Uvodno valja istaknuti iznimno snažan oporavak hrvatskog gospodarstva u ovoj godini čiji se intenzitet teško moglo predvidjeti i koji je u jednoj godini nadoknadio cjelokupan output izgubljen u najvećoj recesiji u hrvatskoj povijesti.
Ovo se odnosi na proizvođački sektor, zaslužan za činjenicu da je robni izvoz bezbolno prošao 2020. godinu, a u 2021. generirao najviši rast u posljednjem desetljeću, ali i sektor usluga, prvenstveno turističku djelatnost, koja je u dvije pandemijske godine iskoristila sve komparativne prednosti te dobrano nadmašila međunarodnu konkurenciju.
Uz značajan doprinos pravovremenih mjera Vlade RH uvedenih u 2020., na tržištu rada su u tekućoj godini premašena ostvarenja iz 2019. što je omogućilo da osobna potrošnja ostvari značajan doprinos rastu BDP-a u 2021.
U idućoj godini, uz pretpostavku pozitivnih kretanja u svjetskom gospodarstvu, očekujem nastavak oporavka domaćeg gospodarstva, otprilike upola slabijim intenzitetom od 2021., budući da će dinamika rasta BDP-a nužno slabjeti sa zatvaranjem jaza outputa. Izniman doprinos u 2022., kao i u dužem roku, doći će od strane korištenja sredstava iz EU fondova putem kojih će Hrvatskoj ovom desetljeću biti dostupno gotovo 30 milijardi eura.
Budući da se i dalje nalazimo u fazi oporavka nakon snažnog šoka, a uzevši u obzir i relativno nizak stupanj kapitaliziranosti domaće privrede, pogotovo javnog sektora, kao i skroman inicijalni udio investicija u BDP-u, možemo očekivati izražene multiplikativne efekte predstojećeg investicijskog ciklusa na ekonomsku aktivnost.
Slična konstatacija odnosi se i na učinak planiranih reformskih mjera usmjerenih ka smanjenju administrativnih barijera te povećanju efikasnosti upravljanja u javnom sektoru. Značajan doprinos rastu u 2022. i narednim godinama dolazit će od potrošnje kućanstava koja će biti pod dominantnim utjecajem kretanja na tržištu rada.
Unatoč negativnom trendu prirodnog prirasta i nepovoljnoj dobnoj strukturi stanovništva, izgledi neto migracijskog salda znatno su poboljšani – emigracijski val naglašeno je usporio, a pandemija je doprinijela je preokretanju trendova kod ponekih emigracijskih odredišta.
Uz fleksibilizaciju imigracijske politike, daljnja pozitivna kretanja očekuju se kod useljavanja u Hrvatsku, koja je, osim za radnike iz udaljenijih područja, zadržala atraktivnost kao odredište za radnike iz obližnjih zemalja.
Povoljno bi trebale djelovati i reforme usmjerene ka poboljšanju strukture domaće radne snage te rastu stope participacije, koja je i dalje iznimno niska u usporedbi s EU prosjekom, iako je razlika nešto ublažena u 2020.
S druge strane, ograničenja u smislu nedovoljne veličine te neodgovarajuće strukture radne snage vršit će u narednim godinama pritisak na troškove rada što će se povoljno odražavati na dinamiku raspoloživog dohotka kućanstava.
Dodatni pozitivan utjecaj na osobnu potrošnju očekuje se od izraženijeg zaduživanja sektora kućanstava. Nepovoljan utjecaj na kretanje realnog raspoloživog dohotka stanovništva doći će od nešto izraženije inflacije, pogotovo u 2022. godini.
Što se tiče rizika pojačane inflacije, izgledno je kako je velika većina inflatornih pritisaka privremenog karaktera, uzrokovana povećanim cijenama energije, baznim efektima, poremećajima u proizvodnim lancima, uz iznimni skok agregatne potražnje u specifičnim segmentima tržišta, kao i smanjivanjem stope participacije te nedostacima strukture radne snage.
U srednjem roku ipak je malo vjerojatno kako bi višestruki potencijalni strukturni stagflacijski pritisci mogli znatnije izmijeniti sliku globalnog gospodarstva, a posebno gospodarstva Europske unije, koju će tako i dalje obilježavati izražen višak štednje u uvjetima prigušenog gospodarskog rasta i pretežno stabilnih makroekonomskih uvjeta.
Glavni izazov domaće ekonomske politike bit će nužna fiskalna konsolidacija, koja ne smije ugroziti konkurentnost gospodarstva, u uvjetima relativno slabog rasta potencijalnog proizvoda, mogućeg povećanja globalnih troškova dugoročnog zaduživanja na tržištu državnih dugova, uz očekivanje pozitivnih učinaka pridruživanja europodručju, ali i povoljnog utjecaja nešto izraženije inflacije.
Covid kriza dosad je dovela do visokih izravnih i neizravnih financijskih troškova za proračun, a generiranje daljnjih izravnih troškova nastavit će se do konačne pobjede nad virusom, ali i obnove potresom razrušenih područja.
Dugoročno, u uvjetima pune mobilnosti radne snage, međunarodne “utrke prema dnu” u poreznim politikama malih otvorenih gospodarstava, kao rasprava i dogovora o tzv. globalnim porezima, Hrvatska će nastaviti usklađivati porezni sustav i provoditi rasterećenje rada.
Tako će manevarski prostor fiskalne politike biti iznimno smanjen, a uvećana potreba reforme neučinkovitih dijelova javnog sustava, efikasnijeg korištenja EU fondova, zadržavanja troška kamata na niskim razinama, reforme sustava plaća, uz transfer dijela radne snage iz javnog u privatni sektor, kao i racionalizacije ostalih troškova i davanja.
Zdravko Marić, ministar financija Republike Hrvatske
