Visoki trgovački sud RH je u odluci Pž-4120/2024 zauzeo je stav da tužitelj ničime nije dokazao da bi Ugovor o prijenosu poslovnog udjela bio fiktivan ugovor.

Činjenica neevidentiranja određenog ugovora u poslovnim knjigama ne povlači za sobom zaključak o fiktivnosti (prividnosti) takvog ugovora. Nadalje, osim što je tvrdio da je cijena poslovnog udjela određena u suviše visokom iznosu, što prema ocjeni ovog suda nije od utjecaja na pitanje prividnosti ugovora, tužitelj nije predložio dokaze kojima bi se utvrdila realna cijena udjela.

Činjenica jest da je vještak u nalazu i mišljenju iznio svoj stav o tome da je cijena poslovnog udjela previsoka, međutim, sud nije odredio vještaku zadatak da se izjasni o realnoj cijeni poslovnog udjela, pa nije niti bilo mjesta da se vještak o tome očituje.

Štoviše, vještak je u nalazu i mišljenju iznio i svoje pravno mišljenje da je predmetni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela fiktivan. Međutim, zadatak vještaka nije davanje pravnih mišljenja, već je to zadatak suda.

Prvostupanjski sud je u ranijoj odluci, koja je ukinuta rješenjem ovog suda, u obrazloženju naveo da je vještak utvrdio da su ti ugovori prividni i da se sud slaže s tim zaključkom vještaka. Međutim, ranija prvostupanjska odluka je, između ostaloga, ukinuta i iz razloga jer je sud propustio obrazložiti svoj stav o prividnosti navedenih pravnih poslova. Prvostupanjski sud niti u ovoj odluci nije iznio svoj stav o prividnosti navedenih ugovora.