Poljoprivreda igra važnu ulogu u realizaciji europskog zelenog plana i postizanja ciljeva utvrđenih u strategiji ‘od polja do stola’ i strategiji za bioraznolikost. Kako su se hrvatski poljoprivrednici, ali i država, pripremili za prelazak na održiviji prehrambeni sustav i akcijski plan za ekološku proizvodnju, upitali smo Mladena Jakopovića, predsjednika Hrvatske poljoprivredne komore (HPK).

“Hrvatska poljoprivredna komora već tri godine izražava zabrinutost vezano za nove politike EU koje se odnose na poljoprivredu i propituje može li Hrvatska pratiti ambiciozne okolišne ciljeve sa smanjenim proračunom za sektor poljoprivrede i velikom uvoznom konkurencijom.

Na razini EU usvojene su strategije ‘Od polja do stola’ i strategija ‘Bioraznolikosti’ koje su dio Zelenog sporazuma, a sve veći zahtjevi EK zabrinjavaju poljoprivrednike diljem Europe pa tako i naše poljoprivrednike koji su pod sve većim udarom nelojalne konkurencije. To je tijekom korona krize došlo do izražaja kada su viškovi poljoprivrednih proizvoda s EU tržišta, zbog smanjenje potrošnje i pada turizma stigli po dampinškim cijenama na naše tržište, što je otežalo trženje proizvoda.

Prema planu spomenutih Strategija predviđeno je da čak 25 posto EU poljoprivrede bude u ekološkoj proizvodnji. Isto tako plan i je da se 50 posto manje upotrebljavaju sredstava za zaštitu bilja, korištenje do 20 posto manje gnojiva, 50 posto manje antibiotika, a predviđeni su i veliki planovi pošumljavanja s ciljem održavanja biološke raznolikosti čime se ostavlja mali prostor da poljoprivreda EU održi svoju razinu proizvodnje, konkurentnosti i razmjeran dohodak s kojim će se moći nastaviti važan investicijski ciklus, te opstanak ruralnih područja EU.

Za razliku od drugih EU zemalja mi u HPK stalno ističemo kako Hrvatska već sada ispunjava brojne ekološke standarde koji se stavljaju pred EU poljoprivredu. Možemo sa sigurnošću reći kako je čist okoliš (više od 50 posto Natura područja), i to što smo GMO free zemlja, kao i što imamo diversificirana gospodarstva naša velika prednost i sve ono što EU želi postići.

Međutim, pretjeran jeftin uvoz, slaba potrošačka snaga, stavljanje poljoprivrede u negativan kontekst doveli su nas do pada proizvodnje u gotovo svim sektorima”.

U Hrvatskoj iz godine u godinu raste broj ekoloških poljoprivrednih gospodarstava. Kako objašnjavate taj trend, što je najviše doprinijelo tomu?

Kada se govori o ekološkoj poljoprivredi i organski uzgojenim proizvodima, generalno potrošači imaju pozitivan stav i vjeruju da su to proizvodi visoke kvalitete, te da se proizvode uz maksimalnu zaštitu okoliša, te bez kemijskih sredstava.

Potrošači bi rado konzumirali hranu iz organskog uzgoja, ali uz uvjet da nije previše skupa. ZPP brojnim načinima i ogromnim sredstvima potiče poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš, a u tu vrstu praksi se ekološki uzgoj odlično uklapa. Organske farme u EU pokazuju tendenciju veće zarade od konvencionalne proizvodnje, a takva poljoprivreda troši manje inputa nego konvencionalna poljoprivreda.

Poljoprivredni proizvođači koji se bave ozbiljnom intenzivnom proizvodnjom hrane, ekološku poljoprivredu često percipiraju kao način izvlačenja novca kroz razne potpore, od izravnih plaćanja koja imaju zelenu komponentu do mjera ruralnog razvoja, odnosno najznačajnijih IAKS mjera, glavne mjere kojom bi se trebala poticati organska proizvodnja, a time i proizvodnja ekoloških proizvoda.

