U Rockefellerovoj ulici na zagrebačkoj Šalati nalazi se cijeli kompleks zdravstvenih ustanova koji započinje sa Zaraznom bolnicom, a završava s Imunološkim zavodom i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo (HZJZ), čiji je ravnatelj Krunoslav Capak zadnjih mjeseci postao jedan od istaknutijih članova nacionalnog stožera za borbu protiv koronavirusa.
Unatoč njihovoj ogromnoj važnosti, na cijelom nizu tih zgrada, a u kompleksu ih je ukupno deset, nema niti jedne naljepnice s crvenom, žutom ili zelenom oznakom upotrebljivosti nakon potresa od 22. ožujka.
Čelni ljudi HZJZ-a su već nekoliko sati nakon te nesreće angažirali stručnjaka koji je došao provjeriti u kakvom su stanju zgrade. Iako su temeljem javnog poziva popunili odgovarajuće obrasce na web stranicama Grada Zagreba, dosad nemaju informaciju da je netko iz gradskog Ureda za hitne situacije obišao nekretnine koje koristi HZJZ.
Rockefellerova fondacija dala novac za kupnju cijelog brijega
Zgrada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Rockefellerovoj ulici.
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Taj zdravstveni kompleks nastao je na prijelazu 19. u 20. stoljeće, kad je američka Rockefellerova fondacija dala novac za kupnju cijelog brijega, a u znak zahvalnosti ulica koja njime prolazi dobila je svoje današnje ime. Sam HZJZ je u prošlosti promijenio 14 naziva – osnovan je 1893. kao Kraljevski zemaljski zavod za proizvađanje animalnog cjepiva proti boginjam. U vrijeme kad se HZJZ još zvao Centralni higijenski zavod, 1956., od njega se odcijepio Imunološki zavod. Obje su institucije u vlasništvu RH, a same su vlasnice zemljišta na kojima se nalaze njihove zgrade. Zbog kronične nesređenosti zemljišnih knjiga, dio tog terena na kojem se nalazi upravna zgrada HZJZ-a sagrađena 50-tih godina dvadesetog stoljeća i danas se vodi kao livada. Dodatni je problem što su nekretnine pomalo nespretno podijeljene, tako da zgrade i HZJZ-a i Imunološkog nisu koncentrirane na jednom mjestu, već su izmiješane. To stvara poseban problem HZJZ-u, koji želi objediniti svoje poslovanje na jednom mjestu. Uz četiri zgrade koje koriste u Rockefellerovoj, Zavod je lani dodatno disperziran, jer je nakon ukidanja raznih državnih zavoda i agencija dobio nove službe na tri dodatne lokacije: u kampusu Borongaj, na Kajzerici i na Cvjetnom trgu, gdje se nalazi Služba za suzbijanje zlouporabe droga. Tako sada HZJZ ima 15 službi, uključujući Službu za epidemiologiju zaraznih bolesti.
“Već neko vrijeme razmišljamo o opcijama objedinjavanja naših raspršenih poslovnih prostora i razmatramo mogućnosti jednog best use concepta, kako najbolje iskoristiti ovaj prostor u Rockefellerovoj”, rekla nam je Sanja Jakopčić Car, pomoćnica ravnatelja HZJZ-a za pravne poslove, s kojom smo porazgovarali u upravnoj zgradi HZJZ-a na adresi Rockefellerova 7. Ta je zgrada u potresu dosta dobro prošla – šteta na stubištu riješena je jednim potpornjem, a oštećeni zidovi, uključujući i onaj u Capakovom uredu, nisu ocijenjeni zabrinjavajućim. Uvidom u interaktivnu kartu dostupnu na web stranicama grada Zagreba uvjerili smo se kako središnjicu HZJZ-a, institucije koju se tako često spominje u kontekstu borbe protiv koronavirusa, gradski statičari još uvijek nisu obišli, tako da zgrada na broju 7 niti ne može imati naljepnicu o uporabljivosti.
Zgrada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Rockefellerovoj ulici.
