Prije mjesec dana, na počecima ovog feljtona o Zagrebu nakon potresa, imali smo priču o alpinistima, volonterima koji su sa smiješkom silazili s krovova – “skidanjem dimnjaka izbili smo mafiji milijune i spriječili iseljavanje siromašnih iz centra”, objasnili su tada svoje zadovoljstvo.
Već sada možemo izraziti sumnju u uspjeh njihove akcije, jer mafija više ne mora ići zaobilazno, kad im se otvorila mogućnost za dobar shopping u centru grada. Ovaj se tjedan naime dogodilo nešto neshvatljivo – prijedlog zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Gada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije, kako se službeno zove, stavljen je doduše u javnu raspravu, no njegovo je donošenje odgođeno sve do jeseni, što znači da će ozbiljnija obnova grada započeti tek krajem godine, otprilike šest mjeseci nakon potresa. A bez tog zakona, vlasnici nastradalih kuća i stanova ne znaju kakva su pravila obnove, pa će im država teško kasnije nešto vratiti. Za utjehu im je sada obećana isplata do 20.000 kuna za nužne sanacije krova ili dimnjaka, uz pomalo ciničnu poruku da sad barem imaju vremena napraviti kvalitetan projekt obnove.
Do odgode je navodno došlo zbog novog seta primjedbi koje je podnio grad Zagreb. Iz Grada stiže i prijedlog da se nekretnine građana koji nisu u stanju sudjelovati u obnovi opterete hipotekom, što mnogima zvuči kao novi prilog gentrifikaciji središta grada, istoj onoj protiv koje se alpinisti bore. Po Ilici se skidaju trake sa zabranom prolaska, šetača je sve više i sada počinje nova faza – postavljaju se skele, iako će neke od njih sada vjerojatno ostati sve do donošenja iščekivanog Zakona.
FOTO: Saša Paparella
Vlada ne želi reći kako je potrošeno najmanje 7,5 mil. kuna s donacijskog računa Zajedno za Zagreb
U međuvremenu je podjela građevinskog materijala novcem skupljenim na donatorskom računu Grada Zagreba privedena kraju, iako su građani upravo zadnjih dana pokazali veći interes za besplatnim daskama i ciglama – navodno je riječ o onima koji su odmah nakon potresa izbjegli iz grada, a sada se vraćaju. Ili su možda shvatili da se Zakonu ne trebaju tako brzo nadati, pa su došli uzeti bilo što.
Podsjetimo da je, uz Grad Zagreb, odmah nakon potresa i Vlada RH otvorila svoj račun za žrtve potresa pod nazivom Zajedno za Zagreb. Na tom je računu do 3. travnja prikupljeno oko 7,5 milijuna kuna, no nikada nije objavljeno kako je taj novac potrošen. Iz Vlade ovaj tjedan nismo dobili odgovor na naš izravni upit o sudbini tog novca, čime je državna vlast uspjela postati netransparentnija čak i od one zagrebačke.
Da se nešto slično dogodi u kakvoj normalnoj zemlji, grad bi gorio. Zagrepčani su međutim šutke prešli preko odgode Zakona. I dok mediji uredno javljaju o otvaranju terasa kafića i odlazaka na ‘popularnu kavicu’, građani pogođeni potresom tonu u sve dublju depresiju, svjesni da su ostali prepušteni samima sebi. A kad se i pojavi malo optimizma, gradske ga vlasti brzo sasijeku. Krajem travnja, spomenuli smo mini vrt koji su stanari Preradovićeve uredili na komadiću zemlje između dva parkirališna mjesta. Sada su, umjesto da budu pohvaljeni, temeljem nečije anonimne prijave dobili nalog komunalne službe da prostor vrate u prethodno stanje, odnosno ponovno pretvore u komadić gole ledine garnirane psećim izmetom i opušcima. Zagrepčani su zato u znak protesta sada počeli saditi cvijeće i na drugim javnim površinama. U potresom oštećenom središtu grada u ljudima kipi kao u Papinovom loncu, ali to vješto skrivaju. Mrmljaju si nešto u bradu, došaptavaju na ulicama i – sade.
FOTO: Saša Paparella
Lako je vlastima s takvim građanima. Dok oni brundaju, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić cjenka se s Vladom i dogovara uvjete obnove grada. Sada su eto i građani Zagreba postali Bandićevi žetončići, ležerno se poigrava njihovim sudbinama, nastojeći ishoditi nešto za sebe. Za građane ga ionako nije briga – prvo ih je optužio da su sami krivi jer nisu dovoljno ulagali u svoju imovinu. Jedni tvrde da želi sam upravljati procesima obnove, a drugi da ga to uopće ne zanima, već cijelu priču želi iskoristiti kako bi ishodio nešto drugo – primjerice, toliko željeni projekt Manhattan, na koji su svi zaboravili. Svi osim njega.