Iako Hrvatska ima povećanje ekološke poljoprivrede ipak moramo biti realni i priznati da rast ekoloških površina ne prati adekvatna proizvodnja takvih proizvoda, posebice onih s dodanom vrijednošću, te da postoje brojne manipulacije koje idu na štetu pravoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Jedan od ciljeva EU je, kako ste rekli, postići da 25 posto poljoprivrednog zemljišta bude namijenjeno ekološkoj proizvodnji. Kako članice EU stoje po tom pitanju, a kako Hrvatska? Koliki udio u našoj ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji ima ekološka proizvodnja i koliko je udio zemljišta na kojima se tako proizvodi?

U EU je prema zadnjim podacima Eurostata bilo 10,3 milijuna poljoprivrednih gospodarstava u 2016. godini, ali broj farmi se smanjuje dugi niz godina, pri čemu se bilježi rast ekološki površina i proizvođača. Europske farme koristile su 156,7 milijuna hektara zemlje za poljoprivrednu proizvodnju u 2016. godini.

Oko 244.000 farmi u EU imalo je neke organsko područje u 2016, a ovaj je broj bio za oko petinu više nego 2013. godine. Ekološka poljoprivreda pokriva 13 milijuna hektara poljoprivredno zemljište u EU u 2018. godini. Kada se pogleda statistika o broju proizvođača i površinama, mogli bismo zaključiti da smo na dobrom putu, jer nam se ekološka poljoprivreda razvija i raste.

U Hrvatskoj bilježi se značajan trend rasta ekoloških poljoprivrednih subjekata kao i površina pod eko proizvodnjom. Tako je 2013. godine ukupan broj upisanih u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji iznosio 1789 (od čega 1608 poljoprivrednih proizvođača i 181 prerađivač), dok je 2019. godine to bilo 5548 (od čega 5153 poljoprivrednih proizvođača te 395 prerađivača). Osim broja subjekata, u istom je razdoblju značajan i porast površina.

Tako je 2013. godine u ekološkoj proizvodnji 40.660 ha što čini udio od 2,59 posto u ukupno korištenim poljoprivrednim površinama. U 2019. godini pod ekološkom je 108.169 ha što iznosi 7,18% u ukupnom korištenim poljoprivrednim površinama.  Prosječna površina pod eko uzgojem je čak 23,5 ha, što je izuzetno veliki prosjek za Hrvatsku gdje je inače prosječna površina poljoprivrednog posjeda 11 ha. Već taj podatak zahtijeva analizu strukture ekološke proizvodnje.

Najveće eko površine su u ratarstvu – oko 50 posto svih ekoloških površina, a nakon toga idu pašnjaci s gotovo 40.000 ha. Rast ratarskih površina bio je 2,5 puta, jer je od 19.855 ha iz 2012. godine eko ratarstvo dosegnulo 50.281 ha u 2018. godini. Primjerice samo je industrijsko bilje u eko uzgoju sa 3833 ha iz 2013. godine naraslo na 14.885 ha u 2018.

Tamo gdje bi se trebao očekivati najveći rast proizvodnje i površina, do njega ipak nije došlo. Tako su se površine pod  povrćem, povećale minimalno – sa 157 na 416 ha u 2018 godini. Najveći rast ekoloških površina bilježi se kod trajnih travnjaka, kojih smo 2012. imali 7635 ha, da bi 2018. došli do čak 39.575 ha. Ekološki pašnjaci u Hrvatskoj su tako narasli preko pet puta.

Koji bi se potezi trebali povući da se poveća udio ekološke proizvodnje? Koliko su uopće hrvatski ekološki proizvođači konkurentni u odnosu na konvecionalne, a koliko u odnosu na ekološke iz ostalih zemalja EU?

Nova ZPP EU trebala bi potaknuti daljnji rast ekoloških površina i proizvodnje. Hrvatska kroz nacionalni strateški plan koji treba završiti do kraja ove godine treba definirati koji su naši ciljevi i na koji način će se oni postići kroz akcijski plan. Mi smo svjesni da ekološki proizvodi, osim što pridonose klimi i okolišu, proizvođačima donose veći dohodak jer su cijene takvih proizvoda veće.

