Početkom godine je Europska unija donijela novu Industrijsku strategiju koja je trebala biti putokaz za razvoj starog kontinenta u narednim desetljećima. Na tragu čitave agende postojeće, a i bivše, garniture Europske komisije, i ova strategija se bazirala na novim tehnologijama, zelenoj ekonomiji i generalno održivosti.

Pandemija Covida-19 teško je pogodila europska poduzeća te je velik broj njih morao smanjiti radnu snagu i pronaći nove načine rada u okviru mjera ograničenja.

Zbog toga je nedavno u Europskom parlamentu prevladalo mišljenje da bi buduća industrijska strategija EU-a trebala sadržavati mjere prilagođene ovoj situaciji te su na plenarnoj sjednici prije 10-ak dana pozvali Komisiju da revidira prijedlog strategije predstavljen u ožujku.

Smatraju da se strategija treba provoditi kroz dvije faze kako bi se – prije digitalne i zelene transformacije – osigurala pomoć za obnovu industrije od posljedica koronakrize. Fond za oporavak od pandemije Covid-19 bio bi dio prve faze odgovora na izvanredno stanje, ističu zastupnici te dodaju kako je isplate iz njega potrebno raspodijeliti ovisno o pretrpljenoj šteti te financijskoj pomoći koja je već primljena iz nacionalnih programa potpore.

Održivost je imperativ

Tako u EP-u smatraju da prednost treba dati poduzećima usmjerenim na ulaganja u okolišno održive djelatnosti. U drugoj fazi industrijska strategija treba osigurati konkurentnost, otpornost i dugoročnu održivost pa će među glavnim temama biti usmjerenost na socijalne aspekte strukturnih promjena, revitalizacija područja koja se oslanjaju na fosilna goriva, te dodjelu subvencija EU-a ekološki održivim poduzećima.

Također, kažu u Parlamentu, potrebno je iskoristiti kružno gospodarstvo, poticati djelovanje prema načelu “energetska učinkovitost na prvom mjestu”, ulagati u umjetnu inteligenciju i uvođenje jedinstvenog europskog digitalnog i podatkovnog tržišta, izgradnju boljeg sustava digitalnog oporezivanja, investiranje u istraživanje i inovacije, te u reviziju protumonopolskih pravila EU-a kako bi se osigurala konkurentnost na globalnoj razini.

Industrija inače čini više od 20% gospodarstva Unije, te 80% izvoza robe. Upravo zbog toga smo popričali s hrvatskim zastupnicima u Europskom parlamentu kako oni sami te njihove političke grupacije vide ovu problematiku.

Predstavnik Pučana Karlo Ressler, inače izabran na listi HDZ-a, ističe da je globalna pandemija duboko promijenila i prilike u europskom gospodarstvu. “Ključni prvi korak je sada svakako oporavak gospodarstva, osobito za mala i srednja poduzeća koja čine 99% europskih firmi, a koja su osobito pogođena posljedicama zdravstvene krize i zatvaranja.

Postavljeni prioriteti dvostruke, digitalne i zelene tranzicije ostat će aktualni jer nisu pitanje izbora nego nužnosti – i za Europu i za Hrvatsku. S ciljem održavanja globalne konkurentnosti, njih će pratiti europsko financiranje u iznosima bez presedana. Hrvatskoj će tako na raspolaganju biti više od 24 milijarde eura.

Kriza je ukazala i na ranjivost europskog gospodarstava što je osvijestilo važnost strateške autonomije i otpornosti. Hrvatska mora iskoristiti veliku priliku koju imamo na raspolaganju za hvatanje koraka s razvijenijim državama članicama.

Prije svega kroz ulaganje u digitalizaciju gospodarstva i javne uprave, u skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom”, kazao nam je Ressler.

Tonino Picula iz S&D-a naglašava da je za razumijevanje samog konteksta i važnosti europske industrije nužno naglasiti da je europski industrijski sektor odgovoran za čak 80% izvoza i zapošljava više od 35 milijuna ljudi izravno i multiplikativno stvara milijune povezanih radnih mjesta te je zbog toga zaštita europskog industrijskog sektora od presudne važnosti.

