S ciljem pokretanja gospodarstva nakon pandemije Covid-19, Europska komisija ponudila je plan za oporavak u iznosu od 750 milijardi eura, od čega se minimalno 30% mora utrošiti na klimatsku zaštitu i smanjenje emisija stakleničkih plinova.
Kako bi imale pristup ovom fondu za oporavak, države članice EU moraju pripremiti planove oporavka u okviru svojih nacionalnih programa reformi koji trebaju sadržavati prioritete ulaganja i reformi, te ih dostaviti do travnja 2021.
Maja Pokrovac, direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske ističe da bi se stoga i Hrvatska u svojem planu oporavka trebala usredotočiti na aktivnosti kojima može ponovno pokrenuti gospodarstvo, i to na održivim temeljima, te se približiti ugljičnoj neutralnosti – cilju kojeg je Europski zeleni sporazum predvidio dostići do 2050. Europa je uvelike ovisna o uvozu gotovo svih energenata, posebice nafte i plina, te je jasno zašto je upravo Europska unija globalni predvodnik zagovaranja obnovljivih izvora energije i energetske tranzicije.
Procjene su da EU uveze godišnje više od 53% ukupnih potreba za energijom, ponajviše nafte i plina, a za što plati oko 250 milijardi eura.
Top tema
Iako je u EU “zelena agenda” već dugo top tema, od strategije 20-20-20 pa svih koje su slijedile, s prošlogodišnjim izborom nove Europske komisije kojoj je na čelu Ursula von der Leyen, a povjerenica za energetiku je Kadri Simson iz Estonije, čitava energetska perspektiva EU je dignuta na jedan novi, puno viši nivo.
Situacija oko korone virusa koja je gotovo u potpunosti zaustavilo europsku ekonomiju, a oporavak će biti težak i dugotrajan, je donio dodatni zamah energetskoj tranziciji kao alatu izlaska iz krize.
Porast udjela električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u razdoblju od 2007. do 2018. u EU velikim dijelom odražava širenje triju obnovljivih izvora energije u cijelom EU-u, ponajprije energije vjetra, ali i solarne energije te krutih biogoriva (uključujući obnovljivi otpad).
Energija vjetra 2017. po prvi je put zamijenila hidroenergiju kao najveći obnovljivi izvor za proizvodnju električne energije u EU-28. Naime, količina električne energije proizvedene iz hidroenergije bila je relativno slična razini zabilježenoj desetljeće ranije.
S druge strane, količina električne energije proizvedene u EU-28 iz solarne energije te u vjetroturbinama 2017. bila je za 31,6 odnosno 3,5 puta veća od razine zabilježene 2007. Zbog toga je 2017. udio energije vjetra i solarne energije u ukupnoj količini električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije porastao na 37,2%, odnosno 12,3%.
Količina električne energije proizvedene iz solarne energije dramatično se povećala – 2007. proizvedeno je samo 3,8 TWh, 2008. prestigla je geotermalnu energiju, a 2017. dosegnula je razinu od 119,5 TWh.
Razlike između članica
Tijekom tog desetogodišnjeg razdoblja udio solarne energije u ukupnoj količini električne energije proizvedene u EU-28 iz obnovljivih izvora energije porastao je s 0,7% na 12,3%.
Zabilježene su znatne razlike između država članica EU-a. U Austriji (72,2%), Švedskoj (65,9%) i Danskoj (60,4%) najmanje su tri petine ukupne potrošene električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije (uglavnom je riječ o hidroenergiji i krutim biogorivima), dok je u Portugalu (54,2%) i Latviji (54,4%) više od polovine upotrijebljene električne energije bilo iz obnovljivih izvora energije. S druge strane, u Cipru, Mađarskoj, Luksemburgu i Malti udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora bio je manji od 10%.
Podaci Eurostata pokazuju da je udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji utvrđen je za svaku zemlju EU-a zasebno, pri čemu se vodilo računa o različitim startnim pozicijama, potencijalima na području obnovljivih izvora i gospodarskim rezultatima. Gotovo svaka treća zemlja u EU već je dosegnula obvezujuće ciljeve ili ih premašila.
Pored Hrvatske, u toj su skupini Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Cipar, Finska i Švedska. U tri četvrtine zemalja EU-a udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji povećan je u 2018. u odnosu na godinu ranije, smanjio se u njih šest a u Sloveniji je ostao nepromijenjen.
Daleko najveći udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji bilježila je u 2018. godini Švedska, od 54,6%. Slijede Finska sa 41,2%, Latvija sa 40,3%, Danska s 36,1% i Austrija s 33,4%. Najniži je udio imala Nizozemska, od svega 7,4%. Na dnu ljestvice s udjelom obnovljivih izvora manjim od 10% nalaze se Malta s osam posto, Luksemburg s 9,1% i Belgija s 9,4%.
Četiri zemlje EU-a vrlo su blizu tome da dosegnu propisani udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji, do kojeg ih dijeli manje od jednog postotnog boda, konstatiraju u europskom statističkom uredu.
Najbliže je cilju Rumunjska, koju od propisanog udjela u 2020. dijeli jedan postotni bod, a podjednako mali zaostatak ‘hvataju’ i Mađarska, Austrija i Portugal. Devet zemalja udaljeno je od zacrtane razine od jednog do četiri postotna boda, a preostale tri moraju povećati udio obnovljivih izvora za četiri postotna boda i više.
Tako Njemačka, Luksemburg i Malta moraju povećati udio za oko dva postotna boda. Slovenija i Irska zaostaju za zacrtanim razinama u rasponu od 3,9 do 4,9 postotnih bodova. Daleko najlošije stoje Nizozemska i Francuska koje od zacrtanih razina dijeli 6,6 odnosno 6,4 postotna boda.
