klijent ujedno ga je i koristio, a uz prosječna mjesečna primanja od 5160 kuna, odobreni minus iznosi još 10.500 kuna, od čega klijent koristi 6750 kuna.

Na vrhuncu ‘popularnosti’ po prešutnim minusima okretalo se oko 6,4 milijarde kuna. Slično kao i kada je krenula u obračun s nekontroliranim odobravanjem gotovinskih kredita dvije godine ranije, Hrvatska narodna banka vodila se narušenim kreditnim segmentom otvorenom riziku, u manjoj mjeri zaštitom prava potrošača. Iako su državne intervencije relativno zaštitile građane i tvrtke od najlošijeg ishoda, korona kriza ipak im je nagrizla prihode. Zbog toga se i dogodila eksplozija moratorija, a procjenjuje se da se u pandemiji čak petina građana dodatno zadužila, uključujući i jednostavno korištenje minusa na dohvat ruke, pa je rast zaduženosti u kombinaciji s narušenim raspoloživim dohotkom upalio alarme regulatora.

Sama praksa potihe zamjene dopuštenih s prešutnim minusima nije okarakterizirana nezakonitim postupanjem banaka već tek posljedicom nedovoljno jasne i nedorečene regulative, uz uputu klijentima da se mogu obratiti sudu smatraju li se oštećenima.

Teško je porecivo da bi se takav rasplet mogao očekivati u većoj mjeri s obzirom na slabu financijsku pismenost klijenata, povjerenje i dokazanu sporost pravosuđa što u paksi znači da će klijenti ostati s ostati gorkog okusa u ustima i dojmom da su u naoko ravnopravnom ugovornom odnosu s bankama – još jednom izvukli deblji kraj.

S druge strane, sama po sebi dijagnoza disbalansa prešutnih vs. dopuštenih prekoračenja nije predugo trajala, kao ni inicijativa da se krene u izmjene zakona, no potraga za konkretnim rješenjem pokazat će se puno većim zalogajem. U narednih godinu dana tražit će se način kako izbjeći da obuzdavanje poplave ‘nekredita’ koji su nerijetko dosezali 300 posto primanja (koje je regulator tražio da se vrate u gabarite do 1500 kuna) ne udari negativno na osobnu potrošnju klijenata, njihov životni standard i u konačnici BDP.

Sve to u vremenu kada se zbrajaju kumulativne štete od korona krize i inflacije koja će u 2022. početi rušiti sve pred sobom. Primjer prešutnih minusa i svih pravnih, financijskih pa u konačnici i etičkih reperkusija neslavno ilustrira tek djelić razmjera poremećaja koje je donijela era niskih kamatnih stopa i potrage za profitom

Svako zlo za neko dobro

Pomalo paradoksalno, od izbijanja Covid 19 pandemije u banke se slila ogromna štednja što im je dodatno povećalo troškove za osiguranje depozita. Krajem 2019. iznos osiguranih depozita iznosio je 196 milijardi kuna, 2020. godine 207 milijardi, što predstavlja 5,6 posto povećanja. Na kraju lanjskog prosinca osigurani depoziti skočili su na valu odricanja od potrošnje za dodatnih 7,2 posto na 222 milijarde kuna.

Povećanje depozita novi je trošak kreditorima jer u zadnjih nekoliko godina promjenama propisa isključivo oni snose cijenu sustava osiguranja štednje. Kako se narodski kaže, ‘svako zlo za neko dobro’, Covid 19 i propast Sberbanka utišali su prigovore i ublažili pritiske iz bankarskog sektora prema Vladi se da previše izdvaja u fond osiguranja depozita.

U usporedbi s nekim drugim zemljama, ciljana veličina fonda od 2,5 posto osigurane štednje bankama je bila trn u oku uz opaske da smo ‘veći katolici od Pape’. Iskustvo poljuljanog Sberbanka pokazalo je, međutim, da u slučaju da sanacija i prodaja bile neuspješne i da se moralo posegnuti u fond osiguranja depozita, fond bi se dobrim dijelom ispraznio i račun ispostavljen bankama bio bi papren.

Rast depozita nastavit će se i dalje, posebice na krilima uvođenja eura. Upravo će pripreme za zajedničku valutu (iako će definitivna potvrda i zeleno svjetlo da su kriteriji iz Maastrichta ispunjeni stići sredinom 2022.) obilježiti i poslovanje u 2021. Uz procijenjenih 2,2 milijarde kuna troška zamjene kune eurom, relativno najveći teret na svojim leđima snosit će one najveće, pripreme za euro obuhvaćaju sveobuhvatni proces prilagodbe internih procedura i informacijskih sustava.

Iako će biti jedne od najvećih gubitnika jer zarade na mjenjačkim provizijama (u kojima dominira euro) odlaze u povijest, banke su među najvećim entuzijastima za njegovo uvođenje. Ono im donosi nestanak valutno induciranog kreditnog rizika jer će primanja klijenata ubuduće biti u istoj valuti kao i njihove obveze. Što je ekstremni raskorak značio pokazao je primjer divljanja rata kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku koji se itekako dobro pamti i još vuče repove iza sebe.

Sam ulazak Hrvatske u eurozonu za banke nosi puno dublje promjene poput one da superviziju nad sistemski važnim bankama preuzima Europska središnja banka u suradnji s domaćim nadzornicima, ali i oslobađanje kapitala. Usklađivanja monetarne politike s pravilima na razini eurosustava impliciraju smanjenje obvezne pričuve s 9 na 1 posto što bi, po procjenama, bankama trebalo osloboditi oko 33 milijarde kuna. Povrh toga, ukida se obveza držanja 17 posto minimalno potrebnih deviznih potraživanja što podrazumijeva dodatnu injekciju od ok 38 milijardi kuna. Kumulativno, vlasnicima kapitala euro odmrzava više od 70 milijardi kuna. U sustavu koji već obiluje viškovima likvidnosti to će predstavljati značajan faktor pri očekivanom zaoštravanju monetarnih i financijskih uvjeta u Hrvatskoj.

Sve u svemu, fokus na euro i kratkotrajni predah bankarskog sustava od pandemije obilježili su prošlu godinu. Već s prvim hladnijim danima jeseni na tapetu će stići zabrinjavajući teme rasta broja zaraženih novom omikron varijantom koronavirusa koja će donijeti četvrti val, no ipak se pokazati manje smrtnosnim od prethodnih.

Najprije sramežljivo, a onda vrlo brzo krajem godine, u prvi plan dolazi snažno ubrzanje inflacije sa šuškanjima o ratu. Rast cijena označit će kraj ere jeftinog novca i ulazak u novo razdoblje za građane i poduzeća, kao i sasvim novi set pravila igre za banke.