Jedna od brojnih posljedica epidemije koronavirusa i potresa je da su Zagrepčani sada više počeli izlaziti na otvorene prostore. Zadnjih su mjeseci trgovački centri i kafići bili zatvoreni, pa je mnogima postalo preteško ubiti slobodno vrijeme i počeli su odlaziti u prirodu, hodati po Sljemenu, trčati po nasipu, otkrivati okolicu grada.
I noćna zabava se preselila na otvoreno, jer klubovi su još uvijek zatvoreni. Nakon što smo dobili drive-in kino, ovaj je tjedan na parkiralištu ispred zagrebačke zračne luke, pod imenom Picnic Galactic, održan prvi hrvatski drive-in glazbeni festival.
Vratili su se i neki stari običaji okupljanja iz vremena socijalizma, kad također nije bilo previše mjesta za noćni provod, pa se mladi sada ponovno okupljaju oko HNK, gdje u četiri ujutro zna biti veća gužva nego u četiri popodne. U subotu navečer je na istoj poziciji svoje mjesto našla i službena kultura – orkestar HNK je ispred vlastite zgrade održao svečani koncert povodom Dana državnosti. Polako se otvaraju kazališta, preko plakata koji najavljuju nikad održane predstave u ožujku sada se lijepi oznaka “otvoreno” s nekim novim datumima lipnja.
A kako građani ne bi zaboravili na nedaće koje su ih nedavno zadesile, mediji su napokon stvorili prvog pravog heroja zagrebačkog potresa, s imenom i prezimenom. Ne, nisu to ni alpinisti niti statičari koji su se u danima naknadnih podrhtavanja zavlačili u stare zgrade i određivali koliko su oštećene, nego Pavle Kalinić, pročelnik gradskog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama (UHS), koji se koristi tuđim spomenicima da jednog i sebi za života podigne.
Tako je prije dvije godine sazvao izvanrednu tiskovnu konferenciju na kojoj je ugostio bistu Ive Lole Ribara – narodnog heroja prethodno je nepoznat netko bacio u grmlje nedaleko od mjesta gdje je bila postavljena, a pronašao ju je slučajni prolaznik dok je šetao psa.
Sada je Kalinić otišao korak dalje, pa se dao uslikati s još jednom bistom koju je priveo – Šumarom, kipara Roberta Valdeca, koja je od kraj 19. stoljeća pa sve do nedavnog zagrebačkog potresa stajala na vrhu zgrade Šumarskog doma u Vukotinovićevoj ulici, između Mažuranićevog trga i Novinarskog doma.
FOTO: Saša Paparella
Podsjetimo, tu smo bistu u utorak, 14. travnja uslikali ispred zgrade Šumarskog doma i o njoj pisali, da bi ubrzo nakon objave fotografije nestala. Danima se nije znalo gdje se Šumar nalazi, činilo se da je bista ukradena, a kad smo nazvali predstavnike Hrvatsko šumarsko društvo (HŠD), koje je vlasnik zgrade, oni su prozvali djelatnike Čistoću, jer su nadzorne kamere snimile upravo njihov kamion u blizini biste na dan kad je nestala. Ljutiti građani zatrpali su društvene mreže kritikama o neprimjerenom odnosu prema kulturnom nasljeđu, jer je prethodno već bilo objavljeno kako su neki vrijedni ornamenti iz Đorđićeve ulice nakon potresa završili na otpadu. Uzalud je glasnogovornica Čistoće objašnjavala da zbog nekih tehničkih datosti to nije moguće – netko je morao biti kriv.
A sada smo napokon saznali i tko je kriv. U jednim dnevnim novinama je prije nekoliko dana izašao panegirik pod naslovom “Čudo u Vukotinovićevoj ulici – Kako je djelo jednog od najvažnijih hrvatskih kipara preživjelo pad s 15 metara”, iz kojeg doznajemo da je bista punih 40 dana bila u Kalinićevu uredu, a da o tome nitko nije izvijestio vlasnika, iako je na papiru stavljenom ispod biste jasno bilo napisano da je ona u vlasništvu HŠD-a. Pritom je Kalinić navukao uniformu kako bi se uslikao u Napoleonskoj pozi, držeći zaštitnički ruku na glavi Šumara kojeg je ‘spasio’.
Poslali smo upit u Kalinićev Ured, gdje je na niz naših pitanja suho odgovoreno kako je “Hrvatsko šumarsko društvo obaviješteno da je bista sačuvana te se čeka da ju Hrvatsko šumarsko društvo preuzme i pohrani na način na koji su pohranjeni i ostaci koji su sakupljeni od druge biste” (Valdecov, Lovac, koja je u potresu pao s vrha zgrade i smrskao se, op.a.).
