Hrvatska je bila jedan od pionira obnovljivih izvora energije u svijetu, još sredinom 1980-ih imali smo desetak proizvođača sunčanih termičkih kolektora, a 1987. otvorena je i tvornicu fotonaponskih modula, šesta u svijetu.

Tada u Njemačkoj nije postojala nijedna takva tvornica. No, s godinama, ponajprije zbog političko-ekonomske tranzicije i ratnih događanja, Hrvatska je 1990-ih i 2000-ih dobrano zaostala za trendovima koji su po pitanju obnovljivih izvora energije pokrenuti u Europi.

Uz sramežljive pokušaje, uglavnom entuzijasta, u solarnim elektranama, najviše se pri kraju tog razdoblja napravljeno u segmentu vjetroelektrana. Naravno, glavni magnet za to su bile izdašne subvencije hrvatske države koja je odabranim investitorima garantirala sigurniji i višestruko veći prinos nego što bi ga ostvarili ulaganjem u npr. švicarske ili njemačke državne obveznice.

Varljiva statistika
Ulaskom u EU, 2013. smo prema službenim statistikama stajali dosta loše u Uniji po implementaciji OIE u ukupnoj energetici. No, kad već nismo uspjeli nekim velikim investicijama, stvar smo preokrenuli regulativom. Naime, kako je više puta upozorio Marijan Kavran iz Hrvatskog drvnog klastera, prema službenoj statistici Eurostata, Hrvatska trenutno 27% svojih energetskih potreba zadovoljava iz obnovljivih izvora, što je stavlja na 5. mjesto u EU.

Ispred nas su samo Švedska, s 54 posto, te Finska, Danska i Austrija. S ovim brojkama, Hrvatska je zadovoljila postojeće, a i planirane ciljeve EU-a za korištenjem obnovljive energije sve do 2030. No, kao što kažu cinici, statistika je najčešće točan zbroj netočnih ili, u ovom slučaju, upitnih brojki.

Takvog stava su i u drvnom klasteru te Udruzi proizvođača peleta, briketa i drvne biomase – CROBIOM gdje ističu da je vrlo teško u Bruxellesu zastupati tezu da bi EU trebala više pomoći razvoju hrvatskog sektora obnovljive energije, posebice po pitanju korištenja biomase i peleta, kad službena statistika govori da smo u Top5 u EU . “Prije 10-ak godina smo službeno imali 4-6 posto obnovljivih izvora energije te strategiju za njihov razvoj.

Iako je razvoj OIE projekta bio relativno slab, administrativnom odlukom se to odjednom povećalo na 16-17 posto jer su u računicu ušle velike hidrocentrale. Zadnji moment smo imali 2016. kad je na drvnoj konferenciji o biomasi u Otoku kod Vinkovaca jedan dužnosnik iznio podatak da je napravljena studija OIE, koju su EU novcem radili Energetski institut Hrvoje Požar s njemačkim partnerom, a koja je valorizirala upotrebu ogrjevnog drva kao energenta u domaćinstvima te da je prema novom izračunu udio OIE u Hrvatskoj 27 posto”, komentira Marijan Kavran, tajnik Hrvatske udruge za biomasu i direktor Hrvatskog drvnog klastera.

Dodaje da bi to de facto trebalo značiti da Hrvatska, a ni EU, nemaju više nikakvu potrebu ulagati u OIE u našoj zemlji. Situacija na terenu je, kažu u CROBIOM-u, ipak drukčija te, osim vjetroelektrana, ostali oblici OIE su gotovo zanemarivi u Hrvatskoj. Kako se radi o strukovnom udruženju drvne industrije, u CROBIOM-u su posebno zabrinuti zbog maloh udjela biomase u OIE. Što se tiče same električne energije, tu stojimo još bolje jer, s obzirom na to da nam se energetika bazira na hidroelektranama, iz OIE zadovoljavamo i više od 50% ukupnih potreba za strujom.

Dominacija vode
Službene statistike kažu da Hrvatska uspije oko 52% ukupnih potreba za energijom zadovoljiti iz vlastitih izvora, a najviše one za električnom energijom, oko 60%. Trenutno u Hrvatskoj postoje 22 vjetroelektrane s ukupno 254 turbine ukupne instalirane snage od 573 megavata – za usporedbu NE Krško je snage 700 MW. Spomenimo da je 2011., prema postojećem modelu subvencije odnosno poticajne cijene struje iz OIE, iskazan je interes za ukupno 150 projekata instalirane snage 7434 MW u energiji vjetra.

Spomenimo da je postojeća kvota za poticaje postavljena na 744 MW, a bila je jedno vrijeme čak i 1200 MW. Glavninu električne energije dobivamo iz hidropotencijala kroz 18 velikih i 36 malih hidroelektrana ukupno instalirane snage 2200 MW. Sve relevantne analize pokazuju da Hrvatska još nije iskoristila niti 50 posto svojih hidropotencijala za proizvodnju energije, a oni su posebno zanimljivi na Savi, Uni, Mirni, Raši i Zrmanji na kojoj nema zapravo niti jedne HE, dok je Kupa iskorištena samo simbolično, a glavnina centrala nam je na Dravi i Cetini, ali niti njihov potencijal nije do kraja iskorišten.

Iako se situacija s fotonaponima mijenja gotovo na dnevnoj bazi, oni za sada zbog svoje pojedinačno male instalirane snage nemaju nekog većeg efekta na hrvatsku energetiku. Krajem prošle godine se baratalo s podatkom da i nešto manje od 1300 takvih projekta imamo instalirano 60-ak MW. No, procjene su ia imamo potencijal za postavljanje fotonapona na čak 1,6 milijuna hektara površine, a gdje bismo mogli instalirati 5500 MW snage – za usporedbu to je okvirna snaga osam NE Krško.

