Nakon što su tvrtki LNG terminal pristigle ponude sedam potencijalnih investitora, njezin direktor Mladen Antunović poručuje kako se sve planirane aktivnosti realiziraju sukladno terminskom planu usuglašenom s Europskom komisijom. Za projekt je ishođena lokacijska dozvola i, kaže, u tijeku je izrada glavnog projekta te se sredinom godine očekuje pokretanje zahtjeva za ishođenje građevinske dozvole. Također, vezano za pitanje rješavanja zemljišta na kojem se treba smjestiti budući LNG terminal, a sastavni je dio kompleksa Dine Petrokemije, tvrtka LNG Hrvatska kontinuirano je, doznajemo, vodila komunikaciju s Upravom Dine, a trenutno sa njezinom stečajnom upraviteljicom Marijom Ružić te nadlažnim ministarstvima po tom pitanju.

No, vezano za naš upit o opasnom otpadu koji još nije saniran, iz tvrtke LNG Hrvatska nisu bili u mogućnosti komentirati, i to iz razloga što “on ne spada u njihovu nadležnost”.

“Međutim, možemo istaknuti kako se sve aktivnosti na realizaciji terminala odvijaju prema planovima i u usvojenom terminskom roku”, izričit je direktor Antunović. No, u realizaciji najvećeg strateškog državnog projekta izgradnje LNG terminala pokazuje se kako neće biti moguće preskočiti jedno vruće pitanje koje se tiče stečajnog postupka Dine Petrokemije. Riječ je o sanaciji opasnog otpada uskladištenog u tvorničkom krugu propale omišaljske tvrtke, odnosno njegovom izmiještanju. Time bi se riješilo pitanje opće sigurnosti, ali i osigurao pristup zemljištu gdje se predviđa gradnja LNG terminala.

Kako je riječ o zemljištima koja se dodiruju, preko onog gdje je Dinin opasni otpad dolazi se do terena predviđenog za gradnju terminala, inače poznatog i po značaju koji nadilazi nacionalne granice. Direktor LNG Hrvatska Mladen Antunović i stečajna upraviteljica Marija Ružić dobro surađuju, pa bi navedena konkretna veza između budućeg LNG terminala i Dininog stečaja po mišljenju stečajne upraviteljice ubrzati Dinin stečaj. Logika je sljedeća: investicija u ovaj strateški projekt ne bi trebala trpjeti zbog glavne posebnosti ovog stečajnog postupka, a to su iznimno visoki troškovi koji se predviđaju za zbrinjavanje opasnog otpada u sklopu rješavanja pitanja opće sigurnosti. 

Naime, nakon što je za ovaj projekt izdana lokacijska dozvola, kako bi on u sljedećoj fazi dobio i građevinsku dozvolu, navodno je s Dininog terena zbog siguronosnih standarda prethodno potrebno izmijestiti opasni otpad, uz čuvanje postrojenja koja će se prodavati. Za sanaciju opasnog otpada, pak, u ovom stečaju, i to sudeći prema izričitim okolišnim propisima, trebala bi se pobrinuti država. Prema informacijama Poslovnog dnevnika, napori koji su u tom smislu dosad učinjeni tek su polovičnog karaktera. I dalje je gorući problem, doznajemo, manjak financijskih sredstava, a stavka je zapravo visoka. Pokazuje to elaborat koji je sačinjen za potrebe Dinina stečaja, a ovih dana dana s time su upoznati i nadležni u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode. 
Ukupni trošak sanacije opasnih kemikalija te čišćenja terena i zatvaranja postrojenja procijenjuje se na iznos od vrtoglavih 10 milijuna eura. Pored toga, stečaj Dine općenito gledajući, međutim, na raspolaganju nema potrebna sredstva niti za financiranje različitih troškova stečajnog postupka, pa se stoga stečajnim vjerovnicima i predlaže da ga svojom odlukom obustave. Potvrdila nam je to stečajna upraviteljica, a kako je navela, sačinjenim planom zatvaranja postrojenja utvrđen je ukupan trošak u iznosu od 77 milijuna kuna, i to za zbrinjavanje otpada, zatvaranje postrojenja i čišćenje zemljišta.

Zadnjeg dana prošle godine cijeli smo elaborat poslali Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, kaže Ružić, pritom najavljujući i presudno za tijek stečaja novo sudsko ročište. Ono će se održati na Trgovačkom sudu u Rijec početkom veljače, točnije 3. veljače, kada je sazvana skupština vjerovnika Dine radi izjašnjavanja o njezinom prijedlogu za obustavu i zaključenje Dininog stečaja. Stečaj je inače otvoren prošlog ljeta, a pored velikih dugova ubrzo su isplivali i razni problemi, jednim dijelom vezani uz skupu sanaciju uskladištenog opasnog otpada, dok s druge strane nema načinada se namaknu sredstava za financiranje stečaja.

Svaki stečaj košta, a samo trošak za uslugu čuvanja koji se mjesečno plaća Dininim zaštitarima stoji 220 tisuća kuna. Po stečajnom zakonu uz klasične troškove stečaja postoje i ostale obveze stečajne mase, pa će po novome i ovi vjerovnici, primjerice poput Hepa za struju i Općine Omišalj za komunalnu nakandu, već do sredine siječnja se trebali izjasniti povodom prijedloga za obustavu.

Ukratko, sve ide prema kraju Dinina stečaja, a jedini način kako se on neće obustaviti i zaključiti jest da vjerovnici koji se budu protivili obustavi postupka solidarno predujme dostatan iznos novca za pokriće troškova postupka, i to u roku koji odredi sud. Koliko će za to biti spremno učiniti, ubrzo će se vidjeti.