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Iz tog je kompleksa u potresu najgore prošla zgrada u Rockefellerovoj 2, u kojoj je sjedište Imunološkog zavoda, a i ta nema naljepnicu. Ravnatelj Imunološkog zavoda Vedran Čardžić potvrdio nam je da na njihove zgrade nitko nije stavio naljepnice, niti ima informacije da ih je netko ovlašten za ocjenjivanje uporabljivosti dosad pregledao. U nadležnoj gradskoj službi nismo uspjeli dobiti odgovor na pitanje zašto te zgrade nisu obilježene, a možda niti pregledane.
FOTO: HZJZ
Unutrašnjost zgrade ne izgleda dobro
Kako je ravnatelj Capak u samoizolaciji, u pratnji njegove pomoćnice Jakopčić Car obišli smo oštećenu zgradu u Rockefellerovoj 2 u kojoj HZJZ ima trećinu, a Imunološki zavod dvije trećine vlasništva. Jedina naljepnica koju smo vidjeli na ulaznim vratima je ona s natpisom ‘Ne damo Imunološki’, koja podsjeća na dugogodišnju borbu za spas te institucije.
Zgrada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Rockefellerovoj ulici.
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Unutrašnjost zgrade ne izgleda dobro, a na sugestiju statičara kojeg je HZJZ angažirao prvi dan potresa na nekoliko mjesta montirani su potpornji, te je glavno stubište djelomice zatvoreno. Dva dana kasnije Imunološki zavod je ovdje angažirao cijeli tim građevinskih stručnjaka, koji su dio zgrade proglasili privremeno neuporabljivim, a dio “uporabljivim s preporukom o postupanju”. Također su preporučili uklanjanje urušenih dimnjaka, što je ubrzo i učinjeno.
Sve to stvara nelagodu kod 70-ak zaposlenika HZJZ koji u toj zgradi neprestano rade još od potresa.
Zgrada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Rockefellerovoj ulici.
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Dodatni je problem što se u oštećenoj zgradi u Rockefellerovoj nalazi i Laboratorij za TBC koji je Referentni laboratorij Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za tuberkulozu, a koji podupire rad svih laboratorija za TBC u Hrvatskoj i Crnoj Gori. I što je trenutno još važnije, u tom se laboratoriju radi i s virusom Covid – 19.
Aplicirali smo za kredit Svjetske banke, a naš je zahtjev još u proceduri
“Osim građevinskih inženjera koje su angažirali HZJZ i Imunološki zavod, nas nitko drugi dosad nije obavijestio kakav je status te zgrade, eto podatak da je zgrada dobila neku oznaku, i to žutu, dobila sam sada od vas. Naši zaposlenici uskoro sele na Radničku cestu, u prostor koji nam je privremeno dodijelilo Ministarstvo državne imovine RH. Tek moramo odlučiti kako ćemo preseliti naš laboratorij za TBC, čija je izgradnja bila vrlo zahtjevna i skupa – zbog posebnih zahtjeva za sigurnost njegov prostor je pod stalnim negativnim tlakom, jer se u njemu radi s visoko infektivnim agensima. Od Građevinskog fakulteta smo naručili snimku postojećeg stanja i projekt sanacije građevine, a o tome što ćemo nakon toga poduzimati, sanaciji i slično, odlučit ćemo zajedno s Imunološkim zavodom, ali i uz suglasnost našeg zajedničkog resornog ministarstva – Ministarstva zdravstva. Aplicirali smo za kredit Svjetske banke, a naš je zahtjev još u proceduri”, rekla nam je Sanja Jakopčić Car.
Zgrada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Rockefellerovoj ulici.
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Međutim, ovdje postoji dodatni problem – potres nije uzdrmao samo zgradu, već i dugogodišnji status quo u odnosima između HZJZ-a i nekolicine stanara koji u prostorima na vrhu zgrade borave već desetljećima. Riječ je redom o ljudima koji su radni vijek proveli u HZJZ, pa su po tom osnovu dobili stanove u potkrovlju. Vremenom se većina njih odselila, no u dva stana ih je još troje ostalo. I dok u HZJZ-u tvrde kako tamo više nitko ne živi, naši sugovornici govore suprotno.
“Nakon potresa, nas troje stanara napustili smo zgradu pošto su nam na preliminarnom pregledu statičari rekli da ona više nije pogodna za stanovanje. Tehnički direktor HZJZ-a tada nas je pozvao da potpišemo dokument u kojem stoji da je zgrada teško oštećena i nestabilna, te da se odričemo svih potraživanja prema HZJZ ako nam se nešto dogodi boraveći u zgradi. Ja sam potpisao, kad sam zamolio za kopiju te potvrde, u HZJZ-u su mi rekli da ona ne postoji. Tek nakon što ih je naš odvjetnik pritisnuo, poslali su originalni dokument. Sada smo mi stanari predali zahtjev Ministarstvu državne imovine za financiranje najma nekog drugog stana i taj nam je dokument važan jer jedini pokazuje u kakvom je stanju zgrada. Naime, niti na jednom ulazu nije bila istaknuta neka naljepnica, a tek na moj izravni upit gradskim institucijama saznao sam da naša zgrada ima žutu oznaku”, ispričao nam je stanar Ivan Babić, koji je nekoliko dana nakon potresa proveo u svom stanu, a tek nakon što su mu pokucali na vrata i rekli da mora otići, nemajući kuda preselio se u studentski dom Cvjetno naselje, skupa s drugim Zagrepčanima koji su u potresu ostali bez doma. Preostalih dvoje stanara, njegov nećak te susjeda Barbara Sobota, privremeno su se smjestili kod rodbine i prijatelja, no od potresa su prošla već tri mjeseca i oni nemaju pojma što dalje. Babić kaže da je već zvao neke iznajmljivače, koji su ga bez puno milosti redom odbili, objasnivši da ne žele primati, kako kažu, ‘potresaše’, jer ne vjeruju Ministarstvu koje bi trebalo pokriti troškove najma, a niti državi žele platiti porez na iznajmljivanje.
Zgrada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Rockefellerovoj ulici.
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Jedan statičar je stanarima rekao da se ne želi niti popeti do stanova, jer da je po njegovu zgrada u ‘crvenom’
Što se naljepnice tiče, portiri i osiguranje zgrade, koji su ovdje 24 sata na dan, nisu vidjeli da je ovdje itko dolazio u kontrolu i stavljao oznaku oštećenosti. Sve dok se 4. lipnja nije pojavila neka ekipa iz Grada zbog, kako su rekli, “revizije žute naljepnice”, odnosno došli su procijeniti može li se u zgradi živjeti. Odgovor je bio jasan – jedan statičar je stanarima rekao da se ne želi niti popeti do stanova, jer da je po njegovu zgrada u ‘crvenom’. “Savjetovali su da se ni u kojem slučaju tu ne vraćamo, jer se zgrada raspala na dva istočni i zapadni dio. S njegovim se mišljenjem složio i drugi statičar, koji se ipak popeo do naših stanova i potvrdio da je naš, gornji dio zgrade zaslužio crvenu naljepnicu. Nadamo se da je ta kvalifikacija ostala zabilježena u njihovoj bazi podataka, jer nam je to uvjet da dobijemo financijsku pomoć od države”, kaže Babić.
Do stanara su naime stigle glasine kako pojedine gradske i državne institucije rade pritisak da se promijene naljepnice iz crvenih u žute, kako bi izbjegli trošak zbrinjavanja tih ljudi, a što stvara strašnu moralnu dilemu kod stručnjaka koji bi svojim potpisom trebali garantirati da je neka zgrada pogodna za stanovanje. Zato su stanari ove zgrade htjeli predati zahtjev Ministarstvu već prvoga dana roka, no izgubili su vrijeme čekajući nestalu potvrdu iz HZJZ-a.
Zgrada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Rockefellerovoj ulici.
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
O tom nam se problemu očitovao i Krunoslav Capak, ravnatelj Zavoda.
“U potresu je znatno oštećena zgrada u Rockefellerovoj ulici broj 2, koja je u suvlasništvu Imunološkog zavoda i HZJZ-a. Građevinski stručnjaci su odmah u nedjelju, 22. ožujka 2020. te opet 24. ožujka 2020. obišli zgradu i sastavili kratka izvješća o svojim zaključcima. Zgrada je na više mjesta ozbiljno oštećena. U zgradi su postavljeni metalni potpornji na više mjesta (dva kraka stepenica, veći broj nadvoja), te su izvedeni sanacijski radovi na krovu koji je bio znatno oštećen urušavanjem dimnjaka, koji su u međuvremenu i uklonjeni. Detaljni statički elaborat još nismo zaprimili. Iz nama nepoznatog razloga, zgrada nije dobila ‘naljepnicu’ u boji, kakvima je poslije potresa označavan stupanj oštećenosti zgrada u Zagrebu. U vrijeme izvođenja radova na krovu koji je bio jako oštećen, radnici su trebali izaći na krov kroz tavansku prostoriju koju je koristio jedan od stanara i koja je bila zaključana, što je bilo razlogom da ga se pozove, kako bi donio ključ navedene tavanske prostorije. U vrijeme rušenja dimnjaka i radova na oštećenom krovu voditelj Odjela tehničkih poslova je procijenio da je kretanje u prostoru u kojem se odvijaju radovi nesigurno, pa je sročio pomalo nespretnu izjavu u tom smislu prilikom ulaska tog jednog stanara u navedeni prostor. Nedavno nam se obratio odvjetnik tog stanara tražeći da mu dostavimo navedenu izjavu, kako bi mu time pomogao u ishođenju gradskog stana. Voditelj Odjela tehničkih poslova je zbog vremenskog odmaka u međuvremenu zaboravio na taj dokument, ali smo ga ipak pronašli i dostavili odvjetniku zajedno sa statičkim izvješćima kojima raspolažemo te s fotografijama oštećene zgrade”, mailom nam je iz samoizolacije odgovorio ravnatelj Capak.
Foto: Igor Soban/PIXSELL
Neki stanari su međutim i dalje uvjereni da je naljepnica sakrivena, pogotovo otkako su načuli da je njihova zgrada prvo bila crvena, a što je tek kasnije, navodno, promijenjeno u žutu oznaku.
Capakova pomoćnica odgovara: “nama zbilja nije u interesu skidati te naljepnice i ugroziti bilo koga. Iskreno, čudi me što se stanari bune, jer to su redom naši nekadašnji zaposlenici kojima je HZJZ još prije 30 godina dao te tavanske stanove na privremeno korištenje. U početku je tu bilo 11 obitelji, vremenom su ostali umrli ili pronašli bolji smještaj, ali neki su odlučili zadržati te prostore”, rekla nam je Jakopčić Car.
Ovaj dio zgrade se koristi za stanovanje još od 1951.
Kad smo stanarima prenijeli njene riječi, ostali su začuđeni. Babić u stanu boravi temeljem ugovora o stanovanju sklopljenom u prosincu 1980. s tadašnjim Republičkim zavodom za zdravlje, pretečom HZJZ, a taj nam je ugovor i pokazao. Njegova susjeda Barbara Sobota ugovor je potpisala u drugoj polovici 80-ih.
Zgrada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Rockefellerovoj ulici.
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
“Preslike tih ugovora koji su sklopljeni na neodređeno vrijeme, što znači do smrti uživaoca nekog prava, poslali smo resornom ministarstvu kao dio podneska vezanoga uz javni poziv za financiranje najamnine nama čije su nekretnine stradale u potresu. Ne znamo zašto ljudi iz uprave HZJZ-a govore neistine i niječu pravni temelj našeg boravka u tim stanovima”, kažu stanari. Svaki od njih troje ima potvrdu o prebivalištu na adresi Rockefellerova 2, Babić još od 1968. godine.