Međutim, i taj kratki odgovor je neistinit, jer je HŠD od tome saznao od novinara, što dokazuje i citat iz njegovih novina. “Znači, na sigurnom je? – odahnuo je predsjednik društva Oliver Vlainić kad smo ga nazvali i javili mu gdje je skulptura”, navodi se u tekstu. Dakle, da nije bilo Kalinićeve potrebe za samopromocijom, bista bi tko zna dokad ostala u njegovu Uredu.
Ima u toj priči još problema, a jedan od njih je naslov teksta. U Vukotinovićevoj se naime nije dogodilo nikakvo “čudo”, nije je moguće da bi bista rađena od betona neoštećena preživjela pad s, kako se u tekstu navodi, “goleme visine, sa samog vrha zgrade, sletjevši na možda jedini metar kvadratni travnjaka koji je mogla naći”. Ispod zgrade nema ni metra travnjaka, a da je netko iz Kalinićevog ureda nazvao vlasnike, saznao bi da je HŠD sam angažirao alpiniste da tu bistu nježno skinu.
Sve to nije bilo dovoljno napeto da bi ušlo u tekst, pisan u formi trilera s elementima hagiografije: “Pročelnik Pavle Kalinić donio je odluku – Skulpturu će netko odnijeti. To moramo spriječiti. Ona je vrijedna, na crnom tržištu netko bi za nju mogao dobiti ozbiljan novac – rekao je svojim suradnicima. Spominjalo se da bi za Šumara netko dao i do 20.000 eura. Radi se o vrijednoj zagrebačkoj kulturnoj baštini, bilo bi strašno da nestane. Ljudi iz Kalinićevog ureda pripremili su akciju te u kombi utrpali stotine kilograma tešku statuu. Nije bilo lako, pogotovo jer su morali biti jako oprezni kako se skulptura ne bi dodatno oštetila. Uspjeli su. Zatvorili su stražnja vrata kombija i krenuli prema Branimirovoj 71, gdje je sjedište ureda”.
FOTO: HŠD
Uz tekst na novinskom portalu objavljen je i video u kojem Kalinić u maniri iskusnog kustosa objašnava da je ovdje riječ o “skulpturi jednog od značajnijih hrvatskih kipara Rudolfa Valdeca, to je negdje kraj 19. stoljeća, trebat će samo blagu restauracija da se skinu lišajevi”, a potom navodi i kako je “sreća je da ima samo slabija oštećenja s obzirom na to da je pao na pod sa značajne visine, mnoge dugo stvari su se razbile, a ova je preživjela…” Potom evocira uspomene na dane ponosa i slave: “čim smo dobili informaciju da se nalazi ispred Šumarskog insitututa (sic) mi smo ga pokupili da ne bi nestao, jer ga jednostavno nismo imali kome drugome dati. Sad ovdje stoji jedno dva mjeseca i to je to, čim ovi zatraže da ga se vrati bit će vraćen, nikakav problem!”, govori Kalinić, ne tumačeći zašto ju odmah nije vratio, kako on kaže, “ovima”, odnosno HŠD-u. Ne prešućuje činjenicu da je znao tko je vlasnik. “Netko je napisao da to pripada Hrvatskom šumarskom društvu i napisao je molim vas ne odnijeti, međutim da smo ostavili to bi bila…” – tu smo se ponadali dobiti neki donekle razuman odgovor od Kalinića zašto dira tuđe vlasništvo, no misao nažalost nije završio jer ga je logoreja odvukla u neku drugu temu, pa smo saznali za njegovu ideju da se bistu “stavi u muzej”.
Nakon objave teksta, tajnik HŠD-a Damir Delač poslao je medijima demanti teksta o ‘čudu’, a priču je ukratko i nama prokomentirao. “Mi smo sami angažirali alpiniste koji su dizalicom skinuli Šumara s portala i vratili u ležište donji dio kipa. Skinuli su pritom i tri dimnjaka sa zgrade, kako ne bi bili opasni za prolaznike. Bistu smo odložili na pločnik pokraj ulaza u našu zgradu, plan je bio privremeno ju odnijeti u zgradu Šumarskog fakulteta, no onda je odjednom nestala. Sad kad smo napokon doznali gdje je laknulo nam je, a nazvali su nas i iz Ureda za upravljanje u hitnim situacijama i rekli da možemo preuzeti Šumara kad god poželimo”.
FOTO: HŠD
Iz Kalinićeva Ureda nismo dobili odgovor na pitanje očekuje li možda krivičnu prijavu zbog samovoljnog odvoženja tuđih stvari, a o čemu nije informirao poznatog mu vlasnika biste.
