U takozvanoj ‘gig ekonomiji’, odnosno ekonomiji honorarnih poslova, globalno radi od 4,4 do 12 posto radno sposobnog stanovništva. To je između 154 do čak 435 milijuna ljudi, procjene su Svjetske banke objavljene u publikaciji “Rad bez granica: prednosti i opasnosti digitalnog gig rada”, sveobuhvatnog izvješća koje daje jasan pregled tržišta rada nastalog zahvaljujući razvoju tehnologije.

I dok je procjenu točnog broja ljudi koji zarađuju putem digitalnih platformi teško napraviti, jer ne postoje pouzdani podaci, ono što je sigurno jest da je riječ o ekonomiji koja raste i u koju se uključuje sve više radne snage.

Potražnja za tzv. platformskim radnicima, odnosno onima koji rade putem digitalnih platformi (što nisu samo dostavljači i vozači već freelanceri raznih profila) od 2016. do prvog kvartala 2023. porasla je čak 41 posto. Također, ovakva vrsta rada nosi brojne prednosti, ali i nedostatke.

Zahvaljujući pojavi digitalnih platformi brojni slabo plaćeni zaposlenici svoj budžet, izvan redovnog radnog vremena, mogu popraviti radeći honorarno za neku od svjetski ili lokalnih platformi.

Također, platformski rad omogućuje fleksibilnost i uključivanje na tržište rada osjetljivim društvenim skupinama poput žena, mladih, migranata te osobama s invaliditetom. Usto, rad putem digitalnih platformi omogućuje niskokvalificiranim radnicima da usvoje ključne digitalne vještine.

Bez zaštite

Međutim, novi oblici rada nastali pojavom digitalnih platformi nose i brojne izazove. Riječ je o poslovima u kojima radnici često nemaju nikakvu zaštitu – na njih se u velikoj većini država ne odnose zakoni o radu, a često nisu niti socijalno, niti mirovinski osigurani. Posljedično, poslodavac, odnosno algoritam, im može sutra otkazati suradnju.

Ne treba čuditi stoga da je platformski rad, kažu podaci iz publikacije Svjetske banke, mnogo rašireniji u zemljama u razvoju nego u razvijenim zemljama. Također, procjene kažu da su ‘gig poslovi’ glavni izvor prihoda za 132,5 milijuna ljudi. Ostatak od 302,5 milijuna ljudi takve poslove radi povremeno.

Na svjetskoj je razini 545 digitalnih radnih platformi koje sjedište imaju u 63 zemlje, a klijente u njih čak 186. Čak trećina od ukupnog broja platformi mogu se smatrali lokalnima, pokazuje publikacije Svjetske banke. Također, zemlje s niskim i srednjim dohotkom čine 40 posto prometa na digitalnim platformama, a u tome prednjače Indija i Ukrajina od država s niskim dohotkom te Rusija i Brazil od država sa srednjim dohotkom.

No tko su tzv. platformski radnici, odnosno oni koji rade putem platformi? Publikacija Svjetske banke daje određenu sliku.

Podaci na svjetskoj razini kažu da najveći broj platformski radnika, njih 54 posto, radi manje od deset sati tjedno. Više od 20 sati tjedno radi njih 29 posto, a 18 posto između 10 i 20 sati tjedno. Poslove putem digitalnih platformi uglavnom obavljaju mladi ljudi (njih više od 40 posto imaju od 15 do 24 godina), te većinom muškarci.

Glavni su im motivatori uključivanja u rad putem platformi fleksibilnost (23 posto) i dodatna zarada (17 posto). Samo 13 posto njih angažirat će su ovom novom obliku rada kako bi bili “svoj gazda”. Oni kojima su platformski poslovi sporedna aktivnost, što znači da na njih troše između 10 i 19 sati tjedno, zarađuju 25 do 50 posto svojih prihoda.

Kompanije će, s druge strane, za ‘gig radnicima’ najčešće (60 posto) posegnuti kada su im potrebne posebne vještine koje u tom trenutku nemaju unutar kuće te zato što im je to fleksibilnija opcija, posebno u smislu troškova, u odnosu na stalno zaposlene (40 posto).

Profil takvih radnika na razini Europe djelomično je dao Eurostat kroz eksperimentalnu statistiku. Uzorak podataka iz 16 europskih zemalja i Norveške (među kojima nema Hrvatske) pokazao je da je u posljednjih godinu dana tri posto stanovništva u dobi od 15 od 64 godine radilo barem jedan sat putem digitalnih platformi.

Najveći broj ljudi koji se u Europi odlučuje na online rad su visokoobrazovani (4,3 posto), a najmanje oni nižeg srednjeg obrazovanja (1,8 posto). Također, pokazuje statistika Eurostata, muškarci su skloniji ovoj vrsti poslovnog angažmana od žena (3,2 prema 2,8 posto). Velika većina platformskih radnika u anketiram europskih državama nije bila ni na koji način osigurana. Zdravstveno osiguranje nije imalo njih 54 posto, a njih 62 posto nikakvu zaštitu u slučaju gubitka posla.

Kakva je situacija u Hrvatskoj po pitanju platformskih radnika još uvijek nije poznato. Iako smo među rijetkim zemljama Europske unije koja je regulirala rad putem digitalnih platformi na konkretnije podatke o tome koliko sati tjedno ili mjesečno platformski radnici rade, kakvu su im ugovori i koliko u prosjeku zarađuju, morat ćemo čekati do početka sljedeće godine kada će biti objavljeno izvješće o radu korištenjem digitalne radne platforme.

Regulacija, koja se vodi putem informatičkog sustava – Jedinstvene elektroničke evidencije rada (JEER) – na snagu je stupila početkom ove godine, a digitalne radne platforme koje posluju u Hrvatskoj (Wolt, Bolt, Uber i Glovo) svoje su poslovanje s novim propisima morale uskladiti do početka srpnja.

Trenutno dostupni podaci koje su nam dostavili iz Ministarstva rada pokazuju samo koliko imamo platformi, koliko je fizičkih osoba za njih radilo od početka godine te koliko je agregatora (posrednika između platformi i radnika).

Ispada da je od početka godine za digitalne radne platforme u Hrvatskoj radilo tek 17.092 osoba dok su platforme imale sklopljenu poslovnu suradnju s 1712 agregatora. Međutim, ovo nisu potpuni podaci jer nije poznat točan broj tzv. “slobodnjaka” na tržištu, a što mogu biti novinari, informatički stručnjaci, razni kreativci.

Razina digitalnih vještina

Tehnologija nam danas omogućuje razne mogućnosti rada, mogućnosti koje prije samo nekoliko godina nismo mogli zamisliti. No online svijet za radnike predstavlja i opasnost jer sa sobom nosi određene nesigurnosti. Autori publikacije Svjetske banke kažu da vlade mogu iskoristiti benefite koje nosi ‘gig ekonomija’ i to za podizanje razine digitalnih vještina svojih stanovnika, ali i većih mogućnosti zarade i podizanja dohotka.

Da bi uspjele uspostaviti ravnotežu između radnika i platforme s platformama moraju pregovarati oko proširenja socijalnih prava kroz pažljivo dizajnirane programa. Usto, moraju uspostaviti model kolektivnog pregovaranja, trenutno potpune nepoznanice među radnicima koji svoj dohodak ostvaruju “online”.

Veću sigurnost u obavljanju poslova putem platformi, kao i sprječavanje lažnog samozapošljavanja, nalaže uostalom i europska direktiva koju je Europski parlament izglasao u travnju ove godine. Takvu praksu države tek trebaju uspostaviti.