U Velikoj dvorani Matice hrvatskih obrtnika u Zagrebu u petak 14. studenog održava se konferencija "Osiguranje uvoza osnovnih proizvoda za EU – energija: nove mogućnosti – ili nove prijetnje?".

Razgovarat će se o tome koliko je Europska unija ovisna o uvozu energije te razmatrati alternativne mogućnosti za opskrbu predvidljivim i sigurnim izvorima energije. U posebnom izlaganju govorit će se o poziciji Hrvatske i regionalnom razvoju vezano uz pitanje sigurnosti opskrbe energijom, infrastrukturi i strateškim projektima. Jedan od govornika na konferenciji je i Jacek Krawczyk, predsjednik skupine poslodavaca u Europskom gospodarsko-socijalnom vijeću (EGSO). U razgovoru za Poslovni dnevnik Krawczyk govori o sigurnosti energetske opskrbe EU, plinskoj politi, trgovinskom sporazumu sa Sjedinjenim Američkim Državama (TTIP) i ambicioznim europskim planovima smanjenja emisije stakleničkih plinova. 

Nedavno su objavljeni razočaravajući rezultati energetske obnove u zgradarstvu u EU. Je li to poruka kako vlade nisu predane direktivama EU?
Kako je EGSO već isticao, unapređenje energetske učinkovitosti put je koji najviše obećava u smislu troškovne isplativosti u postizanju svih ciljeva energetske politike: okolišnog, gospodarskog i sigurnosti opskrbe. Prema procjeni EK, 30-postotno povećanje energetske učinkovitosti do 2030. snizit će troškove energije EU za 53 milijarde eura godišnje. Procijenjeno je da će svakih dodatnih jedan posto uštede energije smanjiti uvoz za 2,6 posto. Potencijal je golem, ali zahtijeva radikalne poteze.

Je li to opasno za europsku energetsku učinkovitost?
Energetska učinkovitost važan je aspekt, ali nije jedini dio energetske sigurnosti EU. S energetskom učinkovitošću, EU mora raditi na diversifikaciji izvora, razvoju istinske energetske unije i financijske infrastrukture. Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP) moglo bi znatno povećati sigurnost opskrbe energentima. Te teme visoko su rangirane na dnevnom redu EU. 

Kako onda objašnjavate ambiciozne energetske planove do 2030.?
EK je predložila 30-postotno povećanje energetske učinkovitosti do 2030., a Europsko vijeće snizilo je taj cilj na 27 posto te namjerava revidirati te ciljeve 2020. Dostizanje tako ambiciozna cilja zahtijevat će značajne investicije, no to je tema o kojoj brojne države članice ne žele diskutirati u vrijeme krize. Nazvao bih rezultate Europskog vijeća uravnoteženima. Treba se zaštititi od posljedica klimatskih promjena, ali istodobno moramo ojačati europsko gospodarstvo i jamčiti sigurnost i dostupnost opskrbe energentima. Kao predstavnik skupine poslodavaca u EGSO-u, rekao bih da je bolje dostizati ciljeve vezane uz klimatske promjene kasnije, ali na održiv način za europsku industriju, nego prebacivati emisije drugim zemljama i time naštetiti europskoj konkurentnosti namećući joj prevelik teret. 

Hrvatska plin dobavlja iz Austrije i Mađarske, a bilo kakav poremećaj u opskrbi natjerat će dvije zemlje da prioritet daju svojim potrebama. Nedostaje li solidarnosti među članicama EU?  
Nedostaje nam solidarnosti među članicama EU, što je pitanje koje mora razmotriti EK. EU mora stvoriti stvarnu energetsku uniju, u skladu s prijedlozima poljskoga premijera Donalda Tuska, koji je izabran za predsjednika Europskog vijeća. Zajednička nabava energenata znatno će povećati energetsku sigurnost Europe. Dominantni dobavljači plina i nafte više neće moći imati različite pristupe za različite zemlje članice. Naravno, moramo biti svjesni toga da je takvo rješenje dugoročni proces. EU je već učinila mnogo na području povećanja povezanosti među državama članicama i omogućila je veću solidarnost u slučaju prekida opskrbe. Gotovo šest milijardi eura izdvojeno je za energetske infrastrukturne projekte unutar Višegodišnje financijske perspektive 2014-2020. Ako budemo trošili ove resurse mudro i učinkovito, rizik prekida opskrbe bit će niži, iako ne i u cijelosti eliminiran.

Hrvatska je najavila proširenje elektrana na ugljen i gradnju nove plinske elektrane. Istodobno, većina članica EU odustaje od elektrana na ugljen. Možemo li reći da Hrvatska zaostaje za EU kad je posrijedi energetska učinkovitost?
Ne samo Hrvatska, već i druge zemlje članice (posebno one koje su pristupile EU 2004.) teško drže korak s ambicioznim promjenama koje predlaže energetska i klimatska politika EU. I moja domovina Poljska u istoj je situaciji, gdje se proizvodnja energije temelji na ugljenu. Europski poslodavci jesu za ambicioznu klimatsku i energetsku politiku, ali uz uvjet da mora biti uravnotežena i mora uzeti u obzir globalnu konkurentnosti europske industrije. Ne smijemo isključiti nijedan izvor energije iz energetskog miksa. Trebamo se fokusirati na moderne i inovativne tehnologije kao što je "carbon capture storage", izdvajanje i spremanje ugljikovog dioksida. Modernizacija i uvođenje "zelene" proizvodnje energije trajat će desetljećima i stajati bogatstvo. Stoga Hrvatska i članice EU trebaju povlačiti sredstva iz EU fondova za tu svrhu što je više moguće.

Je li TAP prioritetni projekt za EU?
To je pitanje za novog predsjednika EK. Jedan od prioriteta EU je diversifikacija energetskih izvora općenito. TAP i Nabucco projekti su u skladu s tim ciljem. Pitanje je političko i uključuje brojne dionike izvan EU.

Možemo li zaključiti da je EU odustala od Južnog toka?
EK je definirala jasne uvjete po kojima se taj projekt može uzeti u razmatranje. EGSO još nije zauzeo stav, ali stav EK je jasan i negativan. Treći energetski paket, važan element zakonodavstva EU, definira pravila koja ograničavaju vlasništvo nad cjevovodima i traže da i drugi dobavljači budu ovlašteni za distribuciju plina.

U TTIP-u previše politike, premalo ekonomije

Pregovori o trgovinskom sporazumu sa SAD-om (TTIP) dosta su nerazumljivi javnosti. Je li to dokaz nedostatka demokratičnosti u EU?

Kao izvjestitelj EGSO-a ne mogu se složiti da su pregovori netransparentni, iako ima prostora za poboljšanje. Svaki krug pregovora popraćen je susretom s predstavnicima civilnog društva. Trgovački pregovori ne mogu biti u potpunosti otvoreni za javnost, ali pregovarači moraju izvještavati javnost o napretku pregovora. Žao mi je što moram reći da je u europskoj debati na temu TTIP-a prevelik naglasak stavljen na politiku, a nedovoljan na trgovinu i ekonomiju. Prednosti TIIP-a su jasne i vidljive. Taj sporazum  može generirati gospodarski rast i nova radna mjesta. Trebamo se usredotočiti na poticanje političara da postignu ambiciozan sporazum, a zatim ih i provedu u praksi.