Bandića potres nije osobito impresionirao – prvo je vjerojatno obišao brojne stanove koje povremeno koristi, a potom se uputio na gradilište monstruozne žičare koju gradi samovoljno ucrtanom trasom po strašnoj cijeni. Kao da potresa nije bilo, gradska mehanizacija koristi se na raznim mega projektima, umjesto da sanira posljedice potresa. Dizalice komunalne tvrtke Zrinjevac, umjesto da se njima skida prijeteći crijep zastao po olucima i snjegobranima, rabe se za proljetno rezuckanje vrhova stabala.
Zagrebački faraon skinuo je masku
Početak ovog tjedna bio je dugo očekivan zbog ponovnog otvaranja kafića. Kafići su otvoreni, ali nisu više onako veseli kao ranije, jer sada se po terasama uglavnom raspravlja o potresu. Ponovno se u podne oglašava grički top, a tramvaj se vratio u Jukićevu, Vodnikovu i Mihanovićevu, gdje sada vlada neviđena gužva na tračnicama – umjesto nekadašnje tri linije sada ih tu prolazi sedam, jer preko Trga bana Jelačića i dalje ne voze. Ukinute su tri linije na kojima je bus zamijenio tramvaj, ostala je još samo jedna, broj 33, od Gračana preko Mihaljevca i Draškovićeve do Trga žrtava fašizma. Kako je najavljeno, od ponedjeljka je ponovno zabranjeno parkiranje na Zrinjevcu, Britancu i oko ‘džamije’.
Na Dolac, koji je i dalje ograđen metalnom ogradom, postavljene su stare klupe, pa sada lakše pronalazite svog omiljenog prodavača, pogotovo jer mahom više ne nose maske. Od kupaca se štite celofanom razvučenim iznad štanda. Prodavači su dobili preporuku o obveznom razmaku od drugog kolege pa su robu morali malo stisnuti, ali ne bune se, jer sad napokon imaju priliku prodati svoju proljetnu berbu. Nema više teškog vonja pokisle šute, Dolac je zamirisao po jagodama.
FOTO: Saša Paparella
Na Trg se vratio i čovjek koji zarađuje za život tako što satima nepomično stoji, maskiran u neki od svojih kostima zlatne boje. Nekoć je imao masku faraona, sad ju više nema, možda zato što gradonačelnik ne voli konkurenciju. A u rijetkim trenucima odmora, Milan Bandić na Facebook stavlja fotografije proslave 20 godina svog mandata u društvu razdraganih suradnica. I pritom gradonačelnik koji će više biti zapamćen po onome što je za njegovo mandata srušeno nego sagrađeno širi netrpeljivost prema stanovnicima centra grada, koji su si, kaže, sami krivi za potres koji ih je snašao.
Prostački napad gradonačelnika na vlastite građane bio nam je povod da nađemo nekog od tih stanara koji su si ‘sami krivi’, a onaj kojeg smo našli ima stan baš u zgradi kojoj je suvlasnik Grad Zagreb. Umirovljeni odvjetnik Radovan Pavelić rođen je u Zagrebu, no većinu života proveo je u SAD-u. Vratio se u Zagreb u stan na Zrinjevcu i predstavnik je suvlasnika zgrade u čijem je prizemlju poznata ljekarna, a nalazi se odmah pokraj teško oštećenog Arheološkog muzeja. Umjesto u svom stanu, zbog potresa sada živi kod obitelji, jer je nakon prve kiše voda prodrla kroz napukli plafon.
‘Grad je za obnovu uvijek tražio tisuću dozvola, koje sami ne žele izdati’
“Moj stan, koji je na najvišem katu zgrade je dosta oštećen, ali mogao bi se popraviti da nije urušen skoro cijeli krov zgrade. Srušilo nam se devet od deset dimnjaka, jedan meni i supruzi točno iznad kreveta spavaće sobe. Statičari kažu da su se možda razdvojila prva dva kata od trećeg i krovišta i stubište, te će zgrada trebati statičko ojačanje. Bez toga, krov ne samo što curi već bi mogao iskliznuti na Zrinjevac. Opasnost od urušavanja zgrade svakim je danom sve veća. Već smo upozorili da ljekarna ne bi trebala biti otvorena jer je opasna za život i djelatnicama i kupcima koji zbog korone moraju čekati pred ulazom, točno ispod nesigurnog krovišta. Dosad nas nitko nije obišao, iako je Grad Zagreb suvlasnik 49 posto zgrade. Ovdje većinom žive stariji ljudi, nitko ih nije pitao kako im je bez vode i plina. Evo tek danas se pojavila dizalica koja miče opasne dijelove fasade, iako nikoga nisu prethodno obavijestili”, ispričao nam je Pavelić. Dok dečki u košari tuku po fasadi, komadi žbuke padaju po tendama dućana u prizemlju.
