U drugoj polovici srpnja ove godine meteorolozi su zabilježili najtopliji dan u Velikoj Britaniji; u nekim dijelovima zemlje temperature su prelazile 40 stupnjeva. Toplinski se val osjetio širom Starog kontinenta, a brojni su hrvatski građanin u to vrijeme posezao za daljinskim upravljačem klima uređaja, prkoseći neugodnim nuspojavama klimatskih promjena (ili ciklusa, ako vam prva teorija nije sjela).

Za to vrijeme, u Londonu su očajnički pokušavali namaknuti dodatne kilovate struje. Istočnom dijelu grada ozbiljno je prijetio – kolaps. Ili u prijevodu, prisilno isključivanje potrošača. Zbog preopterećenosti mreže, suvisle alternative u tom trenutku naprosto nije bilo.

Bjelovarski gradonačelnik upozorio

Struja i plin enormno poskupljuju, pogledajte razlike u računima

skupi energenti

Štern: Građani se moraju pripremiti na hladnu zimu

Olakšanje je stiglo iz Belgije, ali uz vrtoglavu cijenu – infuzija električne energije s druge strane Engleskog kanala plaćena je 9700 funti po megavatsatu (MWh). Preračunato, otprilike 85 tisuća kuna, iz čega proizlazi da je kilovatsat struje, potreban kako bi držao na životu nekakvog osrednjeg potrošača u prosječnom domaćinstvu, koštao 85 kuna.

Usporedbe radi, aktualne cijene kilovatsata električne energije u Hrvatskoj trenutno se, ugrubo govoreći, kreću oko – jedne kune. Uz napomenu da je ona prva tek nabavna, a potonja maloprodajna cijena (u koju su ukalkulirani i brojni drugi troškovi).

Nekoliko tjedana kasnije u medije je procurilo kako britanska vlada razrađuje različite scenarije opskrbe za predstojeću zimu: u jednom od njih očekuje se vršno opterećenje mreže moglo isprovocirati periodične redukcije struje za industriju i/ili domaćinstva.

Istini za volju, još uvijek je riječ o jednom od manje vjerojatnih scenarija (makar ne i najgorem!), koji podrazumijeva ispod-prosječne temperature, te smanjeni uvoz električne energije s kontinenta (koji hladna fronta vjerojatno neće zaobići, ako već udari na V. Britaniju).

Nakon dramatičnog rasta cijena energenata, uvjetovanog dobro poznatim problemima s opskrbom (sirove nafte i prirodnog plina), informacije s Otoka vjerojatno zvuče odveć katastrofično.

U vrlo kompleksnoj križaljci kao što je distribucija električne energije značajne devijacije cijene nisu baš tako neuobičajena pojava; prema podacima o kretanju cijena na njemačko tržište (“dan unaprijed” aukcije), od početka 2020. naovamo, cijene se na dnevnoj razini mijenjaju (rastu ili padaju) čak za trećinu (bez obzira na predznak).

Činjenica da je Velika Britanija u vrijeme zvizdana morala zavući ruku duboko u džep i platiti struju iz uvoza po cijeni koja je čak pet puta viša od prethodnog rekorda (evidentiranog dva dana ranije), ili 55 puta viša od dotadašnjeg prosjeka, sama po sebi još nam uvijek ništa ne govori.

Uostalom, količina struje otkupljene u Belgiji zapravo je bila vrlo simbolična, dovoljna da zadovolji potrošnju svega osam prosječnih kućanstava za godinu dana.

Zasićenost tržišta s vremena na vrijeme može isprovocirati i jednako dramatičan pad cijena, ili ih čak gurnuti i ispod nule, kao što je to bio slučaj u Njemačkoj u barem desetak navrata tijekom 2020. i 2021. godini (posljednji puta prije 15 mjeseci). Ali unatoč velikim oscilacijama, dugoročni je trend lako uočiti, jer na tragu otežane opskrbe energentima, cijene kontinuirano (i nezaustavljivo) – rastu.

Zastrašujuć trend
Prosječna cijena za Njemačku tijekom kolovoza 2020. godine kretala se oko 35 eura za megavatsat; godinu dana kasnije, prosjek je narastao na 82 eura, dok je korespondirajuća brojka za ovogodišnji kolovoz vrtoglavih – 408 eura/MWh.

Zastrašujući trend rasta cijena još je lakše ilustrirati kada se dnevne oscilacije cijena grupiraju pomoću 30-dnevnog pomičnog prosjeka: takva kalkulacija pokazuje kako su se cijene u svega dva mjeseca doslovno – udvostručile. U odnosu na isto razdoblje prošle godine, cijene električne energije u najvećem dijelu Europe su trenutno četverostruko ili čak peterostruko više.

Pritom, naravno, neke od zemalja imaju na raspolaganju relativno jeftine izvore proizvodnje električne energije, no više cijene se relativno brzo prelijevaju tržištima širom kontinenta. A sve navedeno još ne može u potpunosti dočarati razmjere uzlaznog trenda. Jer cijena megavatsata električne energije, kako u Njemačkoj, tako i u Hrvatskoj, 23. kolovoza je, po prvi puta, porasla iznad 600 eura.

U takvim okolnostima, Europa će biti prisiljena birati: ili bitno radikalnije mjere štednje (uključujući i prisilne redukcije), ili dramatično veći računi. U uvjetima nesigurne opskrbe energentima, a potom i nepovoljnim okolnostima poput niskog vodostaja rijeka, koji je privremeno izbacio iz stroja dio francuskih nuklearki (ne pomažu niti izvanredni remonti uvjetovani nizom uočenih problema), stvari se na kratki rok teško mogu značajnije promijeniti (nabolje).

Teorija vs. praksa
Sukladno dosadašnjoj praksi, za očekivati je neravnomjernu distribuciju tereta viših cijena struje; prioritet bi trebala biti kućanstva, koja su naizgled u boljoj poziciji, jer eventualno nezadovoljstvo lako mogu kanalizirati na izborima.

Ali samo naizgled, jer će veći troškovi prije ili kasnije doći na naplatu. Bilo putem financiranja gubitaka HEP-a, većeg zaduživanja državnog proračuna, ili pak udara na korporativni sektor, koji će u konačnici opet osjetiti građani, bilo izravno (putem viših maloprodajnih cijena) ili neizravno (racionalizacijom poslovanja i otpuštanjima).

Ovo zadnje već je dio turobne stvarnosti s kojom se Europa mora suočiti. Tragom frapantno viših cijena električne energije, brojne europske kompanije već su obznanile planove koji uključuju značajno smanjenje, ili čak potpunu obustavu proizvodnje, čime se otvara prava Pandorina kutija novih problema.

Jer manjak ponude može se nadoknaditi tek (skupljom) robom iz uvoza, koju usto dodatno poskupljuje sve slabiji euro. Na vama je da procijenite zvuči li sve navedeno kao nepotrebno stvaranje panike ili ozbiljno upozorenje uoči zahtjevnih zimskih mjeseci.