Ono što je ključno za Hrvatsku je da se više investicija uloži u ekološke proizvode dodane vrijednosti koji bi se kroz kratke lance opskrbe i turizam trebali bolje pozicionirati, a potom je potrebno okrenuti se i izvozu. Isto tako, važno je reći da je za ovaj oblik proizvodnje znanje jedno od ključnih stvari, zbog čega se zalažemo da Savjetodavna služba bude dio Hrvatske poljoprivredne komore, jer je takav način organizacije poljoprivrednika uspješan u zemljama koje su nama uzor – poput Austrije, Slovenije, Poljske ili Italije.

Kojih poljoprivrednih proizvoda se ekološki najviše proizvodi i koliko je proizvodnja diverzificirana? Gdje je naša šansa?

Vidljivo je da smo mi u najvećem dijelu usmjereni na ekološko ratarstvo, a slabo je razvijeno u voćarstvu ili proizvodnji povrća. To je najbolje ilustrirati s podatkom da je proizvodnja jabuka bila u 2018. godini 90.000 tona, a jabuka u ekološkom uzgoju smo proizveli samo 2483 tone odnosno 2,7 posto.

U stočarskoj proizvodnji je primjetan rast broja stoke u ekološkoj proizvodnji, ali to ne slijedi jednak rast površina, odnosno pašnjaka. Broj goveda povećan je sa 6540 na 19.613 komada, što je više za tri puta, dok su pašnjaci, kao što smo već spomenuli narasli za čak pet puta. Broj mliječnih krava nema pozitivnu krivulju, dapače pada.

U 2018. smo imali manji broj mliječnih krava (996) u ekološkom uzgoju nego 2012. godine, kad ih je bilo 1371 komada. Proizvodnja mesa i mlijeka iz ekološkog uzgoja povećana je pa smo tako proizveli 2311 tona u 2018. godini, od čega 141 tonu svinjskog mesa te 1456 tona govedskog mesa, dok je proizvodnja eko peradarskog mesa jako mala. Proizvodnja mlijeka, sira, vrhnja, jogurta i ostalih mliječnih proizvoda zanemariva je. Dakle, generalno se može zaključiti da je prostor za povećanje kod svih proizvodnji, pri čemu je važno pratiti trendove na tržištu – kolika je potražnja za njima i koliko je kupovna moć ograničavajući faktor za prodaju ovih proizvoda.

Imaju li naši poljoprivrednici, i ekološki i oni konvencionalni, problema s plasiranjem na domaće tržište i zašto? Mnogo se govorilo o povezivanju poljoprivrednika s turističkim sektorom, koliko se daleko po tom pitanju otišlo?

Hrvatska i dalje ima prevelik uvoz hrane iz cijeloga svijeta, a tako na naše tržište dolaze i ekološki proizvodi dodane vrijednosti koji ostvaraju više cijene. Korona kriza je pokrenula poljoprivredni i prehrambeni patriotizam koji je bio kratkog daha jer čim se trgovina vratila u normalne tokove sve se vratilo na staro.

Ono što nas brine je prevelik uvoz proizvoda po dampinškim cijenama, dakle cijenama koje su ispod realne razine proizvođače cijene, a kojime je teško konkurirati. Hrvatski potrošači i dalje na prvo mjesto kod kupnje stavljaju cijenu, a odabir domaćeg proizvoda je tek na šestom mjestu i to nije dobro.

Potrebno je provoditi stalne kampanje da je kupnja domaćih proizvoda jedan od načina da se održi poljoprivreda i gospodarstvo. Mi smo kroz HPK nedavno imali radionice s četiri EU zemlje – Austrija Italija, Poljska i Slovenija i vidjeli smo na njihovim primjerima da je važno ulagati u promociju domaće proizvodnje, razvijati kratke lance opskrbe, štititi svoju proizvodnju, a ključ je u boljoj organizaciji kako proizvođača tako i tržišta, za što mislim da je naš najveći problem.