Kalinić je inače ovog tjedna dao zapaženu izjavu o svom šefu, zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, za kojeg je RTL-u rekao “on je jači od Putina, on je duplo jači od Tuđmana!” A briljirao je i Bandić, koji već godinama s Kalinićem vodi mrtvu trku u broju bizarnih izjava i ideja – zagrebački gradonačelnik i Uskokov optuženik zabavio je puk idejom da se između Britanskog trga i Draškovićeve napravi metro.
O potresu ni riječi.
Grad Zagreb i Vlada RH su nakon potresa otvorili žiro-račune za pomoć nastradalima. Kasnije su uglavnom izostale informacije o tome kako je novac potrošen, pa smo podatke odlučili sami potražiti.
Kako doznajemo u zagrebačkom gradskom poglavarstvu, ”na posebnom žiro-računu za žrtve potresa dosad je prikupljeno 15,6 milijuna kuna i oko 195.000 eura. od čega je iz Proračuna Grada Zagreba dosad utrošeno 2,1 milijuna kuna. Tim novcem je kupljen građevinski materijal koji se od 18. travnja dijelio najpogođenijim gradskim četvrtima”. Iz Gradskog ureda za mjesnu samoupravu doznajemo da su, nakon ankete provedene među predsjednicima vijeća tih gradskih četvrti, odlučili nastaviti podjelu materijala na punktovima Gimnazija u Križanićevoj, Osnovna škola Granešina, Osnovna škola Markuševec i DVD Kučilovina.
“Dosad je nabavljeno i podijeljeno 851 paleta opeke (296.712 komada), 634 paleta crijepa (247.703 komada), 565,5 m3 drvne građe (44.222 komada), tri tone čavla, 30 m2 krovne folije, 136 paleta morta, 33 palete žbuke i 420 komada dimnjaka. Izdano je 2195 otpremnica, gledano po gradskim četvrtima Podsljeme ih ima 772, Gornja Dubrava 694, Gornji grad – Medveščak 236, Sesvete 210, Donji grad 149, Maksimir 82, Črnomerec 34, Trnje 13, Podsused -Vrapče 4 i Donja Dubrava jednu”, doznajemo u nadležnom uredu.
U Vladi RH pak doznajemo da je na račun akcije Zajedno za Zagreb dosad uplaćeno 13,3 milijuna kuna, od čega dio u stranoj valuti. Na pitanje kako je taj novac utrošen, kažu: “izmjenama i dopunama Državnog proračuna RH za 2020. i projekcijama za 2021. i 2022. predložena je preraspodjela uplaćenih sredstava donacija u akciji Zajedno za Zagreb za Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja za sanaciju šteta uzrokovanih potresom u iznosu od 12 milijuna kuna.
Preostala raspoloživa neraspoređena sredstva dodijelit će se naknadno u skladu s potrebama proračunskih korisnika”.
Uz vlasti, i pojedini građani odlučili su prikupljali novac za žrtve potresa.
FOTO: Saša Paparella
Zagreb Earthquake Relief, crowdfunding inicijativa pet Hrvatica koje žive i rade u Amsterdamu, uz pomoć zaklade Solidarna osnovala je Fond 5.5 za kriznu podršku nakon potresa. Osnovna svrha tog fonda je pružiti kriznu financijsku podršku socijalno ugroženim građanima iz ranjivih skupina posebno pogođenima potresom u Zagrebu. Financijska potpora od maksimalno 20.000 kuna može se iskoristiti za hitne popravke materijalne štete (za objekte označene žutom oznakom) ili do tri mjeseca najma stana (za objekte označene crveno). Fondom upravlja Zakladno Vijeće čiji su članovi dvije predstavnice crowdfunding inicijative, Sara Juričić i Jana Zane, te tajnik zaklade Solidarna Ivan Blažević, stručnjakinja za socijalni rad Marina Ajduković te arhitektica i povjesničarka umjetnosti Zrinka Paladino.
Kako bi se osiguralo da sve donacije dođu do onih kojima je to najpotrebnije Fond je raspisao natječaj na koji se do kraja travnja prijavilo 189 obitelji. Temeljem javnog natječaja dodijeljeno je 48 potpora za socijalno najugroženija kućanstva u ukupnom raspoloživom iznosu od 706.400 kuna, a prosječna vrijednost potpore po kućanstvu je 14.716 kuna. U tim kućanstvima živi ukupno 132 ljudi, od čega 37 djece, 18 osoba s invaliditetom, te 21 osoba s kroničnom ili teškom bolesti.
Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL
Podržani su gotovo svi prijavitelji s mjesečnim primanjima manjima od 1.800 kuna po članu kućanstva.
