Europa pretjeruje s LNG projektima, do 2030. više od pola kapaciteta bit će višak?

Kao jedan od odgovora na energetsku krizu, a u želji da osiguraju alternativne izvore ruskome plinu, niz je europskih zemalja ubrzao planove za izgradnju nove infrastrukture za ukapljeni prirodni plin (LNG). Provedu li se trenutni planovi, kapacitet europskih LNG terminala mogli bi do 2030. premašiti 400 milijardi kubičnih metara. S obzirom na projekcije potražnje za ukapljenim prirodnim plinom do kraja desetljeća, više od pola tih kapaciteta zapravo bi bilo višak, zaključak je analize koju je ovaj tjedan objavio Institut za energetsku ekonomiju i financijsku analizu (IEEFA).

Europsku potražnju za LNG-om 2030. u toj instituciji procjenjuju na oko 150 milijardi kubičnih metara, što je nešto manje od prognoza S&P Global Commodity Insightsa (koji je vide na 190 mlrd. kubika), ali obje zapravo upućuju na pretjerano bildanje kapaciteta LNG-a u Europi. Prema prognozama IEEFA-e, stopa njihove iskorištenosti, uz pretpostavku da se ustraje na planiranim projektima, bila bi oko 36 posto. A 200-250 milijardi kubičnih metara neiskorištenog kapaciteta predstavlja ujedno približno polovicu ukupne potražnje za plinom u EU-u 2021., kad je iznosila 413 milijardi kubnih metara.

PARTNERI

Postaje li Hrvatska ovisna o američkom ukapljenom plinu

Skupa zabuna za Europu

Ulaganje u LNG moglo bi se pokazati kao skupo i glupo?

U nastojanju da prekinu veze s Rusijom nove LNG projekte ili proširenje postojećih najavilo je niz zemalja EU, od Njemačke (3 kopnena i 6 plutajućih), Italije i Grčke (po 2 plutajuća), pa do Nizozemske i Francuske (po jedan), navode stručnjaci IEEFA-e.

Planova proširenja, podsjetimo, ima i Hrvatska. Vlada je još jesenas najavila plan udvostručenja kapaciteta LNG terminala na otoku Krku na više od šest milijardi kubičnih metara, a uz planiranu izgradnju novog plinovoda Zlobin – Bosiljevo. Vrijednost tih ulaganja procijenila je na 180 milijuna eura, od čega se 25 milijuna odnosi u samo proširenje kapaciteta LNG-a, a 155 milijuna eura u proširenje plinovodne mreže.

U smislu europskih kapaciteta pojedine bi zemlje mogle investirati ogromne svote novca u infrastrukturu za uvoz plina koja im neće trebati. Taj rizik naglašava se za praktično sve najveće ekonomije EU (Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska), ali i za Veliku Britaniju i Tursku.

“Ovo je najskuplja i suvišna polica osiguranja na svijetu. Europa mora pažljivo uravnotežiti svoje plinske i LNG sustave i izbjeći preokret od pouzdanosti do pretjeranosti”, upozorava Ana Maria Jaller Makarewicz, analitička IEEFA Europe.

Prekomerno projektirane mreže, kaže, skupe su za izgradnju i održavanje. “Odluke o proširenju europske LNG infrastrukture moraju se temeljiti na budućim potrebama potražnje, pri čemu treba uzeti u obzir da EU planira smanjiti potražnju za plinom za najmanje jednu trećinu do 2030. godine”, poručuje.

U sažetku analize IEEFA-e navodi se, primjerice, i da su se tokovi ruskog plina iz cijevi u Europi lani značajno smanjili u usporedbi s prethodnom godinom, dok je uvoz LNG-a porastao na 20,2 milijarde kubičnih metara (godinu prije 18). U trećem tromjesečju prošle godine zabilježen je porast od 136 posto u uvezenom LNG-u iz Rusije u usporedbi s istim kvartalom godinu prije, ističe se. Prošle su godine najveći uvoznici ruskog LNG-a Francuska, Španjolska i Belgija, pri čemu im je u odnosu na prethodnu godinu uvoz povećan 50 posto, pa i nešto više.

Ukupno je uvoz LNG-a u Europu lani porastao za 60 posto, i to u prvom redu iz SAD-a (+143%), s tim da je iz Katra povećan 23, a iz Rusije za 12 posto.

Najveći uvoznici LNG-a, ukupno gledano, bili su Francuska, Španjolska i Velika Britanija, a slijede ih Nizozemska, Turska, Italija i Belgija. Belgija bilježi i najveći godišnji porast (136%), ali gotovo udvostručen je i u Francuskoj i Nizozemskoj.

S uvozom LNG-a povezani su pak i najupečatljiviji skokovi u hrvatskoj robnoj razmjeni u 2022. Zahvaljujući tom energentu vrijednost uvoza iz SAD-a dosegnula je čak 3,18 milijardi eura, što je u odnosu na godinu prije 5,5 puta veći financijski iskaz uvoza.

Najveći uvoznici LNG-a, ukupno gledano, prošle su godine bile Francuska, Španjolska i Velika Britanija, a slijede ih Nizozemska, Turska, Italija i Belgija. Belgija bilježi i najveći godišnji porast (136%), ali gotovo udvostručen je i u Francuskoj i Nizozemskoj.

U IEEFA institutu, koji kao svoju misiju ističu ubrzanje prijelaza na raznoliko, održivo i profitabilno energetsko gospodarstvo, očekuju da će se potražnja za LNG-om i ove godine povećati. No, računaju da će se potom u narednim godinama smanjiti, uglavnom zbog predviđenog smanjenja potražnje za plinom u zemljama EU-a.