“Nemoj dugo biti na suncu!”, savjetovala je u petak popodne preko mobitela brižna majka, koja pritom stoji nedaleko katedrale čekajući miniranje njenog tornja. Iako je okružena drugim znatiželjnicima, ne nosi masku, pa se izvrgla dvostrukoj pogibelji, od korone i kamena, što ju ne priječi da dijeli savjete potomstvu. Doduše, ni ostali koji su se okupili čekajući prasak ne nose maske, a neki od njih na Trg su doveli svoju djecu, da zajedno odgledaju i taj zadnji čin zagrebačkog potresa.

‘Zabava’ za cijelu obitelj (Foto: Saša Paparella)

A kad je vrh tornja otkinut eksplozijom i skinut dizalicom, razišli su se kućama, ili pak mjestima svog privremenog boravka. Navodno je zbog potresa iz Zagreba iselilo 20.000 ljudi, pa je centar i dalje naoko zaglavljen u nekom nedjeljnom popodnevu, s tek pokojim prolaznikom.  

Reportaža: Zagreb nakon potresa (2)

Alpinisti su zadovoljni sišli sa krovova, kažu: ‘Skidanjem dimnjaka izbili smo mafiji milijune i spriječili iseljavanje siromašnih iz centra’

Donji grad izgleda kao sajam dizalica na otvorenom, podsjeća na onaj istočni, klincima najdosadniji dio nekadašnjeg Zagrebačkog velesajma na kojem je uvijek bila izložena neka teška mehanizacija. Tako i Trgom bana Jelačića već danima dominira ogromna autodizalica koja maksimalnih 130 tona tereta diže i do 60 metara uvis. Kreće se Trgom kao kazaljka sata – prvo je micala ostatke na sjevernoj strani, iznad prolaza Harmica, potom s južne strane, tamo gdje su nekoć bile konjske staje bana Jelačića, a sada skida dimnjake na zapadnom dijelu Trga, iznad Dioninog dućana. Pogledom ih prati samo nekoliko stanara s Trga koji se, iako su živote proveli u susjednim zgradama, tek sada imaju prilike upoznati. 

Foto: Saša Paparella

Trg više nije onako sablastan kao prvih dana nakon potresa, no i dalje je pust, a jedine konstante na njemu su dvojica ljudi vezanih uz Bužim, zapadnobosanski gradić smješten između Cazina i hrvatske granice. Jedan je hrvatski ban Josip Jelačić Bužimski, a drugi njegov zemljak Admir Suljić, vlasnik građevinske tvrtke Ases usluge, koja se koristi tim dizalicama za micanje opasnih višetonskih dimnjaka. 

I zaista, hrvatski se ban ponosio svojim bužimskim podrijetlom, što je naglašavao dodatkom svom prezimenu – Bužimski. Dio povjesničara doduše smatra da Jelačići potječu iz onog ličkog Bužima, a kako bana više ne možemo pitati, upitali smo Admira. “Ma kakva Lika, Jelačić je sigurno iz našeg Bužima, sto posto””, samouvjereno će naš sugovornik. 

I tako su eto obojica, potpuno različitim putevima, stigli od Bužima do Jelačić placa. Ban Jelačić rođen u srijemskoj tvrđavi Petrovaradin u plemićkoj obitelji. Po njemu je, zbog uloge u prijelomnim događajima, nekadašnja Harmica 1848. dobila sadašnje ime, a kasnije je iz Beča stigao i spomenik koji još od 1866., uz stanku između 1947. i 1990., dominira glavnim zagrebačkim trgom.  

Foto: Saša Paparella

Životna priča Admira Suljića malo je manje glamurozna. U Hrvatsku je došao 2000., i to u posuđenim tenisicama.

“Sedam dana sam u Zagrebu spavao pod mostom, ali bukvalno pod mostom”, kaže Admir. Prve dvije godine nije imao reguliran boravak, pa kad ga je jednom prilikom policija htjela privesti, nakon čega bi slijedila kazna i deportacija iz Hrvatske, izrezao se po rukama i tako spriječio povratak kući. Radio je po gradilištima i 2009. osnovao svoju tvrtku. Desetak godina kasnije, Admir ima pet tvrtki s 50 zaposlenih, registriranih za adaptacije, odštopavanje kanalizacije i cijeli niz sličnih poslova. Ima i 40 vozila, nabavio je 250.000 eura vrijedan kombi s kamerom za snimanje odvoda. Zastupnik je švedskog distributera bakterija za septičke jame, koje će sada prodavati i u rodnom kraju, gdje također ima tvrtku. A kad neki posao uhoda, proda taj biznis i ide dalje.