“Navikli smo, Grad nas je i ranije ignorirao, nisu nam dali gotovo ništa obnavljati i prije potresa. Uvijek traže tisuću dozvola koje sami ne žele izdati ili pak nađu načina da se obnova ne provede. Naša zgrada se 2018. prijavila na gradski natječaj za financiranje obnove krova, nesigurnih balkona i pročelja, tada smo potrošili silne novce za pripremu dokumentacije samo da budemo odbijeni od Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Oni su naime utvrdili da je naš projekt u jednom svom dijelu uključio statičku sanacije balkona i krova a što nije bilo u skladu s natječajem jer se, kako su rekli, ‘iz sredstva spomeničke rente ne može financirati sanacija statike’. Dakle, Gradski ured tada nije zanimala statika – toliko o tvrdnji da smo sami krivi za ovo što nam se dogodilo. Osim toga, sad smo ostali i bez novca na računu zgrade jer nam Grad nije redovito plaćao pričuvu, duguju nam čak i za dio prošle godine. Zbog takvog odnosa je centrom našeg grada zavladalo veliko razočarenje i jad, veće nego kad je grad 1995. raketiran, a svojim su ga nečinjenjem izazvali oni koji su u Gradu plaćeni da brinu o zgradama”, kaže Pavelić, koji otvoreno govori o problemima – vidi se da je većinu života proveo u zapadom svijetu. Pokušao je na istup u medijima nagovoriti i još neke svoje supatnike, no ovi su ga pristojno odbili, ne želeći se valjda nikome zameriti.
FOTO: Saša Paparella
“Odgovorna Vlada, Grad i Sabor ne bi smjeli prestati raditi sve dok ne donesu zakon i osiguraju novac da se Zagreb sustavno obnovi u najkraćem roku. Ovako nas čeka dodatno urušavanja od oborina jer obnova jer ako Zakon dobijemo na jesen obnova neće početi do sljedeće zime, što će znatno poskupiti obnovu centra i otežati povrat u zgrade. A bez novog zakona stanari nemaju izbora, moraju se i dalje ravnati po važećim propisima koji su nas doveli do ove katastrofe i sami krpati bez plana, sudjelovanja i pomoći institucija. Uz pomoć upravitelja zgrade sami smo poduzeli hitne sanacijske mjere da se uklone urušeni dimnjaci koji su visili. Iako je proglašena elementarna nepogoda sve obavljamo sami. Sve do 14. svibnja nisu se pojavili ni vatrogasci, ni predstavnici Grada i Ministarstva kulture, koji bi se trebali brinuti o povijesnoj jezgri”, dodaje Pavelić.
Njegova je zgrada osigurana protiv potresa, ali osiguravajuće društvo još nije nadoknadilo štetu s obrazloženjem da i oni čekaju novi zakon, a Grad ih ionako ne pušta u svoj dio zgrade pa je procjenu nemoguće napraviti.
“Sada nas pred izbore kupuju s bijednom mjerom od 20.000 kuna, iako se zna da, uz trošak bojlera, obnova svakog urušenog dimnjaka košta od 50.000 do 100.000 kuna. Užasno je što su vlasti nas Zagrepčane raslojile na ‘potresene’ i ‘nepotresene’. Treba shvatiti – Zagreb je pao!”, poručuje Pavelić.
Postojeći zakon onemogućava brzo rješavanje i donošenje odluka
Upravitelj spomenute zgrade na Zrinjevcu, tvrtka K-index, skrbi oko 500 zgrada, od kojih su neke u potresu znatno oštećene.
“Zasad je privremeno zaštićen krov, da se spriječi dodatna šteta od kiše. Za procjenu troškova sanacije zgrade treba napraviti projekt koji će omogućiti ne samo popravak štete, već i konstruktivno jačanje starih zgrada. To će koštati više, ali dugoročno će vlasnici i njihovi nasljednici dobiti trajno rješenje”, rekao nam je Milivoj Kisić, direktor K-indexa.
Na uklanjanju oštećenih dimnjaka koji su prijetili padom na prolaznike i dodatnim oštećenjima krova agilni je upravitelj već na dan potresa angažirao svoje inženjere. “Pomagali su nam alpinisti, vatrogasci, volonteri. Neki zahvati rađeni su i za vrijeme onih naknadnih potresa pa je majstorima bilo vrlo nezgodno stajati na oštećenom krovu koji se trese, a oni rade s teškim dimnjacima i dijelovima srušenih zidova”, dodaje.
Na molbu da prokomentira prijedlog zakona o sanaciji šteta od potresa, Kisić kaže: “Mislim da nije kvalitetno riješen način odlučivanja, a postojeći Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima znatno otežava, odnosno onemogućava, brzo rješavanje i donošenje odluka. Prikupljanje potpisa u vrijeme koronavirusa nije jednostavno, pogotovo jer je dio vlasnika morao iseliti iz svojih stanova. Na radnom sastanku s resornim ministrom Predragom Štromarom održanom početkom svibnja upozorio sam da je takav sastanak trebao biti neposredno nakon potresa. Osim toga, u nekoliko izjava ministar je prozivao upravitelje da trebaju raditi, organizirati se… To je prilično zasmetalo i mene i dio kolega privatnih upravitelja jer upravo smo mi, s predstavnicima i suvlasnicima, organizirali skidanje oštećenih dimnjaka i ostale nužne zahvate. Nije bilo sustavno organizirane pomoći ni od ministarstva niti od državnih institucija. I danas, puuuuuno dana nakon potresa, zakona o obnovi nema. A kad će biti, ne zna se”, zaključuje Kisić.
Milivoj Kisić, tvrtka za upravljanje zgradama K-index. Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu