Gospođo, jeste li dezinficirali ruke na ulazu, pita me konobar koji je danas došao na svoju prvu jutarnju šihtu u jarunski Leggiero nakon par mjeseci pauze. Jedva ga čujem ispod maske i vizira, opreme koja će još neko vrijeme biti nužna zbog sprečavanja zaraze. Obavijest o dezinfekciji je na ulaznim vratima kafića, uz ulaz pumpica s trenutno najtraženijom robom na svijetu.

DODATNE MJERE

Nova noćna mora za hrvatske ugostitelje: Kuhar svaki filet tune prije pečenja mora označiti barkodom

FOTO: Marija Crnjak

U kafiću skroz ugodan razmak između stolova, dva puna stola unutra i tri na vanjskoj terasi, gosti me gledaju ispod oka dok ispijaju prvu jutarnju kavu u kafiću nakon lockdowna, neki s maskom na licu, neki pod bradom, neki bez. S maskama još uvijek nismo načisto. Ni konobarima nije drago da ih fotkam, nisu baš ni za razgovor, za razliku od konobarica u Vivasu na jarunskoj tržnici.

I tamo pumpica s obavijesti o protokolu, nekoliko punih stolova.

FOTO: Marija Crnjak

“Nama je ovako i bolje raditi, da je manje stolova, velik je prostor i kad je natrpano ne stignemo poslužiti od gužve. Klimu ni nemamo, kod nas je ljeti sve otvoreno i provjetrava se, nama je tako i ugodnije raditi. Maske su čudne, treba se možda naviknuti, ali zasad je sve super”, ispričala mi je konobarica iz Vivasa koja se veselila poslu. Jutros je u kafiću bilo tek nekoliko gostiju, neuobičajeno malo, kažu. Uhodavaju se u ovaj novi ritam, dok pričamo stalno čiste i brišu površine koje su blistave.

Danas je prvi poluradni dan nakon lockdowna za nas u redakciji, polovica nas putuje na posao, ostali i dalje rade od kuće i tako se izmijenjujemo. Mnogi putuju javnim prijevozom. U tramvaju skoro pa gužva, sva sjedaća mjesta su puna, od ovih koji stoje mnogi zaziru od primanja za štangu i posrću u vožnji. U ovoj petici skoro nitko nema masku, rijetki i primijete uređaj za dezinfekciju koji je postavljen uz vozačeva vrata, uz preporuku da se dezinficiraju ruke pri ulasku u vozilo. To je doduše dosta teško izvesti dok tramvaj kreće, a u rukama imate vrećicu, torbu ili mobitel. Vruće je unutra, klima ne radi a prozori su zatvoreni, dinstamo se iako vani nije posebno toplo. Maska mi postaje prilično neudobna.

PRORADILO UGOSTITELJSTVO

FOTO: Građani nakon gotovo više od dva mjeseca popili prve kave u kafićima

Ugodna promjena je vožnja tramvajem za Novi Zagreb. ZET-ov kontrolor nema rukavice, prima kartu u ruke dok ju kontrolira, jer uređaj očito inače teško očitava kartu. Iako je danas prvi dan rada trgovačkih centara, ispred Avenue Malla nema gužve, a poluprazno je i unutra. Na Lotusovoj vanjskoj terasi tek nekoliko gostiju, većina udaljenih stolova je prazna, konobari nam kažu da je unutra još praznije.

FOTO: Marija Crnjak

“Iznenađeni smo što nema ljudi, jako je slab promet, i očito će trebati neko vrijeme da se ovo uhoda. Neki uzmu kavu za van, i dalje ne žele sjesti”, pojašnjavaju mi konobari, koji trenutno na sebi imaju vizire, ali kažu da im je jako čudno to nositi i da će se vratiti na masku. Imaju kirurške jednokratne maske, za razliku od kolega preko puta s platnenima koje im očito jako smetaju, stalno prtljaju po njima, vežu ih i namještaju, barmeni su ih već spustili pod bradu.

Kiruršku masku pod bradom i vizir ima i prodavačica u trgovini odjećom, isto se ne da slikati jer “ružno izgleda u toj opremi”. Nekoliko sati od otvaranja promet je na nuli, kaže mi. “Niti obilaze, niti kupuju, ali to smo i očekivali. Ovako je bilo dva tjedna prije zatvaranja, ljudi nisu htjeli ulaziti u dućane, a sad je dosta njih prešlo na online šoping s dostavom”, kaže prodavačica. Redovi su samo pred telekom trgovinama, trgovine s odjećom su praznije nego inače ponedjeljkom, i nikad urednije. Klima radi u svakopj trgovini u koju smo ušli. Uz obaveznu pumpicu s dezinficijensom, neki su na ulaz u trgovinu stavili i svoje vreće u koje se stavlja roba za isprobavanje ili kupnju, pa se onda nakon upotrebe dezinficira.

U Zari su me zamolili da iziđem na drugi ulaz, iako oko mene nije bilo žive duše. Odlučujem probati odjeću u jednoj od trgovina, kaže mi prodavačica da će nakon isprobavanja odjeća stajati tri dana u karanteni, iako ima tek nekoliko komada na vješalici. Objašnjavam joj da ovaj drugi komad nisam ni trebala probati, ali ne čini se da ju to zanima i nekako sumnjam u tu karantenu. Svi se čine zbunjenima, i kupci i trgovci. Put do posla nastavljam pješice, više nisam raspoložena za dvadesetu po redu dezinfekciju ruku i motanje među putnicima javnog prijevoza koji ne nose maske. Jesam li što zaradila usput pokazat će vrijeme. Iduća dva tjedna su ključna.