“Netko se već ponudio da napiše knjigu o meni, pod nazivom Od ilegalca do poslodavca”, kaže Admir.  

Kako je to sve uspio napraviti u svega desetak godina?

“Pa nije komplicirano, volim raditi, a ne trošim puno. U početku su mi stalno zvali inspekcije, kad bi oni došli čudili su se da sam i ja kao direktor u monduri i radim s ostalima. Nemam ništa svoje, nemam jahtu ni vilu, oprema je sva na kredit, nisam se još niti oženio. Tek lani su me nagovorili da kupim stan, dotad sam bio podstanar u jednoj prizemnici na Trnju. A ključ je možda ipak u marketingu, smislio sam razne zanimljive slogane, primjerice za odštopavanje kanalizacije ‘vaš drek- naš kruh’, bio sam i u Provjerenom”, pohvalio nam se Admir, čije tvrtke i inače dosta rade u centru Zagreba. “Ovdje će za mene uvijek biti posla, držim se vodovoda i kanalizacije koji su toliko dotrajali da se stalno javljaju neki problemi”, objašnjava. 

Od Ilegalca do poslodavca (Foto: Saša Paparella)

Kao što je ban Jelačić u Hrvatskoj ukinuo feudalizam, tako i Admir Suljić skrbi o svojim ljudima. Uveo je pravilo da, ako netko nešto zgriješi, ostali radnici sami odlučuju o tome kako ga treba kazniti.

“Onima koji su pet godina u firmi dat ću udjel u vlasništvu, ali ja ostajem većinski. Sagradit ću i stambenu zgradu za radnike, ponudit će im kredite i kvadrat stana po cijeni gradnje”, najavljuje socijalno osjetljivi poduzetnik. 

Reportaža: Zagreb nakon potresa (1)

FOTO: Netko mora platiti temeljitu obnovu grada ili ćemo centar ostaviti samo vranama

Dok pričamo, paralelno objašnjava živahnoj 90-godišnjoj bakici zašto nije smio maknuti reklamu s njene zgrade, a koja joj toliko smeta. Pitanja ima još: “Zakaj toliko pušite? Zakaj ste opsovali? Znate, moj muž je isto iz Bosne, ali sam ga odučila od psovanja. I kak’ to da se ne bojite korone?”, ispituje redom starica, a Admir sa smiješkom odgovara: “gospođo draga, dok mi Bosanci skužimo što je to korona, epidemija će već završiti!”    

Admir kaže kako ne gleda na potres kao na priliku za dodatnu zaradu, njegove cijene su ostale iste kao i prije. Dogodi mu se i da nakon što napravi posao vlasnici zgrade kažu da zapravo nemaju novaca za njegov rad. Cijena najma 60-metarske dizalice i ekipe je oko 2000 kuna na sat, no mnogima je to jedini način da uklone dimnjake sa svojih krovova, pogotovo ako se oni nalaze s unutarnje strane zgrade, jer ulazak dizalica u minijaturna  dvorišta obično nije moguć. Ova najveća dizalica koju je unajmio od Patafte iz Čakovca dovoljno je visoka da nadvisi skoro svaki krov. Kako dizaličar s Trga ne vidi što se s druge strane krova događa, vješti Meho i njegova ekipa koja čuči oko dimnjaka navode ga putem voki-tokija. Prvo su tešku gornju ploču dimnjaka lancem zakačili za košaru dizalice, a kad je teret preko krova prebačen na Trg rastavljaju ciglu po ciglu – dizalica bi bez problema mogla podići cijeli dimnjak, no putem bi se sigurno raspao, pa valja ići polaganijim putem. Svi na krovu osigurani su alpinističkim konopcima. “Dan nakon kiše neki se čovjek popeo na krov i poginuo. Ja sam rekao svojima neka odmore taj dan, kud će na klizav krov?”, kaže Admir.

Foto: Saša Paparella

Po mnogim su krovovima već prošli alpinisti – volonteri i napravili sve što su u tom trenutku mogli. “Cijenim te ljude, pomogli su koliko mogu i to besplatno. Međutim, alpinisti većinom nisu kvalificirani za ovaj posao i nemaju potrebnu opremu. Nemaju ni štemericu, samo neki mali čekić, a dimnjake su često ostavljali na krovovima pa ih sada mi mičemo. No važno je da su pokazali ljudima u centru da nisu sami, a potaknuli su i druge da se malo angažiraju”, dodaje.

