U dubokoj sjeni aktualnih zbivanja vezanih uz pandemiju Covid-19 i potrese, na prijelazu iz prošle u ovu godinu na bioenergetskom tržištu u Hrvatskoj zaključene su dvije transakcije koje bi mogle biti i signal predstojećih trendova u sektoru.

Osim što je Fortenova grupa objavila da je zaokružila proces potpunog ovladavanja nad Energijom Gradec pod čijim je okriljem pet bioplinskih elektrana u Slavoniji i Središnjoj Hrvatskoj, na samom kraju 2020. zaključena je i dosad najveća M&A transakcija u domaćem bioenergetskom sektoru, i to prekogranična.

Francuski fond Pearl Infrastructure Capital, specijaliziran za energetska ulaganja, postao je novi vlasnik Energy 9, kogeneracije na biomasu smještene u poduzetničkoj zoni Trnovača kod Slatine.

Pearl fond ju je kupio od slovenske Resalte, jednog od najvećih pružatelja energetskih usluga u regiji, i hrvatske tvrtke Iskraemeco. Radi se o kogeneracijskom postrojenju na šumsku biomasu neto električnog kapaciteta 5 MW te toplinskog kapaciteta 13 MW.

Kogeneracija ima 14-godišnji ugovor o otkupu električne energije s Hrvatskim operaterom tržišta energije (HROTE) do kraja 2032. Na godišnjoj razini proizvede oko 40.000 MWh električne energije, što je ekvivalentno potrošnji 5000 kućanstava, odnosno cjelokupnim potrebama kućanstava u Slatini.

Uz to, toplinskom energijom iz te bioelektrane se (po konkurentskim uvjetima) opskrbljuju lokalna poduzeća u drvnoj i prehrambenoj industriji, što u osnovi znači jeftiniju opciju opskrbe i pogoduje troškovnoj efikasnosti.

Francuski fond koji je postao njezin vlasnik pod upravljanjem ima 280 milijuna eura i orijentiran je na ulaganja u obnovljive izvore energije te upravljanje otpadom i otpadnim vodama.

Kupnjom Energy 9 ujedno započinje i proces konsolidacije sektora u Hrvatskoj s ciljem stvaranja bioenergetskog portfelja, objašnjavaju u Interkapitalu koji je u netom završenoj transakciji bio angažiran kao ekskluzivni savjetnik prodavatelja.

Vrijednost transakcije se ne navodi, no u tom smislu svojevrsni orijentir svakako bi mogao biti podatak koji se navodio prilikom dovršetka izgradnje slatinske energane. Tom je prilikom, naime, rečeno kako je u taj projekt uloženo 24 milijuna eura.

Inače, prema posljednjim dostupnim financijskim izvještajima, tvrtka Energy 9 je u 2019. kao prvoj godini operativnog rada ostvarila 47,7 milijuna kuna ukupnog prihoda, uz iskazanu neto dobit nešto manju od 9,6 milijuna.

No, imajući u vidu tarifna pravila vezana uz korekciju poticajne cijene s obzirom na učinkovitost postrojenja u prethodnoj godini, računa se da su u 2020. prihodi tvrtke bili 20-ak posto ili desetak milijuna kuna veći.

Slatinsko postrojenje je prema instaliranoj snazi jedna od većih elektrana na biomasu u sustavu poticaja; istog električnog kapaciteta (5MW) još su tri postrojenja, a samo je jedno veće. Prema podacima HROTE-a, u statusu tzv. povlaštenih proizvođača s kojima su sklopljeni ugovori o otkupu električne energije trenutno ima 38 elektrana na biomasu s ukupno instaliranom snagom od 81 MW.

“Trenutačno postoji značajan interes međunarodnih investitora za ulaganja u obnovljive izvore energije u Hrvatskoj, a posebice u elektrane koje su započele s radom nakon 2017. godine, kao tzv. early brownfield projekti.

Slično kao u Europi, glavni fokus je na vjetroparkovima i solarnim elektranama, no investitori s iskustvom u upravljanju bioenergetskim postrojenjima preferiraju upravo kogeneracije zbog specifičnosti operativnog i upravljačkog know-howa te potencijala ostvarenja viših prinosa”, objašnjava Andrej Erjavec partner u Interkapitalovu savjetničkom timu.

Prednosti biomase

Budući da su solarne elektrane relativno fragmentirane, a međunarodni investitori izrazito zastupljeni u vjetroparkovima, izgledno je da će u narednih godinu dana fokus spajanja i preuzimanja biti upravo u segmentima biomase i bioplina, dodaje naš sugovornik. Ističe i kako su nedavno objavljeni rezultati prvog natječaja za novi sustav poticaja pomoću zajamčene premije, dok se natječaj za glavne kategorije – velike solare i vjetroparkove – očekuju tijekom 2021. godine.

“U dugom roku, ulaganja u zelenu energiju će biti relevantni pokretači hrvatske ekonomije. Prema Strategiji energetskog razvoja RH do 2030., u sljedećih se deset godina planira oko 20 milijardi eura investicija, odnosno oko tri posto BDP-a”, napominje Erjavec.

Dio znalaca u području obnovljivih izvora energije u biomasi vidi velik potencijal, a pritom se uglavnom ističu jači pozitivni učinci na gospodarstvo u odnosu na “razvikanije” vjetroparkove i solare.

Jedan od argumenata “navijača” biomase jest činjenica da država upravlja velikom većinom šumskih područja i da su Hrvatske šume glavni dobavljač većine kogeneracija na biomasu, a to u konačnici znači da se dobar dio zajamčene otkupne cijene vraća direktno u državnu blagajnu.

Određeni plusevi na strani su biomase i u pogledu utjecaja na zaposlenost, pri čemu je najizravniji u tome što svaka kogeneracija mora imati zaposleno minimalno desetak ljudi, dok vjetroparkovi i solari funkcioniraju po sustavu “plug-and-play”.

Značajka kogeneracija je i u tome što je, za razliku od solara i vjetroelektrana za koje opremu primarno proizvode strane kompanije, kod njih jedan od glavnih izvođača radova i proizvođača tehnologije domaća kompanija. I slatinsko postrojenje je, kao i niz drugih, djelo Đure Đakovića, tj. tvrtke ĐĐ Termoenergetska postrojenja.

Kogeneracije, k tome, mnogi sagledavaju i s aspekta regionalnog razvoja, jer su predominantno smještene u kontinentalnoj Hrvatskoj, u županijama nižega životnog standarda od nacionalnog prosjeka.

Konačno, njihova je proizvodnja predvidivija nego ona solara i vjetra, zbog čega im se u prilog obično navodi i znatno manje opterećenje mreže.

Ukupno 1374 ugovora

Inače, prema posljednjem godišnjem izvješću HROTE je krajem 2019. godine imao ukupno 1374 sklopljena ugovora o otkupu električne energije, pri čemu se najveći broj (1230) odnosi sunčane elektrane, a najveću instaliranu snagu (717,8 MW) ima 26 tzv. povlaštenih proizvođača u segmentu vjetroelektrana.