Ovaj dio zgrade se koristi za stanovanje još od 1951., a kako su drugi stanari odlazili tako je HZJZ ovdje useljavao svoje urede. Taj se princip nije mijenjao sve dok prije pet godina stanari nisu iznenada dobili dopis iz HZJZ-a da hitno napuste ”uredske prostorije”, jer je navodno EU bila volja financirati uređenje zgrade, no kad su poručili da su spremni zaštititi svoja prava na sudu ostavili su ih na miru. Tada im je čak rečeno kako im ugovori ne vrijede jer su “iz doba Jugoslavije”, što u ovom slučaju ne bi trebalo biti važno.
Po mišljenju stanara, problem je nastao još 90-ih godina jer je tada pravna služba HZJZ-a propustila regulirati njihov položaj po novom Zakonu u vlasništvu i ponuditi ima otkup tih stanova ili neki drugi stan.
FOTO: Saša Paparella
“Čujte, ja doktora Capaka poznam još otkako je kao mladić došao u Zavod, jer ja sam tu radila cijeli život. On je zbilja dobar čovjek i rekao nam je da nikoga neće tjerati na ulicu i ja sam spremna s njime porazgovarati. Iako, nitko ne može reći da su ovi stanovi u vlasništvu HZJZ-a jer naša zgrada nije etažirana, a njeni suvlasnici su HZJZ i Imunološki zavod, odnosno država. Da postoji malo dobre volje vjerujem da bi se nama moglo naći dva državna stana, pa da mi napokon budemo mirni, a vlasnici dobiju cijeli kat”, kaže Barbara Sobota, čiji se stan od 25 kvadrata sastoji od dva hodnikom odvojena dijela. U potresu joj je pao luster, srušio se televizor, napukli su zidovi. “Bilo je grozno, na velikom tavanu iznad mog stana popadali su dimnjaci, a svi plafoni su nam sad podšprajcani (poduprti)”, kaže Barbara.
Dio krova je u lošem stanju dočekao potres
Na pitanje jesu li se voljni maknuti sa Šalate u neki manje atraktivan kvart, stanari uglas odgovaraju potvrdno, pogotovo jer im je ionako skroman komfor i prije potresa dodatno smanjen. Primjerice, kad su zaposlenici HZJZ-a, s kojima dijele kat, svojedobno počeli koristiti njihov jedini, zajednički wc na kraju hodnika. Zavod doduše odmah pokraj ima i svoj wc, no taj je iz nekog razloga već duže vrijeme zaključan. Problema je bilo i kad su stanari htjeli sanirati dio tavana iznad svojih stanova, što im HZJZ ni pod koju cijenu nije htio dozvoliti, a kako ga niti vlasnici zgrade nisu uređivali dio krova je u lošem stanju dočekao potres.
Zgrada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Rockefellerovoj ulici.
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
“Mi bi se vratili ako zgrada bude potpuno sanirana, ali nejasno je tko bi to trebao učiniti. Ne smijemo obnavljati jer nismo vlasnici, niti pretendiramo na vlasništvo, a i nemamo novaca, i susjed Babić i ja smo u mirovini. Ako nam država uskoro nekako ne pomogne ne znam gdje ćemo, ja već tri mjeseca živim kod rođaka i moram naći neki drugi smještaj, jer ne mogu vječno kod njih ostati”, kaže Barbara Sobota. Naime, statičari su ih upozorili da bi u narednom potresu moglo propasti i ovo jedino stubište koje im je nakon potresa preostalo, a onda bi se stanari mogli naći u zamci.