“Kao i drugi europski dokumenti koji gledaju u budućnost Unije, od sedmogodišnjeg proračunskog horizonta do ciljeva energetski i okolišno neutralne Europe do 2050, i ova je strategija temeljena na ciljevima proklamiranim Europskim zelenim planom”, kaže Picula te dodaje da je i sam amandmanima utjecao na to da energetska tranzicija otoka uđe u Europski zeleni plan i smatra ga u globalu dobrim temeljem europske budućnosti.

EU kroz mjere pomoći industriji mora učiniti sve u svojoj mogućnosti da kroz inovacije i digitalnu i zelenu transformaciju zadrži poziciju globalnog ekonomskog lidera koji svojim građanima omogućava visoku kvalitetu života.

Ulagati se mora

Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova ističe da nam je pandemija pokazala kako je nužno u strateškim sektorima poput proizvodnje lijekova, medicinske opreme i svih strateških dobara provesti ono što voli nazivati glokalizacijom, skraćivanjem nabavnih lanaca uz zadržavanje globaliziranog pristupa proizvodnji i trgovini.

“Mislim da je pandemija samo dodatno naglasila nužnost povećanja ulaganja u istraživanje i razvoj kako bismo prešli na okolišno neutralnu industriju. Nužno je da u post-covid fazi osiguramo podršku oporavku europske industrije i spašavanju radnih mjesta, s naglaskom na mala i srednja poduzeća, kojima zatim treba osigurati i podršku u digitalnoj i zelenoj transformaciji i edukaciji zaposlenika za prelazak na nove ‘zelene’ poslove budućnosti”, kaže Picula.

Njegova kolegica iz grupacije Socijalista i demokrata Romana Jerković smatra da kako bi uspješno odgovorila na novonastale izazove uzrokovane koronavirusom, nova europska industrijska strategija u kratkom roku mora biti usmjerena na industrijski oporavak, dok dugoročno mora osigurati uvjete za prelazak na klimatski neutralno i održivo gospodarstvo s visokim udjelom kvalitetnih poslova u industrijskim sektorima s visokom dodanom vrijednosti.

Hrvatska u kontekstu nove industrijske strategije treba raditi na jačanju otpornosti gospodarstva na vanjske šokove jačanjem inovacijskih i istraživačkih kapaciteta, ulaganjem u nove tehnologije u proizvodnim procesima, razvojem digitalnih vještina i prekvalifikacijom radnika, te promocijom poduzetništva”, kazala nam je eurozastupnica Jerković.

Cilj vizionarski, stvarnost troma

Nezavisni zastupnik Ivan Vilibor Sinčić je stava da su ciljevi iz strategije postavljeni vizionarski dok je realnost Europe surova, troma i u stalnom kašnjenju za ciljevima.

“Dok god Bruxelles nije briga što na periferijama Europe, novac iz fondova isparava i završava u rukama političara i kriminalaca – tako će i ostati. Potrebno je paziti na razvoj svih zemalja Europe podjednako, a ne da se stvara podjela na centar i periferiju, kako smo imali do sada, gdje su se razvijene zemlje centra brže razvijale od periferije. Raspoređivanje financija mora biti podjednako”, kaže Sinčić te dodaje da zbog povećanja uloge tehnologije i umjetne inteligencije (AI) očekuje pad dostupnosti općih jednostavnih poslova.

“Sve većom upotrebom umjetne inteligencije te povećanjem udjela strojeva u procesnoj industriji, tražit će se usko specijalizirani pojedinci i znanja, što će uzrokovati povećanje nezaposlenosti. Time će se dodatno stvoriti jaz između bogatih i siromašnih, što moramo izbjeći.

Ovdje kao rješenje predlažem uvođenje univerzalnog temeljnog dohotka koji neće biti uvjetovan, već će biti jednako dostupan svim građanima Europe”, smatra Sinić. Ključ održive budućnosti vidi u ruralnim prostorima jer raspolažu velikim prostorima potrebnima za proizvodnju održive energije, a imaju malu gustoću potrošnje energije zbog male gustoće naseljenosti.

Nasuprot tome, kaže, urbane sredine raspolažu malim potencijalom za proizvodnju energije, a veliki su potrošači zbog velikog broja stanovnika. Dakle, zaključuje, decentralizacija nam se nameće sama od sebe.