Prognozira da će raščišćavanje Zagreba od posljedica potresa potrajati još barem šest mjeseci. Kaže dao bi cijeli posao sanacije trebao biti bolje organiziran, jer događa se da teška dizalica nakon par dana opet dolazi na mjesto gdje je već bila, a za to treba svaki put ishoditi novu dozvolu za zatvaranje prometa u ulici. 

Napokon, Admiru smeta i što mnogi kolege, kad završe s poslom, na ulici ostave šutu, što otežava prolazak. 

Iz Grada je priopćeno da su njihove službe u koordinaciji s ekipama Čistoće, Zagrebačkih cesta, Zrinjevca i vatrogasaca do srijede prikupile 10.000 tona građevinskog otpada i šute s više od 600 lokacija.

“Trenutno je izuzetak Amruševa ulica, gdje iz sigurnosnih razloga a zbog izvođenja radova, nije bilo moguće izvršiti predmetno čišćenje, te prolaz između Bakačeve i Cesarčeve ulice radi opasnosti od urušavanja. Osim toga, kao i inače, građani mogu na sva reciklažna dvorišta dovesti količinu građevinskog otpada u količini do 200 kg u šest uzastopnih mjeseci”, kažu u Gradu. Reciklažna dvorišta su namijenjena isključivo građanima za količine otpada koje nastaju u kućanstvu pri manjim popravcima. Iznimno, sve dok traje čišćenje grada od posljedica potresa, građani tu vrstu otpada mogu besplatno odložiti u jedinici Recikliranje građevinskog otpada Zagrebačkih cesta na Jakuševcu. Materijal koji se dobije recikliranjem koristi se za nasipavanje pri rekonstrukciji prometnica. 

I dok se u najrazvijenijim zemljama EU reciklira 80 posto šute, u resornom Ministarstvu zaštite okoliša i energetsku učinkovitost  dobili smo podatak da je izračunata godišnja stopa oporabe građevnog otpada u RH za 2018. bila 58 posto, u Čistoći nam je rečeno kako se “sva građevinska šuta prikupljena na području grada Zagreba reciklira”. 

Čini se da je u toj reciklaži završio još jedan komad zagrebačke kulturne baštine. U utorak smo, srećom jedinom kišnom danu u cijelom tjednu, pa nije previše vode procurilo kroz šuplje krovove, u Vukotinovićevoj ulici ispred Šumarskog doma, sagrađenog krajem 19. stoljeća, na pločniku našli odloženo poprsje kipa skinutog s vrha zgrade, s porukom ‘Molimo ne odvoziti, Hrvatsko šumarsko društvo’. Sutradan ga više nije bilo, pa smo se obratili HŠD-u da se raspitamo o njegovoj sudbini. 

Nestao u akciji (Foto: Saša Paparella)

“Poprsje kipa koje je bilo na portalu zgrade Šumarskoga doma skinuto je u subotu 11. travnja kako ne bi predstavljalo opasnost za prolaznike. Pandan kipa pao je za vrijeme potresa i smrskao se. Nakon što je poprsje skinuto stavili smo ga uz Glavni ulaz Šumarskoga doma planirajući ga do restauracije smjestiti na Šumarski fakultet. Uz poprsje stavljen je natpis ‘Molimo ne odvoziti’. U srijedu ujutro 15. travnja poprsje više nije bilo na tom mjestu. Naša nadzorna kamera snimila je kamion Čistoće kako odvozi poprsje u utorak navečer oko 21,30 sati. Sve je to prijavljeno nadležnim u holdingu čistoće koji su obećali ispitati slučaj. Sada čekamo njihov poziv”, rekao nam je Damir Delač, tajnik HŠD-a.

Nestalo je još nešto – grafit “Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska, BBB i Torcida”, napisan prije desetak dana, nakon što su navijači pohrlili pomoći u sanaciji šteta od potresa. U petak se ispred njega zaustavilo neko dostavno vozilo, iz njega su izašla dva tipa išarala onaj dio koji se odnosi na splitski klub. Ljubav nije dugo potrajala. 

Kako bilo, građevinski su stručnjaci dosad obišli 11.018  zgrada, 649 su ih proglasili neuporabljivim, a 2858 privremeno neuporabljivim. 

