Iako je hrvatska Vlada, odnosno resorno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja lani ukinulo model strateških zaliha plina, a koje smo imali preko Podzemnog skladišta plina Okoli, Europska unija je proteklih dana donijela odluku da sva skladišta plina na području EU moraju odmah postati strateška i biti početkom studenoga biti popunjena na 80 do 90 posto kapaciteta.

Iz resornog ministarstva su nam komentirali da skladište plina nikada nije bilo strateško već je Hrvatska zbog ograničene infrastrukture morala imati sezonsko skladište plina i to mu je bila osnovna funkcija.

“S početkom rada LNG terminala uloga skladišta se i dodatno promijenila. U slučaju obveze stvaranja strateških rezervi na način kako to Europska unija propiše, Hrvatska će u tom smjeru poduzimati akrivnosti te implementirati što bude potrebno u svoje zakonodavstvo”, navode iz ministarstva.

‘Uobičajene’ krize
Energetske krize, poput ove sadašnje uzrokovanje ratom u Ukrajini, nisu nešto uobičajeno i svi stručnjaci se slažu da je gotovo pa postalo normalno da svakih 10-15 godina Europu pogodi neka energetska kriza.

Zbog toga se većina zemalja želi zaštiti od šokova na tržištu kroz izgradnju strateških skladišta nafte i posebice plina. Hrvatska je sredinom 1980-ih, kroz tadašnji integrirani energetski div – Inu – u samo dvije godina od idejnog rješenja sagradila Podzemno skladište plina Okoli u Moslavini koje je kapaciteta od 550 milijuna prostornih metara plina.

PSP Okoli je dugi niz godina imalo stratešku svrhu, iako i neki energetičari poput profesora Igora Dekanića smatraju da Hrvatska zapravo nikad nije imala “prave strateške zalihe energije”. Naime, iako nesavršen po tom pitanju, Zakon o tržištu plina iz 2018. je, kao i svi ove vrste dotad, imao odredbu kojom su korisnici skladišta bili dužni na dan 1. studenoga raspolagati zalihom plina na skladištu od najmanje 90 posto ugovorenih skladišnih kapaciteta.

No, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu plina od 2020. tu je obvezu ograničio samo do 31. ožujka 2021. što znači da je sada popunjenost ovisna o tržišnim interesima komercijalnih zakupaca. Iako su cijene plina nestabilne već skoro godinu dana, napad Rusije na Ukrajinu krajem veljače je cijene plina digao do nezamislivih razina, a još gore, postavilo se pitanje hoće li plina uopće biti.

Mnoge europske zemlje, prije svega Njemačka, Italija i Austrija, snažno su ovisne o ruskom plinu te bi njegov trenutni nestanak iz sustava prouzročio brojne ekonomske i društvene probleme.

Teško do zamjene
Iako EU već godinama radi na diverzifikaciji dobavnih energetskih pravaca, prije svega plina, u razdoblju manjem od pet godina vrlo je teško očekivati pravu zamjenu plinu iz Sibira.

Zbog toga je Europska komisija proteklog tjedna donijela prijedlog odluke kojom će se obvezati sve zemlje članice da maksimalno iskoriste sve svoje skladišne kapacitete te ih, u ljetnom razdoblju kad je smanjena potražnja za plinom i njegova cijena niža, napune do vrha prirodnim plinom kojeg uspiju naći na tržištu ili pak onim ukapljenim koji LNG tankerima dolazi iz Sjeverne Amerike, Australije ili Bliskog istoka.

Tu do izražaja dolazi i hrvatska geostrateška važnost kroz LNG terminal na Krku koji je po samim svojim tehničkim karakteristikama strateška rezerva jer mu spremnik uvijek mora biti pun.

Kako se radi o kapacitetu od nekih 2,7 milijardi prostornih metara plina, a što odgovara godišnjoj potrošnji Hrvatske, jasno je, smatra Dekanić, da bi se u slučaju neke krize dio tog plina mogao pod nekim uvjetima interventno pustiti u hrvatski plinski sustav.