Ministru financija Zdravku Mariću proračun je posve sigurno u glavi od prvog dana mandata, ali na jučerašnjem sastanku s ministrima iznio je tek načelne smjernice u definiranju proračunskog okvira i predočio im usporedne analize gdje su danas pojedine stavke javne potrošnje u odnosu na druge zemlje.

Za početak, njime se moraju odaslati poruke u smjeru poboljšanja izgleda za kreditni rejting, kaže Marić. Još je jednom ponovio da plan proračuna neće uključivati promjene u poreznom sustavu. Vezano uz rashodnu stranu pozvao je na strpljenje, poručio da će i u idućim sastancima na njoj biti glavni fokus te apostrofirao da uskoro slijedi sastanak sa sindikatima. O razmjerima fiskalne prilagodbe u ovoj godini tako bismo prije mogli nešto čuti od povjerenika čiji se posjet očekuje za koji dan.

EK bi od Hrvatske ove godine mogla tražiti smanjenje deficita opće države za oko četiri milijarde kuna, odnosno nešto više od jednog postotnog boda. Ako je lani on bio nešto manje od pet posto BDP-a, to bi značilo smanjenje na 3,7 ili 3,5 posto u 2016., odnosno spuštanje ispod tri posto dogodine. Godina je već započela, vlada je tek formirana, a proteći će gotovo cijeli kvartal prije donošenja proračuna. Zbog svega se računa da će se fiskalna prilagodba u manjoj mjeri osloniti na uštede koje zahtijevaju pregovore i zakonske promjene.

Vlada će proračun zacijelo temeljiti na očekivanom rastu BDP-a između 1,5 i 2 posto realno, što bi uz blago pozitivnu stopu inflacije moglo značiti nominalno oko 7 milijardi kuna veći PDV-a i oko dvije milijarde kuna veće prihode proračuna. Pritom treba imati na umu da bi ove godine zbog gubitka banaka prihodi od poreza na dobit mogli biti oko pola milijarde kuna tanji. Na rashodnoj strani trošak kamata će sigurno porasti, i to za oko 600-700 milijuna.

Što se tiče izdataka za plaće koje se isplaćuju iz proračuna, nimalo lak zadatak bit će već njihovo nepovećanje, što će trebati osigurati kroz pregovaranje. Kod izdataka za zaposlene nastojat će se ostvariti uštede na reduciranju raznih dodataka, no za ambicioznije ciljeve trebat će mijenjati zakon o državnim službenicima. Među važnijim zonama potencijalnih ušteda zacijelo će opet biti subvencije i materijalni troškovi. Fiskalna prilagodba od dvije plus dvije milijarde (na prihodima, odnosno rashodima) bila bi realan, premda ne i lak domet.