Prve procjene gospodarske dinamike u drugom tromjesečju ove godine za većinu članica EU već su poznate, a danas ćemo saznati i gdje je rastom kvartalnog BDP-a bila Hrvatska u odnosu na ostatak europodručja odnosno cijele Unije. Pita li se domaće ekonomske analitičare, Hrvatska će se, prema svemu sudeći, ponovno naći u skupini zemalja s ponajvećim međugodišnjim rastom tog sintetričkog pokazatelja iako se mahom očekuje da bi godišnja stopa mogla biti nešto niža od 3,9 posto zabilježenih u prvom tromjesečju. Njihova očekivanja za razdoblje travanj-lipanj uglavnom se kreću između 3 i 3,5 posto realnog rasta u usporedbi s istim lanjskim razdobljem.

Uz zadržavanje tempa od 0,3 posto rasta u odnosu na prethodni kvartal, drugo tromjesečje u eurozoni i EU27 bilo je u znaku blagog ubrzanja oporavka u goidšnjim usporedbama, ali to i dalje znači realan godišnji rast manji od 1%.

Švedska pozitivna nula

U 16 zemalja europodručja za koje su dosad objavljene procjene goidšnja stopa je s prosječnih 0,5 posto u prvom tromjesečju ubrzala na 0,6 posto realno, a računajući i nekoliko članica EU koje ne dijele euro kao zajedničku valutu, s 0,6 na 0,8 posto.

Osim nekoliko južnih, mediteranskih zemalja, rastom kvartalnog BDP-a prednjačilo je nekoliko zemalja istoka EU. Među većim članicama rastom BDP-a istaknule su se Poljska, s ubrzanjem sa 1,8 na 3,2%, te Španjolska, u kojoj je se intenziviranje gospodarske aktivnosti očitovalo u godišnjoj stopi od 2,9%, nakon 2,6% u prva tri mjeseca. Uz Njemačku koja je drugo tromjesečje zaključila s blago negativnom stopom i na kvartalnoj i na godišnjoj razini (0,1%), pad je zabilježen i u Irskoj (1,4%), Finskoj (0,7%) te Estoniji i Latviji, a Švedska je na “pozitivnoj nuli”.

Poslovno okruženje i dalje, općenito govoreći, više pogoduje ekonomijama s većim udjelom uslužnih djelatnosti nego onima koje se više oslanjaju na industriju i/li imaju pritom jaču povezanost s njemačkim gospodarstvom koje teško nalazi dobitnu formulu za novi zamah u uvjetima skupljih energenata, kao i krize autoindustirje.

Uoči objave prve procjene rasta hrvatskog BDP-a u 2. kvartalu očekivanja još jedne solidne godišnje stope rasta ponovno se u prvom redu oslanjaju na rast domaće potražnje. Nakon što je osobna potrošnja u prvom tromjesečju zabilježila čak 6% međugodišnjeg rasta, računa se da će i uz usporavanje potrošnja ponovno biti solidna, a isto se očekuje i kod investicija na koje i dalje značajan pozitivan utjecaj imaju izdašni priljevi europskog novca, posebice u okviru NPOO-a. Kad je riječ o potrošnji, iako je tijekom drugog tromjesečja vidljivo usporavanje rasta maloprodajnog prometa – sa 7% realno u travnju te 8,7% u svibnju na 4,4% u lipnju – to je i dalje dinamika koja podupire natprosječne stope rasta u odnosu na EU.

Građevinski radovi, pak, u razdoblju travanj-lipanj porasli su u usporedbi s istim razdobljem prošle godine za 14,4%, što je tek neznatno slabije nego u prvom kvartalu (s 14,5% rasta). To bi mogao biti signal još jednog kvartala s respektabilnim rastom tzv. investicija u fiksni kapital. Kakva je struktura tih ulaganja u smislu osiguranja srednjoročnih i dugoročnih perspektiva rasta produktivnosti i ukupnoga rasta, druga je priča.

Nešto slabiji lipanj

Isto tako, kretanja robne razmjene u drugom tromjesečju u godišnjim usporedbama upućuju da bi u segmentu roba neto inozemna potražnja trebala imati negativan utjecaj na realan rast. U tri proljetna mjeseca nominalna vrijednost izvoza robe porasla je u odnosu na referentno razdoblje 2023. 4,2%, dok je u isto vrijeme na strani uvoza porasla za 9%. No, tek treba vidjeti kako izgledaju međugodišnje usporedbe u sferi izvoza i uvoza usluga. Analitičari uglavnom računaju da je kod usluga, a pritom prije svega apostrofiraju turizam, rezultati za travanj i svibanj bili nešto bolji, dok je lipanj, izgledno, bio nešto slabiji.