Stanari su zbunjeni jer je dosta toga još nejasno. Navodno će obnovu dimnjaka financirati Zagrebački holding. Još uvijek se ne znaju detalji novog Zakona o obnovi, osim što slušamo primjedbe ljudi iz struke i Bandićeve svađe s ministrom Predragom Štromarom, koji najavljuje da Zakon ide po ubrzanoj proceduri. 

Neki građani nemaju više vremena za čekanje, pa već sada dižu kredite za obnovu zgrada. “Dosad smo zaprimili stotinjak zahtjeva od strane zgrada pod našim upravljanjem, no svakodnevno nam pristižu i brojni novi zahtjevi”, rečeno nam je u gradskoj tvrtki Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo (GSKG), koja upravlja s 10.804 zagrebačke zgrade, odnosno ulaza. Kažu da nije ograničen iznos kredita, a trenutno su zgrade s najvećim zatraženim iznosima one u Hebrangovoj (585.000 kuna) i Palmotićevoj ulici (505.000 kuna). Iako je Dosad je uvjet za dobivanje kredita bio da suvlasnici moraju sudjelovati s određenim minimalnim učešćem u financiranju, u GSKG navode da “s obzirom na izvanredne okolnosti te kako bismo pomogli u što bržem otklanjanju posljedica potresa i zgradama s nedovoljnim sredstvima je omogućeno traženje odobrenja kredita”. Također, više nije uvjet da se moraju dobiti  ponude tri izvođača radova.  

Vlasnici stanova pribojavaju se još nečeg – u mnogim je donjogradskim zgradama Grad Zagreb većinski vlasnik zgrade, pa mora odobriti svaku njihovu odluku o odabiru izvođača radova, zbog čega bi se postupak obnove mogao odužiti. Na naše pitanje postoji li ta opasnost, iz Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada stižu uvjerenja da će nakon što GSKG, kojem su povjerili poslove upravljanja svojim objektima, provede postupak odabira izvođača radova, “Grad Zagreb promptno donositi odluke sukladno pravima i obvezama koje ima kao vlasnik odnosno suvlasnik u tim nekretninama, u skladu s financijskim mogućnostima Grada”. 

U GSKG nam je također rečeno da Grad Zagreb u tim zgradama uredno plaća pričuvu, “u prva tri mjeseca ove godine plaćeno je 93 posto”.

Vlasnici stanova nisu sigurni niti smiju li u obnovi angažirati one tvrtke koje nisu na popisu kooperanata GSKG, odnosno hoće li u tom slučaju izgubiti pravo na refundiranje novca –  ako ga bude bilo. Iz GSKG smo dobili odgovor: ”kao upravitelj, ali i nalogoprimac suvlasnika, odobravamo i takve radove, no bitno je upozoriti da u takvim slučajevima upravitelj ne može snositi odgovornost za kvalitetu i količine izvedenih radova. Zbog trenutne situacije, lista će se proširivati i s novim izvoditeljima koji ispunjavaju tražene uvjete”. 

Ovih su dana gradske vlasti pozvale Zagrepčane da prijave svoje potrebe za građevinskim materijalom, a što bi se trebalo financirati novcem doniranim za žrtve potresa. Akcija je nažalost šeprtljavo odrađena jer je, prema naputku iz gradskog poglavarstva, vijećnicima gradskih četvrti i mjesnim odborima prepušteno da o tom projektu sami informiraju građane, te da isto tako sami donesu odluku o tome što kome treba. Dakle, sistem funkcionira ovako – ako su imali tu sreću da ih ljudi iz kvartovske vlasti obavijeste o akciji, a to se uglavnom radilo putem plakata, vlasnici stanova morali su poslati e-mail s popisom potrebnog materijala (na koji im zasad nitko nije odgovorio). U nekim kvartovima niti nije bilo obavijesti, valjda nije bilo volontera za plakatiranje. Rok za prijavu je bio kratak, a vlasnici mahom neupućeni u vrste materijala koje im trebaju za obnovu, pa su popise radili odokativnom metodom ili uz sugestije angažiranih majstora. Jedan od vijećnika četvrti Donji grad na televiziji je prepričao sastanak s gradonačelnikom Milanom Bandićem, koji im je priznao da će građani za obnovu dobiti minimalnu količinu materijala. Kasnije smo čuli gradonačelnika kako najavljuje više takvih poziva građanima, “ovo je samo prvi krug te pomoći, ona će ići u koncentričnim krugovima više puta”, rekao je Bandić. 

Nije rečeno kada će se to dogoditi, a ljudima materijal treba sad odmah, jer prema prognozi uskoro počinje višednevna kiša.