Da se s uvođenjem poreza na nekretnine neće krenuti 2017. godine jasno je odavno, a prema novom Nacionalnom programu reformi (NPR) Vlada i za 2018. predviđa tek početak prve od dvije faze. Do 1. siječnja 2018. uvest će se, kažu, "jednostavan" porez na nekretnine koji će zapravo zamijeniti komunalnu naknadu, a pored već postojećih parametara koji se danas uzimaju u obzir na obračun komunalne naknade, u obzir će se uzimati dob i kvaliteta nekretnine. Druga faza trebala bi uslijediti početkom 2020., uvođenjem "punog" poreza na nekretnine zasnovana na matematičkom modelu procjene vrijednosti nekretnine s brojnim parametrima.

U odnosu na Program reformi bivše Vlade, prvi NPR koji je za Europsku komisiju pripremila Vlada Tihomira Oreškovića dosta novosti donosi u području mirovinskog sustava. Uz rasprave o već ranije najavljenim reformskim potezima u sustavu zdravstva, upravo su naznake ranijeg povećanja dobi umirovljenja i penalizacija za prijevremene odlaske u mirovinu izazvale u javnosti dosta rasprave i polemika, iako su to mjere čiji se efekti očekuju u prilično dugom roku. Od onih koje bi se trebale brže efektuirati, snažna protivljenja predvidiva su oko najave jedinstvenog kolektivnog ugovora za javne i državne službe.  Dulji ostanak u svijetu rada kao nužan smjer politika u situaciji veoma nepovoljnih demografskih kretanja i perspektiva Vlada planira postići, među ostalim, većom penalizacijom prijevremenog umirovljenja.

Umjesto dosadašnjih umanjenja (ovisno o mirovinskom stažu) u rasponu od 0,10 do 0,34 posto za svaki mjesec prije navršenih godina propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, uvelo bi se linearno umanjenje od 0,34 posto za svaki mjesec, odnosno 4,08 posto po godini ranijeg odlaska u mirovinu. Uz to, plan Vlade je ubrzati izjednačavanje dobi za odlazak u prijevremenu starosnu i starosnu mirovinu za žene i muškarce. Ženama bi se starosna dob povećavala za 6 mjeseci  godišnje do 2023. godine (umjesto po 3 mjeseca do 2030. godine). Od 2024. do 2027. dob bi se povećavala po 6 mjeseci godišnje, na 62 godine za prijevremenu starosnu mirovinu i 67 godina za starosnu mirovinu (umjesto po 3 mjeseca do 2038. godine).

U objašnjenju tih promjena u Vladi ističu kako se u devet zemalja članica EU dob za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu povećava sukladno povećanju očekivanog trajanja života te da će do 2020. dob za starosnu mirovinu biti veća od 65 godina u 11 zemalja članica EU. Kod dugogodišnjih osiguranika planiraju se pak izmjene kojima bi se propisali novi uvjeti: 61 godina života i 41 godina staža osiguranja u efektivnom trajanju. Razlika u odnosu na postojeće propise je u tome što se sad uzima u obzir i staž osiguranja s povećanim trajanjem ili tzv. beneficirani staž), a mirovina im se ubuduće ne bi ni povećavala za 0,15% po mjesecu kasnijeg odlaska u mirovinu, što je sada slučaj. Uza sve, revizija zanimanja s pravom na beneficirani staž koja je u tijeku, trebala bi rezultirati gotovo prepolovljenom listom s tim pogodnostima.

S obzirom na dosadašnja iskustva s reformama, najveći bi iskorak ipak bio ako bi se reformski potezi zacrtani NPR-om, a potpredsjednik Vlade Božo Petrov pobrojao ih je čak 61, za promjenu i proveli. Vlada je takve namjere ugradila u jučer usvojeni godišnji plan normativnih aktivnosti. Od ukupno 220 zakona koji bi se ove godine trebali naći u Saboru njih 45 odnosi se upravo na one s oznakom NPR, kojima bi se trebala osigurati zakonska uporišta za provedbu mjera iz Programa reformi. Hoće li ih se toliko i "probiti" do sabornice i hoće li se sadržajno u hodu razvodniti, ostaje vidjeti, ali već dosadašnje reakcije pojedinih interesnih skupina, pa i dijela sabornika koji predstavljaju parlamentarnu većinu, upućuju na poprilične rizike.

U kratkom roku, međutim, i zanimljivije nove signale nudi Konvergencijski plan Vlade za razdoblje 2016-2019., koji se s krajem ovog mjeseca također prosljeđuje EK-u. Prema tom planu, dugogodišnja bi se rastuća putanja javnog duga Hrvatske ove godine napokon trebala ne samo zaustaviti već i okrenuti, a i deficit bi trebao biti nešto niži od donedavnih projekcija. U Vladi, naime, računaju da bi javni dug nakon lanjskog porasta za 5,5 milijardi, na 289,7 milijardi ili 86,7 posto BDP-a, s krajem 2016. trebao pasti na 85,9 posto BDP-a, s tim da bi se do 2019., usporedo s većim stopama gospodarskog rasta (2,5 posto) sveo na razinu 80 posto BDP-a.

Istodobno, umjesto sužavanja deficita opće države na 2,7 posto BDP-a (prema europskim standardima ESA2010), nakon što se lanjski skor pokazao boljim od očekivanja (deficit je ispao 3,2 posto BDP-a) Vlada za ovu godinu "po novome" projicira manjak na 2,6 posto BDP-a, uz njegovo svođenje na 1 posto BDP-a do 2019. Smanjenju duga već za koji mjesec trebalo bi prisnažiti i očekivanih dvjestotinjak milijuna eura od prodaje državne imovine odnosno udjela u nestrateškim tvrtkama, a ministar financija Zdravko Marić nada se da bi potezi u smjeru smanjenja duga mogli imati odjeka već pri dvjema srpanjskim revizijama hrvatskog rejtinga.

Nacionalni program reformi i Program konvergencije ponajprije su, kaže, usmjereni sređivanju javnih financija, stvaranju uvjeta za jači gospodarski rast i zapošljavanje.  Vjerujemo u taj program. Bitno je pokazati da Hrvatska ispunjava sve preporuke EK u pogledu reformskog paketa, ali i ukupnog makroekonomskog i fiskalnog okvira", izjavio je uoči sjednice Vlade. Svi napori u konačnici idu za tim da se upravljanje javnim novcem poboljša, a poslovanje i investiranje olakša jer time se ne stvara samo veća porezna baza već i uvjete za rast zapošljavanja i veće (potencijalne) stope gospodarskog rasta.