Pravi li Europa račun bez krčmara ili je korak bliže (do jučer nezamislivoj) fiskalnoj uniji? I u Hrvatskoj se, kao i ostatku Unije, budno prati usijana rasprava među članicama hoće li se postići dogovor o 500 milijardi eura vrijednom fondu za oporavak koji bi se punio zaduživanjem Europske komisije uime EU.

I iz Vlade, ali i diplomatskih krugova, već stižu neupitni signali da taj dogovor bio značajan za Hrvatsku zbog slabog fiskalnog kapaciteta da pomogne oporavak gospodarstva, no u javnoj raspravi zasad se malo tko pita ono ključno – a tko će to platiti?

Zvale se one korona obveznice (što je posebno mrsko pojedinim zemljama) ili će biti upakirano u neki drugi naziv, svodi se na to da bi se izvršna grana Unije – Europska komisija – uime članica zadužila na svjetskom tržištu i to zbog vrhunskog rejtinga pod povoljnijim uvjetima nego pojedine (problematične) zemlje s narušenim javnim financijama među kojima je svakako i Hrvatska.

Tako se novi dug ne bi pisao članicama niti im pogoršavao fiskalne pozicije, odnosno udio javnog duga u BDP-u. Takav manevar odgovara članicama, Europa stvara privid da zemlje poput Italije nisu de facto u bankrotu, a još neke na istoj putanji, no otvoreno ostaje kako to “upakirati” međunarodnim investitorima jer je koncept europske solidarnosti jedno, a pitanje tko je nositelj duga i tko za njega garantira, sasvim nešto drugo.

“Novac se ne može stvarati ex nihilo, iz ničega, svaki dug mora imati svog izdavatelja i nositelja garancije, zato je pitanje kako ćete tu priču dugoročno prodati investitorima i u konačnici osigurati da se euro održi kao rezervna svjetska valuta”, ističe ekonomist Željko Lovrinčević. Budući da EK nema budžet kojim bi garantirala kreditorima isplatu obveznica pri dospijeću (ili njihovo ‘rolanje’ za neki period) implicitno se podrazumijeva nekoliko pretpostavki.

“Prvo da će Europska unija trajati vječno, kao i da će EK morati drastično povećati prihode da bi mogla servisirati dug što podrazumijeva da će članice morati povećati svoje uplate u nekom razdoblju, a to nije rečeno građanima niti su oni za takvu mogućnost glasali”, napominje naš sugovornik.

Posvemašnje nesnalaženje EU u trenutku kada je koronavirus stigao na Stari kontinent i borba protiv pandemije po principu ‘svatko za sebe’ pokrenuli su žestoke kritike o manjku solidarnosti. Italija, Španjolska i Francuska, zemlje s najviše nagomilanih fiskalnih problema, ujedno su one koje broje najviše smrti od Covida-19, do petka je broj preminulih u te tri zemlje dosegnuo gotovo 89 tisuća.

U međuvremenu je postalo jasno da su ograničenja kretanja i ‘lockdown koji je ugasio ekonomsku aktivnost jednaka, ako ne i veća, prijetnja od virusa. Ekonomski prosperitet i visok standard života dosad su, unatoč svim različitostima i neslaganjima među zemljama, uvijek omogućili da Unija preživi i iz svake krize izađe ojačana.

Nakon Brexita ojačao je utjecaj Francuske i interesni blok oko nje koji uključuje Španjolsku i Portugal, pa su se poluge moći u Uniji pomaknule u korist zemalja s ujedno najvećim ekonomskim slabostima.

Zemlje ‘štediše’

U pokušaju da formulira novu ekonomsku politiku francuski predsjednik Emmanuel Macron sada s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel brusi dogovor o Ekonomskom fondu za oporavak EU vrijednom 500 milijardi eura. Fond bi se uspostavio unutar narednog proračuna Unije od 2021.- 2027. (Višegodišnji financijski okvir).

Premda je blok zemalja “štediša”, u koje ulaze Nizozemska, Danska, Švedska i Finska, protiv ideje da financiraju druge “rastrošnije” zemlje, klatno je pandemijski i brojčano na strani prve grupe. Posljednje informacije koje stižu tumače se u smjeru da ni njihove kritike nisu toliko žestoke, no nisu ni spremne garantirati za dug, a da se novac dijeli bez uvjeta.

Presudan će biti interes Njemačke koja, iako nesumnjivo spada među “štediše”, svoj ekonomski interes ima u ujedinjenoj Europi. Hrvatskoj bi dogovor o fondu bitno olakšao poziciju jer s rastom duga na 87 posto BDP-a (Vladina procjena za kraj 2020.) nema puno manevarskog prostora pomaganje gospodarstvu, a nije ni pod kišobranom eura pa ne može računati (mimo valutnog swapa) ni na financiranje ECB-a.

Podsjetimo, Vlada predviđa pad BDP-a od 9,4 posto ove godine, no pod uvjetom da drugog vala koronavirusa neće biti na jesen i da se spasi barem trećina (prihoda) od turističke sezone što većina ekonomista ocjenjuje očekivano optimističnim stavom uoči izbora.

Legitimitet na razini Unije

Profesor Fakulteta političkih znanosti Luka Brkić podsjeća da je pitanje demokratskog legitimiteta na razini EU posljedica činjenice da Unija nije država premda ima neke dijelove nadnacionalne države. “Problem kod obveznica je što EU nije fiskalna unija, ona ih ne izdaje niti za njih snosi rizik”, kaže Brkić.

Na pitanje otvara li se potencijalno problem što bi zemlje više mogle izdvajati za EU, a da građane nitko o tome nije pitao, Brkić odgovara potvrdno, no ističe da ni građani Hrvatske ne glasaju o potezima lokalne Vlade kada se ona zadužuje.

Takav bi razvoj situacije mogao doći kao municija populistima, ne samo u Hrvatskoj nego diljem Europe, slaže se Brkić.

“Neosporno je da to može osnažiti populiste jer takva razmišljanja jačaju kada EU institucije ili države ne rade svoj posao; nisu efikasni, racionalni, kada buja klijentelizam i korupcija, imate neefikasno pravosuđe. Ljudi se tada osjećaju izdani što je plodno tlo za populizam”, kaže.

Ističe da bi se činjenica da je Europa na korak bliže zajedničkim obveznicama mogla tumačiti i kao korak bliže fiskalnoj uniji (a jednog dana i prema političkoj uniji) jer su “do jučer” veliki igrači rezolutno odbijali samu pomisao da solidarno snose rizik za ostale.