Aktualno hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije obilježeno je jednim od najvećih izazova za svjetsko zdravstvo i gospodarstvo – pandemijom novog koronavirusa (Covid-19).

Usporedno sa širenjem Covida-19 na teritoriju Europe, prije svega među članicama EU, rastu napori njihovih nacionalnih vlada za što bržim usvajanjem mjera pomoći gospodarstvu s glavnim ciljem očuvanja radnih mjesta i isplate plaća.

Kako bi se državama članicama EU pritom omogućilo da iskoriste punu fleksibilnost predviđenu pravilima o državnim potporama temeljem članka 107.

Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Europska komisija je 19. ožujka donijela privremeni okvir kojim se državama članicama omogućuje dodatna pomoć gospodarstvu zbog pandemije.

Budući da je EK sličan privremeni okvir posljednji put donijela 2008. godine u okviru mjera za saniranje posljedica svjetske financijske krize, jasno je da je trenutna situacija s kojom se suočava gospodarstvo EU vrlo teška i da je potrebno hitno djelovanje kako bi se ublažile negativne posljedice pandemije.

Pet oblika potpore

EK u uvodnim rečenicama privremenog okvira ističe kako bi se u ovim izvanrednim okolnostima poduzeća svih vrsta mogla naći u situaciji ozbiljnog manjka likvidnosti, pri čemu su riziku posebno izložena mala i srednja poduzeća (MSP).

Imajući u vidu kako je upravo segment MSP-ova temelj gospodarstva EU, posve je razumljiva duboka zabrinutost za ugroženost njihovog poslovanja jer se, kako ističe Komisija «čak se i zdrava poduzeća, dobro pripremljena na uobičajene rizike poslovanja, mogu u ovim izvanrednim okolnostima naći u teškoćama koje bi zbog svojih razmjera mogle ugroziti njihovu održivost».

Stoga, u ovoj izvanrednoj situaciji, primarni cilj EU je postići dobru usmjerenost državnih potpora kako bi se osigurala dovoljna likvidnost na tržištima, ublažila šteta nastala za zdrava poduzeća te, najvažnije, očuvao kontinuitet ekonomske aktivnosti za vrijeme i nakon pandemije.

Za ublažavanje poremećaja u gospodarstvu i postizanje navedenih ciljeva privremeni okvir Komisije predviđa pet oblika potpora temeljem kojih će države članice nadalje moći oblikovati svoje nacionalne programe državnih potpora.

Navedeno znači kako države članice u ovom trenutku ne mogu jednostavno usvojiti mjere iz privremenog okvira i staviti ih na snagu, već im one služe kao «putokaz» za programe potpora koje moraju donijeti i podnijeti EK na odobrenje, a potom prema njima dodjeljivati potpore individualnim korisnicima.

Potpore predviđene privremenim okvirom su: 1. izravna bespovratna sredstva, selektivne porezne olakšice i predujmovi, 2. državna jamstva za kreditiranje poduzeća, 3. subvencionirano financiranje poduzeća zajmovima javnog sektora, 4. zaštitne mjere za banke koje preusmjeravaju državne potpore realnom gospodarstvu te 5. kratkoročno osiguranje izvoznih kredita.

Važno je napomenuti kako će se predviđene potpore moći odobriti samo onim poduzetnicima koji nisu u teškoćama tj. nisu bili u teškoćama na dan 31.12.2019. godine, ali su nakon toga izloženi teškoćama ili su dospjeli u teškoće zbog pandemije. Uz taj uvjet, tu je i ograničenje da se potpora mora dodijeliti najkasnije do 31.12.2020. godine.

Prvi i potencijalno iznimno zanimljiv oblik potpore za MSP-ove, ali i velika poduzeća, predviđa uvođenje programa za dodjelu bespovratnih sredstava u iznosu do 800.000 eura po poduzetniku za financiranje hitnih potreba za likvidnošću. Izuzeće je sektor primarne poljoprivredne proizvodnje gdje je predviđen maksimalni iznos bespovratnih sredstava od 100.000 eura, tj. 120.000 eura za sektor ribarstva i akvakulture.

Drugi, možda još zanimljiviji instrument privremenog okvira predviđa da države članice mogu dati državna jamstva za zajmove koji se odnose na ulaganja i obrtna sredstva kako bi se osigurao kontinuitet rada bankarskog sektora u pogledu kreditiranja gospodarstvenika.

Osiguranje izvoznih kredita

Uz državna jamstva za zajmove, Komisija je kroz treću mjeru predvidjela potpore u obliku subvencioniranih kamatnih stopa za zajmove, što znači da će države članice poduzećima moći odobravati zajmove s povoljnim kamatnim stopama. Kao i u prethodnom slučaju, ti će zajmovi poduzećima pomoći da zadovolje trenutne potrebe za sredstvima za obrtni kapital i ulaganja.

Četvrta mjera usmjerena je na banke (i druge financijske institucije) koje preusmjeravaju državne potpore realnom gospodarstvu – EK ovdje jasno ističe da se u slučajevima kada države članice koriste postojeće kapacitete banaka za pomoć poduzećima radi o izravnoj potpori klijentima banaka, a ne samim bankama te u tom kontekstu daje smjernice kako narušavanje tržišnog natjecanja među bankama svesti na najmanju moguću mjeru.

Privremeni okvir kroz petu mjeru uvodi i dodatnu fleksibilnu mogućnost dokazivanja da u nekim zemljama nije moguće dobiti pokriće za neutržive rizike, čime se omogućuje da država prema potrebi zajamči kratkoročno osiguranje izvoznih kredita.

Budući da je proračun EU ograničen, EK poručuje da glavni odgovor na detektirane izazove pandemije mora doći iz proračuna država članica te ih kroz privremeni okvir upućuje kako kreirati nacionalne mjere državnih potpora na način koji je usklađen s unutarnjim tržištem, tj. na način koji će odobriti EK.

Idući korak sada je na državama članicama od kojih se očekuje da u što skorijem roku obavijeste Komisiju o svojim namjerama te da prijave planove za uvođenje mjera pomoći gospodarstvu.

*Autorice teksta su Hrvojka Skoković Harašić, direktorica u Deloitteovom Odjelu za porezne olakšice i poticaje i Ivana Posarić, viša savjetnica u Deloitteovom Odjelu za porezne olakšice i poticaje