“Mi smo u tom razdoblju obavili 650 poziva građana s upitima, preko 1100 mailova obradili, išli starijima pomoći ispuniti obrazac prijave, uslikati štetu i prikupiti dokumentaciju, i to sve volonterski. U roku od dva tjedna od zatvaranja natječaja obradili smo sve prijave, evaluirali i evo sada potpisujemo ugovore s građanima i isplate idu u roku od 3 dana. Cijeli ovaj Fond odradilo je 15 ljudi, uz nasi iz Zaklade Solidarna još 10 volontera i volonterki.
I građani i tvrtke iskazali veliku razinu solidarnosti. Inicijalni iznos od 620.000 kuna koje su prikupile žene u Nizozemskoj doniran je od preko 4000 pojedinaca i pojedinki širom svijeta, od Hong Konga to SAD-a. Na to smo dodatno prikupljali donacije u Hrvatskoj, a podršku smo dobili od Erste banke za korištenje Keks Pay aplikacije za prikupljanje donacije, preko koje smo skupili preko 16.000 kuna. Najveći pojedinačni donator dosad bila je od Zagrebačke pivovare sa 250.000 kuna.
Sve donacije iz ovog Fonda su namjenske i svi imaju obavezu poslati nam dokaze o namjenskom potrošnji. Naravno, u slučaju da će to dobiti od Vlade RH ovaj novac ćemo preusmjeriti na druge obitelji koje s ovim inicijalnim iznosom nismo mogli podržati. Ako bismo htjeli pokriti svih 189 kućanstava koji su nam se javili trebalo bi nam ukupno 2,1 milijun kuna, pa smo napravili rang listu po prioritetima gdje su nam glavni kriteriji bili imovinski razred kućanstva te da li u kućanstvu žive maloljetna djece, osobe s invaliditetom ili osobe s teškim i kroničnim bolestima. S trenutnim iznosom s kojim raspolažemo možemo pokriti 48 obitelji, pa smo se odlučili nastaviti akciju prikupljanja sredstava kako bismo pokrili barem još 31 obitelj koji su u najugroženijoj skupini. Za to nam treba dodatnih 400.000 kuna”, rekao nam je Ivan Blažević.
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Na pitanje što misli o transparentnosti trošenja novca koji su prikupili Vlada i Grad Zagreb, Blažević kaže: “o trošenju novca prikupljenog donacijama na račun Vlade, ali i na poseban račun Grada Zagreba ne znamo apsolutno ništa. Čim ne znamo baš ništa transparentnosti nema. Čim nema transparentnosti nema ni povjerenja. Vjerujem da je razlog što su djevojke iz Nizozemske odabrale Zakladu Solidarna jest naše visoko inzistiranje na transparentnosti.
Pomoć građanima potrebna odmah
Mi se nekako sami smatramo političkim influenserima jer smo 15. travnja najavili da građani mogu dobiti do 20.000 kuna za popravke svojih domova, a oni koji ne mogu živjeti u svojim domovima mogu dobiti za plaćanje najma stana. Dvadesetak dana kasnije ministar Predrag Štromar najavljuje da će građani moći dobiti do 20.000 kuna za dimnjake i bojlere, a šest dana nakon toga premijer Plenković najavljuje da će građani ne mogu živjeti u svojim domovima mogu dobiti za plaćanje najma stana. Cijelo vrijeme nudimo ministarstvu i Vladi RH pomoć u planiranju i provedbi jer smo kroz Fond 5.5 detektirali probleme i mogućnosti pomoći građana, ali do sada nismo dobili nikakav poziv.
U ovakvim situacijama proces odlučivanja ne smije biti opterećen birokratskim procedurama jer je pomoć građanima potrebna odmah.
Kada ljudi uđu u svoj dom i vide štetu odmah se pali psihološki okidač traume i oni ne mogu čekati da se Vlada i Grad Zagreb dogovore. S druge strane, Vlada je nedavno opravdala činjenicu da još nisu poslali aplikaciju Fondu Solidarnosti EU time da EU ima neku posebnu metodologiju procjene štete. Kada pogledate u aplikaciji i popratnoj dokumentaciji – nema nikakve posebne metodologije. Traže samo podjelu vrsta štete (javna infrastruktura, privatni stanovi, poslovna infrastruktura i sl…) na javnu i privatnu u smislu iznosa”.
Blaževića smo zamolili i za komentar nedonošenja zakona o obnovi Zagreba. “Htjeli su donijeti zakon koji se odnosi na tri županije, pa bi onda u slučaju potresa primjerice u Dalmaciji morali donositi novi zakon za to područje, a na kraju ga nisu niti donijeli. Samim time se cijeli proces proteže na još nekoliko mjeseci, a to je jednostavno sramota”.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu