Drugu uzastopnu godinu Prvo plinarsko društvo (PPD) najveći je izvoznik u Hrvatskoj. U samom PPD-u i ovaj put će ljubazno zahvaliti na liderskoj poziciji i napomenuti da oni nisu klasičan izvoznik.

”Ne radi se o izvozu, već o prihodu ostvarenom od trgovine u inozemstvu”, uporno objašnjavaju u PPD-u, nastojeći rastumačiti kako plin o čijoj se trgovini radi nije niti u jednom trenutku ušao u Hrvatsku, nego je kupljen od dobavljača u inozemstvu i prodan je dalje u inozemstvu.

No, po kriterijima Dun&Bradstreeta izvoznim prihodima smatra se prihod ostvaren od prodaje u inozemstvu, pa je tako s lanjskim rezultatom od 16,7 milijardi kuna ostvarenih na spomenutim transakcijama na europskom tržištu PPD učvrstio poziciju debelo ispred svih ostalih velikih gospodarstvenika-izvoznika.

”Vječni” izvozni lider prije PPD-a, nacionalni naftaš Ina, nakon pandemije koju je taj sektor itekako osjetio, uspio je vratiti ranije vrijednosti izvoznih rezultata, no to je još upola manje od onog koji bilježi PPD. Ne dođe li do promjena u kriterijima Dun&Bradstreeta, PPD će sasvim izvjesno, s obzirom na divljanje cijena plina na tržištu, stabilizaciju cijena goriva, na idućoj listi 100 vodećih izvoznika koju ćemo čitati za godinu dana zasjeniti Inu i ostale velike izvoznike. A afera koja trenutno potresa Inu tek otvara pitanje šteta koje su moguće nanesene kompaniji u ukupnom poslovanju, pa tako i izvozu nafte i plina.

Već u 2021. je energetski sektor zbog volatilnosti tržišta odskočio na svim ljestvicama po ostvarenim prihodima, pa je tako i s izvozom, ali Pliva je ipak uspjela čvrsto ostati na trećoj poziciji najbolje rangiranih izvoznika. Prošle godine, a tako je nastavljeno i u ovoj godini, farmaceutska industrija je prema podacima službene državne statistike inače bila jedna od rijetkih koja bilježi podbačaj u rezultatima, no tom negativnom trendu najveća hrvatska farmaceutska kompanija očito ne pridonosi.

Na listi najvećih izvoznika, kao i na listi TOP-505, nedostaje jedna od mladih tvrtki iz energetskog sektora, koja je doplivala u rekordere s LNG terminalom, MVM CEEnergy Croatia. Dun&Bradstreet na listu najvećih kompanija uzima tvrtke koje su u prethodnoj godini imale aktivnosti i najmanje 7,3 milijuna kuna prihoda, no, ta je tvrtka, inače u mađarskom vlasništvu, praktički tek osnovana u 2020., ali je u prvoj godini poslovanja s ukapljenim plinom uprihodila 3,6 milijardi kuna.

Kako nije uvrštena na glavnu rang-ljestvicu, MVM CEEenergy Croatia nije se našao niti na listi najvećih izvoznika, no ono što je definitivno vrijedno pažnje jest podatak da je najveći zakupac LNG terminala na Krku manje od polovice prihoda ostvario na izvozu, točnije 1,51 milijardu kuna.

Druga tvrtka koja se izdigla na trgovini ukapljenim plinom s krčkog terminala, također osnovana mađarskim kapitalom, MET Croatia Energy Trade, ostvarila je u odnosu na MVM CEEnergy nešto manje prihoda (2,5 milijardi kuna), ali je istodobno vrijednost
njegovog izvoza bila veća (1,84 milijarde kuna). Ova je lista potvrdila tko su, uz Inu, koja nakon obustave rada u sisačkoj rafineriji plasira sirovu naftu na preradu u Molovu, glavni akteri koji su zaslužni za još snažniji rast izvoza, koji je Mađarsku podignuo na četvrto mjesto glavnih izvoznih tržišta, a ove godine, kako stvari stoje, mogao bi preteći i Njemačku po ukupnoj vrijednosti izvoza.

Prema podacima iz Ine, polovicu proizvodnje sirove nafte u Hrvatskoj prerađuje se u Ininoj rafineriji u Rijeci, a ostala polovica izvozi u Mađarsku. Osim što ta rafinerija prolazi kroz remont i modernizaciju, činjenica da se tako velik udjel domaće sirovine šalje u Mađarsku argumentiraju i logističkim ograničenjima zbog ograničenih željezničkih kapaciteta prema Rijeci.

Slučaj Petrokemije

Spomenutim izvoznicima u Mađarsku može se pridodati i kutinsku Petrokemiju, čiji je lanjski rezultat bio obilježen rastom cijene njezine glavne sirovine – plina, no ove godine daljnji rad praktički je zaustavio proizvodnju i pitanje je kako će do kraja godine organizirati poslovanje i prevladati tešku situaciju u kakvoj se nalazi i više od 70 posto europskih proizvođača mineralnih gnojiva.

Petrokemija je tradicionalno jedan od najvažnijih izvoznika, ali ga je već u prošloj godini na rang-ljestvici preskočio i prvi put se plasirao vodeći hrvatski poduzetnik za zbrinjavanje i recikliranje metalnog otpada CE-ZA-R. To što je ušao tako visoko u društvo glavnih izvoznika zapravo i nije iznenađenje budući da taj uspon traje već neko vrijeme. Tvrtka u vlasništvu Petra Pripuza snažan porast izvoznog rezultata dijelom je ostvarila povećanjem aktivnosti, ali i na krilima strelovitog porasta cijena metala na svjetskim burzama.

Poslovanje tvrtke praćeno je i događanjima s optužnicama protiv njezinog vlasnika zbog sumnjivih transakcija i fiktivnih računa kojima je navodno izvlačen novac iz CE-ZA-R-a, za koji je istražni postupak pokrenut još 2017., a optužnica 2020., te je u međuvremenu slučaj optužno vijeće vratio USKOK-u. Nastavak s novom optužnicom uslijedio je početkom ove godine, no u CE-ZA-R-u tvrde da to nije utjecalo na samo poslovanje, kao ni planove daljnjeg investiranja u razvoj tvrtke.

Među glavnim izvoznicima ponovno se rezultatom izdvaja tvrtka Crodux derivati dva, koja uz glavnog naftaša Inu, ostvaruje najveći izvozni prihod u toj djelatnosti. Netom prije korone Crodux derivati dva pojavio se kao nova glavna izvozna zvijezda, a proboj je ostvario zahvaljujući snažnom plasmanu na tržištu susjedne BiH, te Italije i Slovenije.

U međuvremenu je uslijedila promjena vlasničke strukture, osnivač, hrvatski general Ivan Čermak tvrtku je prodao slovenskom Petrolu, koji je potkraj prošle godine i službeno preuzeo Crodux. Inače je i sam Petrol prisutan na rang-ljestvici najvećih izvoznika, no s nešto manjim vrijednostima u odnosu na Crodux.

Do kraja ove godine slovenski vlasnik namjerava Crodux derivate dva pripojiti zagrebačkom Petrolu, pa je za očekivati da će na idućoj rang-ljestvici Petrol formalno biti katapultiran s 30. pozicije na aktualnoj listi TOP-100 izvoznika, a Crodux, jasno, nestati s nje.

Iz energetskog sektora još se visokim rezultatima na listi najbolje rangiranih izvoznika smjestio i GEN-I, trgovac električnom energijom i prirodnim plinom. Ta slovenska grupacija na hrvatsko tržište je ušla 2006., najprije u segmentu veleprodaje, a nekoliko godina kasnije pojavljuje se i kao novi opskrbljivač električnom energijom, te potom i plinom, konkurirajući s nižim cijenama postojećim domaćim igračima.

Uz zbivanja koja su obilježena sve dramatičnijim zbivanjima na tržištu struje i plina, ova tvrtka dodatno je pozornost ove godine privukla i zbog činjenice da je njezin bivši generalni direktor Robert Golob postao predsjednik slovenske Vlade. Tvrtka u Hrvatskoj, inače, dvije trećine svojih prihoda ostvaruje izvozom.

Koliko zapošljavaju?

Jedna od tvrtki koja se izdigla na trgovini ukapljenim plinom je i Continental Dynamics, čiji su osnivači Daniel Vukov i Filip Prižmić, a registrirana je još 2018. Sudeći po kretanjima na tržištu plina, za očekivati je da će strelovit rast imati i u narednom rangiranju najvećih izvoznika. U aktualnom se, pak, u godinu dana s 2 milijuna izvoznih prihoda iz 2020., uspio u 2021. izdignuti na ostvarenih 330 milijuna kuna.

Zanimljivo je i da, izuzme li se Inu i HEP i Crodux, većina glavnih izvoznika iz energetskog sektora ima mali broj zaposlenih, manje od deset. No, gleda li se ukupno profil najvećih sto izvoznika, oni su iznimka, jer su tvrtke koje najviše izvoze ujedno i veliki poslodavci, s više stotina i tisuća zaposlenika.

Udruženje Hrvatski izvoznici nagradu Zlatni ključ za izvoznu izvrsnost u redovima velikih tvrtki za 2021. dodijelilo je nedavno zagrebačkom poduzeću Končar – Distributivni i specijalni transformatori, koji je u prošloj godini ostvario i svoje najbolje poslovne rezultate, te je ušao među deset glavnih izvoznika.

Nakon korone na listi velikih izvoznika ponovno se među najbolje rangirane vraćaju tvrtke iz turističkog sektora, koje su tijekom korone imale prepolovljene rezultate. Lideri među njima su porečka Valamar Riviera koja premašila u izvoznim prihodima 1,1 milijardu kuna, Plava laguna s 818 milijuna kuna i koja je za oko 13 milijuna kuna imala veći izvoz od Maistre.

Takvim rezultatima hotelijeri su pretekli brojne velike i slavne izvoznike iz proizvodnog sektora. Među njima je i solinski Ad Plastik, jedan od naših aduta u automobilskoj industriji, koji, na žalost, i nakon pandemije korone prolazi kroz “velike izazove”, zastojima u proizvodnji izazvanima ovaj put nedostatkom poluvodiča na tržištu.

Osim toga, kao i ostali sektori, Solinjani se također suočavaju i s neizvjesnosti koju povlači geopolitička situacija i rast cijena energenata. Ad Plastik ima i poslovanje na ruskom tržištu, a tamošnje mu tvrtke, premda se u početku to nije osjećalo, sada ipak rade smanjenim kapacitetima, odnosno proizvodnja automobila u Rusiji je praktički zaustavljena nakon što su zemlju zbog agresije napustili zapadni vlasnici tamošnjih tvornica, s kojima njihove tvrtke surađuju.

I Boxmark Leather ima smanjenje poslovnih rezultata u proizvodnji kožnih komponenti za renomirane proizvođače u autoindustriji, a posljedice su bile vidljive i kroz zatvaranje jednog od tri pogona u Hrvatskoj, onog u Gornjoj Vrbi kod Slavonskog Broda. Tamošnjih 259 radnika koji su ostali bez posla primili su otpremnine, što je uprava kompanije pojasnila nužnim korakom kako bi se u nestabilnim uvjetima provelo restrukturiranje i zadržalo opstanak.

Koliko je nestabilno poslovanje najbolje svjedoči i procjena menadžmenta kako će situacija s manjkom čipova, koja je trenutno usko grlo u proizvodnji, potrajati ne samo u ovoj, nego i idućoj godini, te se ne očekuje brz oporavak na tom tržištu. Za sam Boxmark situacija je donekle povoljnija zbog činjenice da su automobilske kuće tu nestašicu odlučile nadomjestiti fokusiranjem na proizvodnju automobila premium segmenta, što je upravo i glavna niša njihovih proizvoda.

Iz sektora prehrambene industrije najbolje rangiran izvoznik je koprivnička Podravka, koja je još za vrijeme korone uspjela prijeći milijardu kuna izvoznog prihoda, a jedan od velikih povratnika na ovu listu je i nekadašnja sisačka željezara, danas ABS u vlasništvu Talijana, koji su konačno odlučili potpuno aktivirati ove pogone. Vidljivo je to i iz ostvarenih rezultata, koji su tvrtku u Sisku već smjestili među 20 najvećih izvoznika, a praktički je sav prihod ostvaren je kroz izvoz.

Predsjednik Uprave Klimaopreme Sergio Galošić (lijevo)/S. Strukić/PIXSELL

Pod Iskrinom kapom

Snažan porast nakon ulaska novog vlasnika slovenske Iskre Dušana Šešoka bilježi i zagrebački proizvođač kabela Elka, kojoj nakon poboljšanja uvjeta, rješavanja problema s likvidnošću i dizanja proizvodnje sada slijede i ulaganja, te priprema za preseljenje pogona na novu lokaciju u Veliko Trgovišće.

Vlasnik za ovu godinu ne očekuje značajan rast prihoda, ne isključuje i mogući pad, jer se prema pojašnjenju, cijene kablova formiraju na temelju cijena repromaterijala. Iz Iskrinog poslovnog sustava u Hrvatskoj izvoz raste i drugoj tvrtki, brodogradilištu u Šibeniku, no ono se tek treba probiti među 100 najvećih, a u odnosu na ostala srednje velika brodogradilišta ima najbrži rast i potencijal da bude jedno od brodogradilišta koje će nadomjestiti gubitak nekad velikih kompanija koje su držale i sam vrh izvozne liste.

Na aktualnoj, naime, među najvećim izvoznicima nema niti jednog od velikih škverova, jer je Uljanik u stečaju, a Brodosplit i 3. maj nisu imali rezultat koji bi ih vratio u to društvo, što je neizvjesno i za naredno razdoblje. Činjenica da su te tvrtke nekad izvozile i po više od milijardu kuna pokazuje i koliki je bio njihov doprinos vanjskotrgovinskoj bilanci, koji su ostali sektori u međuvremenu nadomjestili.

‘Čudo’ iz Samobora

Impresivan rast izvoza zabilježila je samoborska Klimaoprema, koja je lani više nego udvostručila izvozne prihode, koji su premašili milijardu kuna. Više od milijardu ‘izvoznih’ kuna, inače, ostvarilo je ukupno 14 kompanija, odnosno 15 pribroji li se i mađarski MVM CEEnergy.

Klimaoprema iskorak ostvaruje na proizvodnji tvornica za farmaceutsku industriju, te se će pohvaliti da već ulaze u među 10 najvećih europskih inženjering kompanija koji se bave tom specifičnom i zahtjevnom nišom, a strateški se usmjeravaju prema najzahtjevnijem pristupu proizvodnji tzv. čistih prostora po modelu “ključ u ruke”. Glavna su im tržišta Njemačke, Švicarske i Francuske.

Novo lice na listi najvećih 100 izvoznika je i Axereal Croatia iz Nove Gradiške. Tvrtka je inače u vlasništvu istoimene francuske kompanije, inače u vlasništvu 10-ak tisuća zadrugara, a glavni fokus u proizvodnji mu je pivarski ječam.

