Ministar financija Slavko Linić iz Bruxellesa je napokon i službeno izgovorio da Vladu 2014. čeka fiskalna prilagodba za 7,5 milijardi kuna. On je, doduše, rekao da Vlada "želi" smanjiti deficit za 2,3 posto BDP-a te da će ovaj tjedan donijeti i odluku o mjerama, a potom u veljači i rebalans.
No, Europska komisija tom je brojkom baratala već u prosinačkom prijedlogu dinamike prilagodbe u sklopu postupka pri prekomjernom deficitu (PPD) koji je Vijeće ministara EU u utorak samo potvrdilo. O mjerama Linić i dalje govori dosta uopćeno. A premda je u medije procurilo da je rješenje za dobar dio potrebne prilagodbe koalicija pronašla u trajnom izdvajanju osiguranika s beneficiranim radnim stažem iz II. mirovinskog stupa, čini se da Vladina vrhuška s razlogom zasad ističe tek ono što se neće dogoditi s II. stupom. Plan o trajnom vraćanju osiguranika s beneficiranim stažem u I. stup državnoj blagajni donio bi između 4,7 i 5 milijardi kuna kumulirane štednje. Budući da njihove mirovine ionako ne ovise o ušteđenom u II. stupu, taj se recept naizgled čini lukrativnim.
Država ne preuzima obveze koje već nema, članovi ne gube, a i mirovinskim je fondovima manje zlo da jednokratno (godinu ili dvije) ostanu bez blizu pet milijardi kuna i sačuvaju glavninu budućih redovnih priljeva, nego da im oni presuše. No, taj bi lukrativni recept mogao pasti na mnogo skromniji učinak na smanjenje deficita. Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta kaže da bi se, prema tumačenjima Eurostata i EK, deficit smanjio samo za iznose novca koji bi se ubuduće skretali u proračun, a to je u konkretnom slučaju 350-400 milijuna kuna godišnje. Slično tumačenje neformalno smo dobili i u DZS-u. Ostaje tek pitanje može li Vlada prema Komisiji zaigrati na kartu da je uvjeri da je bilo glupo što su godinama "beneficirani" uopće bili u drugom stupu. Ne prođe li to, u utrci za milijardama prilagodbe na stol bi se mogle vratiti i neke odbačene opcije.
Nesuđeni recept iz 2009.
Sanaderu plan propao, hoće li i Milanoviću?
Ideja o izdvajanju osiguranika s beneficiranim stažem (policije, vojske, itd.) za potrebe krpanja proračuna recept je koji je još u veljači 2009., za prvog udara krize, bio i na stolu Vlade Ive Sanadera. No, osim što je bila riječ o znatno manjem iznosu (kasnije nadomještenom kriznim porezom), tada Hrvatska nije bila u EU i nisu je ograničavale ni Eurostatove metodologije (ESA95), niti se morala uklapati u pravila za PPD, tj. EDP.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.…Onda će biti POREZ NA KAMATE na štednju! 1 milijarda svake godine i amen.!
“… a i mirovinskim je fondovima manje zlo da jednokratno (godinu ili dvije) ostanu bez blizu pet milijardi kuna i sačuvaju glavninu budućih redovnih priljeva, nego da im oni presuše”.
– Očito je pobjeglo jedno slovo. Trebalo je pisati “u godinu ili dvije”. Toliko bi, naime, potrajalo iskrcavanje akumulirane štednje “beneficiranih” iz fondova u proračun. Vagalo se da li da se sve transferira tijekom 2014. ili da se razlomi u dvije godine.
Bravo kolega Cirus,
to isto već dulje vrijeme i ja govorim. Kao porezni referent još bi dobio zadovoljavajuću ocjenu ali za ministra financija sasvim promašeni kandidat. Osim što je nesposoban voli krasti susjedove trešnje a to nipošto nije preporuka za radno mjesto koje obnaša.
Poanta je svima koji se u ovoj zemlji usude misliti svojom glavom (a ima nas podosta) sasvim jasna: Slavko Linić je posve nesposoban za funkciju koju trenutno obnaša! Takvo što tvrdim već dvije godine. Možda bi se njegovo ponašanje donekle, ali samo donekle, dalo opravdati kad bi bio šef Porezne uprave, ali kao ministar financija on je jednostavno morao misliti na uzročno-posljedične veze. Dakle, njegova varijanta tzv. uvođenja reda pokazala se s jedne strane fiktivnom, a s druge strane štetnom, njegovo retroaktivno oporezivanje zadržane dobiti pokazalo se kao sjajan način tjeranja potencijalnih investitora, njegove predstečajne nagodbe pokazuju se kao lov u mutnom, njegova nastojanja da svakodnevni život ukalupi u besmislene zakone pokazuju da se radi o liku koji jednostavno ne razumije kako funkcionira život… a kako bi ga i razumio kad se zadnjih 15-20 godina vozi službenim autom, jede službene ručkove i večere, a kamo mu ide njegova vlastita nezaslužena plaća očito nema pojma jer da ima onda bi valjda nešto (vidjivo) i stekao u životu.
Uključite se u raspravu