U idućih mjesec i pol, tj. već prije kraja ove godine očekuje se da će Ina odraditi izdanje obveznice iznosa do dvije milijarde kuna, što je dosad drugi najveći iznos korporativnog izdanja na našem tržištu ako se računa i 300 milijuna eura teška obveznica Zagrebačkog holdinga.

Da je to smjer koji planiraju u financiranju iz nacionalne su naftne kompanije naznačili prije dva mjeseca, iako su o tome govorili kako o opciji koja se razmatra. U to su vrijeme, doduše, već bile započete i pripreme za tu operaciju, a s ovotjednim Hanfinim odobrenjem Prospekta izdanja i uvrštenja ispunjeni su regulatorni preduvjeti za provedbu tog plana.

Uz glavne tehničke odrednice obveznice, od 5-godišnje ročnosti do usmjerenja javnog poziva na upis isključivo na velike odnosno tzv. kvalificirane ulagatelje (denominacija je utvrđena na milijun kuna), Hanfa je navela da, prema Prospektu, neto prihod od izdanja Ina planira koristiti za “financiranje općih korporativnih potreba Grupe”.

Ta formulacija uključuje širok spektar namjene, od financiranja radnog kapitala i investicija pa do potencijalnih akvizicija. Što Ina planira s tim novcem, ili, u što namjerava usmjeriti najveći dio?

“Razmatramo mogućnost izdavanja obveznica najviše do dvije milijarde kuna kako bismo osigurali dodatna sredstva za potrebe poslovanja, što uključuje daljnja ulaganja u strateške projekte i potencijalne akvizicije”, kažu u Upravi kompanije na čelu sa Sándorom Fasimonom.

Iako ne adresiraju konkretne investicijske projekte, a još manje potencijalne akvizicije, svojevrstan odgovor nudi konstatacija da projekt nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka ostaje glavno strateško ulaganje čiji je cilj unaprijediti dugoročnu tržišnu poziciju rafinerijske djelatnosti.

U kompaniji usto podsjećaju da je Ina tradicionalno jedan od najvećih investitora u Republici Hrvatskoj te da je u prvih devet mjeseci ove godine investirala 903 milijuna kuna, pri čemu se otprilike polovica odnosi na rafinerijsku djelatnost.

“Financijska pozicija s neto dugom od 1,64 milijarde kuna i omjerom duga i kapitala od 13,5 posto omogućavaju INA Grupi nastavak trenutačnog intenzivnog investicijskog ciklusa koji podrazumijeva projekte i u djelatnostima Istraživanja i proizvodnje nafte i plina te Uslugama kupcima i maloprodaji”, ističu.

Već pri prvim najavama razmatranja obveznica isticali su, kažu, da je stanje na tržištu trenutačno povoljno za njihovo izdavanje, što je u skladu s ciljem kompanije da optimizira financiranje.

“Konačna odluka Uprave o izdavanju obveznica ovisit će o stanju na tržištu u trenutku izdavanja. Svi uvjeti bit će poznati po izdanju obveznice, a javnost će pravovremeno biti upoznata s detaljima.

Ono što možemo reći jest da je Ina na financijskom tržištu prepoznata kao stabilna i sigurna kompanija te poželjan klijent”, navode u odgovoru na naš upit. Dodaju i da je javna ponuda usmjerena na financijsko tržište Republike Hrvatske.

Za dvije godine eurski papir

U financijskim krugovima ta se odluka kompanije i Mola kao njezina najvećeg dioničara smatra logičnim izborom. Dio financijaša pritom izdanje (kunske) domaće obveznice sagledava i u kontekstu očekivanja vezanih uz opća kretanja kamatnih stopa (obveznice nose fiksnu kamatu), kao i valutnog rizika u svjetlu hrvatskog pristupanja europodručju (glavnica dospijeva jednokratno, a za godinu ili dvije, tj. znatno prije dospijeća to će postati eurski papir).

Uz postojeće stanje likvidnosti lako je pretpostaviti da interesa investitora ne bi trebalo manjkati. Kod iole većih izdanja na domaćem tržištu uobičajeno su u fokusu ponajprije mirovinski fondovi kao najveći institucionalni investitori. Ako je suditi prema neslužbenim komentarima, o Ininoj obveznici oni trenutačno zapravo ne znaju više od medijski dostupnih i poznatih informacija.

Sandor Fasimon, predsjednik Uprave Ine/SANDRA ŠIMUNOVIĆ/PIXSELL

Tako nalažu i pravila, reći će investicijski bankari, iako se pri sličnim projektima ponešto ipak dozna prije raspisivanja javnog poziva. U slučaju mirovinaca i Ine svakako je zanimljiv aspekt i intrigantna povijest njihovog odnosa kroz dioničarstvo, ponajprije iz razdoblja od prije desetak godina.

Premda Ina tek treba donijeti i konačnu odluku o samom izdanju, za neke važne projekte kompanije se neovisno o tome slaže drukčija financijska konstrukcija. Financiranje projekta Biorafinerije u Sisku, primjerice, nije u fokusu izdanja obveznice, kažu u Ini. Štoviše, za taj se projekt traže vanjski izvori financiranja, ali se paralelno intenzivno radi i na pripremi projekta kako bi bio spreman kada se “poslože sve kockice”.

Za 17. prosinca sazvana je izvanredna skupština dioničara Ine, na kojoj je na dnevnom redu zasad samo registracija nove djelatnosti, i to poljoprivredne. Na upit znači li to da će se Ina i sama angažirati na uzgoju miskantusa, biljke na kojoj će se temeljiti proizvodnja, u Ini odgovaraju kako je projekt još u razvojnoj fazi, te da “kompanija ima u planu aktivnosti vezane uz uspostavu nasada miskantusa, kako bi se osigurao sadni materijal”. Ina, drugim riječima, namjerava sama osigurati sjeme za svoje buduće kooperante koji će za nju saditi miskantus.

Na toj energetskoj biljci koja raste na tlu lošije kvalitete, koja nije zahvalna za proizvodnju hrane, temeljit će se proizvodnja buduće biorafinerije, no zasad u Ini ne otkrivaju imaju li već riješeno pitanje zemljišta na kojemu će tvrtka sama brinuti o uzgoju sadnog materijala, niti daju informacije o kolikim površinama je riječ.

Tek dodaju da će za proizvodnju za biorafineriju biti potrebno osigurati i druge sirovine, poput slame. Iz ranije komuniciranih podataka zna se da se ukupno računa da bi za uzgoj miskantusa za proizvodnju potrebno zasaditi nešto više od 12 tisuća hektara kako bi se osiguralo 250 tisuća tona biomase za godišnju proizvodnju 55 tisuća tona etanola. Neslužbeno se čuje i da je popriličan interes potencijalnih dobavljača miskantusa na sisačkom području.

Traži se novac

U svakom slučaju, registracija poljoprivredne djelatnosti potreban je korak, jer se na vrijeme treba pobrinuti osigurati sirovinu, no daljnja realizacija projekta procijenjene vrijednosti 300 milijuna eura ovisi o pronalasku vanjskih izvora financiranja.

Za jedan dio Vlada je predvidjela osigurati bespovratna sredstva iz NPOO-a, milijardu kuna, a računa se i na europske fondove, prije svega Fond za pravednu tranziciju. A dok se ne zatvori financijska konstrukcija, sisačka biorafinerija samo je projekt u razvojnoj fazi.