Presudom Europskog suda za ljudska prava (ECHR) u predmetu Zagrebačka banka (ZABA) protiv Republike Hrvatske, a zbog slučaja Retag u kojoj je banka ovrhom izgubila 168 milijuna kuna, odbijeni su svi prigovori ZABA-e, osim prigovora da joj je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.

ECHR je tako, prema toj presudi donesenoj sredinom prosinca prošle godine, odbio zahtjev Zagrebačke banke da joj je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva, kao i pravo na učinkovito pravno sredstvo, a utvrdio je da je Republika Hrvatska povrijedila ZABA-i pravo na pošteno suđenje (članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).

Postupak u ovom predmetu pokrenut je na temelju zahtjeva ZABA-e protiv Republike Hrvatske u listopadu 2005. godine, a odnosi se na slučaj Retag.

Ta je bivša karlovačka tvrtka, koja je završila u stečaju i čiji je vlasnik Andrije Kovačevića u međuvremenu umro, tvrdila da je pravni sljednik tvrtke "Tekstil import-export". Tvrtka Textil import-export, odnosno tvrtka Texhol (kasnije Retag), je 1992. od Zagrebačke banke zatražila povrata osnivačkog uloga koji je 1986. vrijedio 1.100 kuna, no s kamatama je, po presudi zagrebačkog Trgovačkog suda, dosegnuo više od 168 milijuna kuna, što je i iznos koji 2003. ovršen od ZABA-e.

Zagrebačka je banka 2005. tužila Republiku Hrvatsku pred Europskim sudom tvrdeći da je pred hrvatskim sudovima imala nepošteni parnični, ovršni i stečajni postupak zbog niza razloga (nije mogla u ovršnom postupku osporiti način izračuna kamate na glavnicu, po tvrdnjama ZABA-e određeni suci Visokog trgovačkog suda koji su odlučivali u sporovima koji su proizišli iz spomenutog ovršnog postupka bili su pristrani, nije uspjela ostvariti povrat zaplijenjenog iznosa u ovršnom postupku čak ni kada je ishodila presudu kojom je utvrđena ništavost isprava na temelju kojih je provedena ovrha).

ECHR je odbio sve prigovore ZABA-e osim prigovora da joj je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zbog toga što joj nije dostavljen izračun kamata koji je na traženje suda sastavila Financijska agencija (Fina), pa ga stoga banka nije imala mogućnost osporavati prije zapljene.

U vezi s povredom prava na mirno uživanje vlasništva (čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju), ECHR je utvrdio da odluke domaćih sudova nisu bile proizvoljne niti protivne domaćem pravu, da je ZABA imala na raspolaganju niz procesnih sredstava u hrvatskom pravnom sustavu koje je koristila i još uvijek ih koristi jer su neki sporovi još u tijeku.

Sud je, tumače dobro upoznati sa slučajem, posebno ukazao i na određena pravna sredstva koja je ZABA trebala i mogla koristiti kako bi vratila zaplijenjena sredstava, a što ona nije učinila. Stoga je Sud taj zahtjev ZABA-e proglasio nedopuštenim, te posljedično utvrdio neosnovanim i zahtjev da joj država isplati 168,6 milijuna kuna na ime pretrpljene materijalne štete radi zaplijene sredstava.

Europski je sud odbio i prigovore ZABA-e o povredi prava i prigovore o nepostojanju učinkovitog domaćeg pravnog sredstva za ostvarenje njenih prava (čl. 13. Konvencije).

S obzirom da je utvrdio povredu pravna na pošteno suđenje, djelomično je pak Sud usvojio zahtjev ZABA-e za naknadu troškova postupka pred sudom u iznosu od 10.000 eura.

Iz Zagrebačke banke na upit o presudi Europskog suda za ljudska prava navode kako je sud "utvrdio povredu prava Zagrebačke banke na pravično suđenje, kao i činjenicu da je Banka bila prinuđena platiti osobi kojoj nije bila dužna platiti".

"S obzirom na iznimno složena pravna pitanja povrede prava na mirno uživanje vlasništva i odgovornosti Hrvatske za štetu koju je Banka pretrpjela, valja istaći da je Europski sud za ljudska prava sud koji ponajprije utvrđuje povrede prava u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a ne sud koji bi odlučivao kao žalbeni sud protiv odluka hrvatskih sudova", navode iz ZABA-e.

Donesena presuda tek je prvostupanjska, koja je podložna pravnom lijeku, napominju iz Zagrebačke banke.