Godinama su se kao glavni problemi hrvatske poljoprivrede isticali prevelika rascjepkanost zemljišta, starost poljoprivrednika i nedostatak znanja. Kakva je trenutna situacija, jesu li europske mjere za mlade poljoprivrednike zainteresirale mlade za tu djelatnost?

Naši problemi u poljoprivredi i dalje su prisutni i to dugi niz godina. Vrijednost poljoprivredne proizvodnje je nešto narasla na preko 19 milijardi kuna, što je dobar trend, ali daleko je to od 22 milijarde koliko smo imali 2008. Ili čak 32 milijarde koliko je bilo početkom 90-tih godina. Mladi su kroz Program ruralnog razvoja počeli shvaćati da je poljoprivreda dobar biznis i raduje nas što njihov broj raste, ali to je još uvijek malo i treba kroz Strategiju koju usvajamo potaknuti sve segmente društva da nam ruralni krajevi društva opstanu i da povećavamo proizvodnju i zapošljavanje u ovom sektoru. Zato su važne pametne i tržišno orijentirane investicije.

Na koje načine Hrvatska poljoprivredna komora pomaže poljoprivrednicima i potiče njihov razvoj i proizvodnju?

Hrvatska poljoprivredna komora krovno je udruženje svih poljoprivrednika koje danas kroz 19 sektorskih odbora raspravlja o svim problemima i pokušava utjecati na kreiranje državne poljoprivredne politike. Ono što smo vidjeli od naših susjeda s kojima smo imali radionice je da su oni kroz desetljeća rada shvatili da su rad Komore i Savjetodavne službe najbolja formula uspjeha u poljoprivredi i žao nam je što mi to nismo postigli i što i dalje nemamo podršku kao što imaju Poljoprivredne komore u Austriji i Sloveniji.

Vjerujem da će i ove naše radionice pomoći našim resornom Ministarstvu u Vladi da shvate koji je značaj komore i da nam daju veću podršku u radu. Naš najveći uspjeh je to što smo punopravna članica Copa Cogece krovnog udruženja europskih poljoprivrednika sa kojima se zajedno borimo za interes poljoprivrednika EU, a i interesa hrvatskih poljoprivrednika. Na žalost, kod nas se EU i dalje percipira kao da je to nešto čiji dio nismo i naši poljoprivrednici često ne razumiju da se politika kreira u Briselu i da tamo moramo biti prisutni i stalno se boriti za hrvatsku poljoprivredu.

Prošle godine izabrani ste za potpredsjednika europske udruge poljoprivrednika COPA (Committee of Professional Agricultural Organisations). Možete li reći koji su glavni ciljevi COPA-e i možete li se kao potpredsjednik aktivno boriti za interese hrvatskih poljoprivrednika?

Kroz moje potpredsjedničko mjesto u COPA naša je Hrvatska poljoprivredna komora dobila odličnu poziciju da se naš glas još više i bolje čuje i da se izborimo za bolju poziciju unutar velikog EU tržišta. COPA je izuzetno snažno udruženje. COPA je europsko udruženje poljoprivrednika koje tvori 60 organizacija iz zemalja EU i 36 partnerskih organizacija iz drugih europskih zemalja kao što su Island, Norveška, Švicarska i Turska.

Ciljevi udruženja odnose se na zastupanje interesa europskog poljoprivrednog sektora u cjelini pred Europskom Komisijom i drugim institucijama EU, preispitivanje svih relevantnih pitanja i sudjelovanje u kreiranju zajedničke poljoprivredne politike EU. Hrvatska poljoprivredna komora putem stručnih grupa Copa aktivno sudjelovati u radu 44 radnih grupa Copa i 14 grupa civilnog dijaloga, a reći ću vam samo da to radimo sa samo pet zaposlenih dok naši susjedi imaju u Komorama zaposleno i po nekoliko stotina stručnih ljudi i eksperata.