Najveće kompanije u Hrvatskoj uglavnom su povećale izvozne prihode, s tim da od ukupno 505 lidera na poslovnoj sceni s Dun&Bradstreetove liste njih 111 ne ostvaruje prihode od izvoza. Od prvih deset tvrtki na listi TOP-505 takav status ima njih tri (Lidl, HEP-Proizvodnja i Plodine). Ukupni izvozni prihodi koje je ostvarila desetorka s liste TOP-505 je 28,6 milijardi kuna, što predstavlja trećinu njihovih ukupnih lanjskih prihoda.

Među trgovcima, generalno, nema izvoznika, a među onima koji ostvaruju takve prihode najveći ima Konzum, s tim da su oni u odnosu na prethodnu godinu bili gotovo prepolovljeni i iznose 18 milijuna kuna i zapravo su simbolični u odnosu na ukupne prihode.

Premda ovdje govorimo o najvećim kompanijama i njihovim izvoznim performansama, koje i daju najvažniji ‘poguranac’ gospodarstvu, važan je za ukupnu izvoznu sliku Hrvatske je i rezultat kojeg na međunarodnim tržištima imaju mali i srednji poduzetnici.

Naglašava to Darinko Bago, predsjednik udruženja Hrvatski izvoznici, koji u toj činjenici nalazi i argument zašto oni trebaju i veću pomoć nego najveći izvoznici kako bi i u aktualnim uvjetima bili u mogućnosti konkurirati na međunarodnom tržištu tvrtkama iz drugih zemalja koje, kako kaže, od svojih vlada, što izravno, što neizravno, dobivaju potpore.

”Ono što je temeljno pitanje za izvoz je pitanje energije, s tim da je još prošle godine to bilo jasno, na to su izvoznici i upozoravali, no tadašnji ministar gospodarstva na konferenciji je odgovorio kako nije potrebno širiti paniku.

Danas se gubi milijarde, a moglo se ranije intervenirati”, ističe Bago, koji, premda su i u prošlom paketu vladinih energetskih mjera veliki bili zaobiđeni, drži da je zaštita potrebnija malim izvoznicima, jer ukupno gledajući imaju veći broj zaposlenih, o čemu država također treba voditi računa.

Utjecaj uvođenja eura

To je posebice važno u momentu kada se gospodarstvo suočava i s problemom manjka kvalitetnih radnika, što pogađa i velike i male poduzetnike, a pogađa i konkurenciju u drugim zemljama.

Premda promjene cijena energije i sirovina neminovno povlače i porast financijskog iznosa izvoza, Bago procjenjuje da se gledano u tonama izvoz roba u 2021. i 2022. vjerojatno neće puno razlikovati. Ono što će u Hrvatskoj obilježiti iduću, 2023. godinu, prelazak na euro, za same izvoznike po Bagi neće predstavljati i velike promjene.

Već sada, kaže on, najveći broj proizvoda, dvije trećine, naše tvrtke plasiraju na područje Europske unije, a za one koji posluju s trećim tržištima, budući da se poslovi uglavnom ugovaraju u dolarima, to može biti pozitivno, odnosno može predstavljati i određeni rizik, ovisno o tomu hoće li američka valuta jačati i hoće li će SAD intervenirati.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori ulazak u euro područje i Schengen vide kao pozitivne događaje jer smanjuju trošak poslovanja tečajne rizike poslovanja. Gotovo da nema gospodarske aktivnosti koja po ocjeni HGK neće imati koristi od tih događaja, a najviše bi mogle profitirati logističke usluge.

Hrvatska industrijska proizvodnja tradicionalno je naslonjena na poljoprivredu, a te su aktivnosti manje ovisne o kretanjima u Njemačkoj ili zapadnoj Europi, pa analitičari HGK zaključuju kako bi gospodarstvenici vezani uz te aktivnosti trebali biti relativno zaštićeni od negativnih ekonomskih kretanja u Europi.