Iako je za sada relativno malo napravljeno na tom polju, činjenica je da Hrvatska ima i veliki potencijal u geotermalnim izvorima. Tek je prošle godine otvorena prva geotermalna elektrana Velika Ciglena kod Bjelovara, snage 15 MW, čiji projekt je uglavnom vodio Dragan Jurilj, a već je najavljeno još nekoliko sličnih projekata.

Prema posljednjoj analizi Eurostata, Hrvatska je povećala udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj finalnoj potrošnji u 2018., svrstavši se među zemlje EU koje su premašile propisanu razinu za 2020. godinu. U 2018. godini udio energije dobivene iz obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji energije dosegnuo je 18 posto na razini EU-a, što je povećanje za pola postotna boda u odnosu na godinu ranije.

‘Zelena knjiga’
U odnosu na 2004., prvu godinu za koju postoje podaci, udio je više nego udvostručen, s tadašnjih 8,5 posto. Ove bi godine trebao dosegnuti 20 posto, podsjećaju u Eurostatu, napominjući kako je povećanje udjela obnovljivih izvora ključno da EU ostvari zacrtane klimatske i energetske ciljeve.

Iz Bruxellesa podsjećaju da među obnovljive izvore energije spadaju energija vjetra, sunčeva energija, biomasa, toplinska energija zemljine unutrašnjosti i vrući izvori (geotermalna energija), potencijalna energija vodotoka (vodne snage), potencijalna energija plime i oseke i morskih valova te toplinska energija mora. U studenom 2018. godine Energetski institut Hrvoje Požar je objavio tzv. “Zelenu knjigu”, studiju koja predstavlja osnovu za donošenje strategije energetskog razvoja Hrvatske do 2030. s pogledom do 2050. godine.

Kako je pojasnio Goran Granić, ravnatelj EI Hrvoje Požar koji će ove godine nakon četvrt stoljeća napustiti tu funkciju, Zelena knjiga predviđa dva scenarija tranzicije prema dostizanju EU ciljeva – ubrzanu tranziciju prema prvom scenariju i umjerenu tranziciju prema drugom scenariju. Prvi scenarij predviđa povećanje udjela OIE u ukupnoj potrošnji energije od 23,5% u 2016. do 32% u 2030., te 56,3% u 2050. godini (46,5% prema drugom scenariju).

Prvi scenarij predviđa povećanje instalirane snage vjetroelektrana s 418 MW u 2015. na 1600 MW u 2030. odnosno na 3700 MW u 2050. godini, što znači izgradnju otprilike 110 MW novih vjetroelektrana godišnje (dosadašnji je prosjek otprilike 50 MW godišnje). Predviđa se i priključenje 1000 MW u solarnim projektima do 2030. i ukupna instalirana snaga solarnih elektrana od 3800 MW do 2050. godine.

Financijski to znači ulaganje od 300 milijuna kuna godišnje (235 milijuna kuna godišnje prema drugom scenariju) do 2050. godine. Procjena ulaganja u prijenosnu mrežu do 2030. godine iznosi 8,2 milijarde kuna plus 425 milijuna kuna za uravnoteženje i pomoćne usluge mreže. Ulaganja u distribucijsku mrežu su procijenjena na milijardu kuna godišnje do 2050. godine. Analiza Ekonomskog instituta u Zagrebu, kojem je na čelu Maruška Vizek, pokazuje da je 2018. proizvedeno 2482 GWh električne energije iz OIE u Hrvatskoj u 1335 postrojenja u sustavu poticanja s ukupnom instaliranom snagom od 829 MW. Do studenog 2019. u sustavu poticanja je bilo 1344 postrojenja.

Rasprostranjenost po regijama
Zanimljivo da je najveći broj takvih postrojenja bio u Osječko-baranjskoj županiji, a slijede Međimurska sa 119 postrojenja te Brodsko-posavska i Varaždinska županija s po 117 postrojenja. Iako ima samo 45 postrojenja u sustavu poticaja, Splitsko-dalmatinska županija je lider po instaliranoj snazi s 223 MW, a slijede Zadarska sa 148 MW u 34 postrojenja te Šibensko-kninska s 87 MW u 32 postrojenja. Da će zelena energija i dalje biti u fokusu političkih elita, pokazuje i događaj od proteklog tjedna kada je novi Predsjednik Republike Zoran Milanović oformio svoj tim savjetnika.

Naime, između ostalih “standardnih” savjetnika, na Pantovčaku je prvi put prepoznata energija i klima kao nešto strateško, te je za posebnog savjetnika za energiju i klimu imenovan dr.sc. Julije Domac. Domac je dugogodišnji čelnik regionalne energetske agencije REGEA i jedan od najvećih zagovornika energetske tranzicije i obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj. Povodom imenovanja Domac je Poslovni dnevnik izjavio da se ponosi prilikom da savjetuje Predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića o posebno važnim temama – energiji i klimi.

“To su teme koje sigurno trebaju biti u fokusu svake članice EU u trenutku kada je donošenjem EU Green Deala energetska tranzicija postala imperativ. Vjerujem da ćemo svi zajedno u Hrvatskoj biti u stanju potaknuti dobre ideje i pomoći da Hrvatska postane ono što može i treba – europski lider i primjer održivog korištenja energije i zaštite klime. Politika koja prepoznaje struku, znanstvena zajednica koja usko surađuje s poslovnom zajednicom put je kojim trebamo ići”, kazao nam je Domac.