Capakova pomoćnica Sanja Jakopčić Car nam je na kraju prokomentirala zavrzlamu s ugovorima. “Ja sam u Zavodu zaposlena tek godinu dana i nemam saznanja o ugovorima koje stanari spominju, a ravnatelj Capak je trenutno u samoizolaciji, što nam otežava dolaženje do informacija. Nisam imala priliku upoznati stanare, niti su nam su nam oni dosad obraćali, tako da mi je teško reći po kojem pravnom temelju oni borave u našoj zgradi. Pokušat ću stupiti s tim stanarima u izravni kontakt i zamoliti ih da mi dostave neke preslike ugovora, jer zbilja nema smisla da komuniciramo s našim bivšim zaposlenicima ovako preko medija”, zaključila je naša sugovornica.
FOTO: Saša Paparella
Zgrada u Rockefellerovoj samo je jedna u nizu priča o godinama zakopanim problemima koje je potres izvukao na površinu – neki od njih datiraju iz oduzimanja imovine 1945., drugi iz ležernog odnosa prema vlasništvu u socijalizmu i nerješavanju problema nakon povratka u kapitalizam. Također, nakon potresa je smijenjen niz nesposobnih predstavnika suvlasnika, neki su odabrali i nove upravitelje zgrada, a nužnost obnove obiteljske nekretnine raščistila je i odnose između mnogih nasljednika, koji sve do potresa za nju nisu puno marili. “Nećeš sudjelovati u obnovi naše kuće? Nemaš novaca? I ne želiš podići kredit? U redu, onda ću ja sve platiti, a ti razmisli koliko novca moram dodati pa da i tebe isplatim”, jedna je od tih obiteljskih priča koju smo čuli ovih dana.
Od ozbiljnije obnove grada zasad ništa, svedena je na sporadične događaje, kao što je bio povratak dizalica na Britanski trg, koji je potrajao samo dok nisu poskidani prijeteći dijelovi zgrada. A Zagreb je u petak ujutro zadesio novi pljusak, još jedan koji su sa zebnjom ispratili svi koji još nisu sanirali svoje krovove i zabatne zidove. Neki su, čekajući obnovu, rupe počeli prekrivati šarenim ceradama, što je postao valjda jedini veseli detalj u središtu grada.
Zbog novog vala epidemije maske za borbu protiv koronavirusa naglo su se vratile na gradske ulice, bez njih se više ne može ući u tramvaj ili autobus. U Praškoj ulici, ispred sjedišta stranke Milana Bandića, umirovljeni volonteri prolaznike vabe besplatnim maskama, a onda im usput uvale i letak Stranke rada i solidarnosti 365. Za tjedan dana su parlamentarni izbori. Ispred njihova štanda na biciklima kruže mlađahni aktivisti s plakatima Tomislava Tomaševića, lidera nove lijeve koalicije koja je snažno narasla upravo na zalaganju za donošenje zakona o obnovi Zagreba. Sraz Tomaševićeve i Bandićeve liste – na kojoj ovog puta nema zvučnih imena – najava je lokalnih izbora 2021., koji bi mogli donijeti ozbiljne promjene u metropoli.
Na društvenim mrežama Milan Bandić ide pod parolom “Biraj brzu obnovu Zagreba, Niste sami!”, no neki od komentara ne bi mu se svidjeli: “dođi u Čučerje ako se usudiš”, “je li ovo stvarno?”, “pa gdje si bio 3 mjeseca?”, “besramni plakati”, kao i “sami smo već 20 godina”.
Na njegovom Facebook profilu, potresa uglavnom nema. Promovira se oznaka Plavi ceker, kupnja novih autobusa, blagdan Svetog Ivana Krstitelja, izgradnja autobusnog stajališta u Sesvetama.
Za gradonačelnika Bandića život u Zagrebu normalno ide dalje, pa je tako na pustom Trgu bana Jelačića održana prodajna manifestacija Domaće je domaće. Organizator je udruga branitelja proizvođača Panonija, a čiji je predsjednik ujedno je i šef općinske organizacije stranke BM365 u Bošnjacima. Štandove je također isporučio član te stranke, predsjednik KUD Prepuštovec, kojem je Grad Zagreb samo u 2018. dodijelio 420.000 kuna. Neke pajdaške sheme ni najjači potres ne može omesti.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu