Priča o hidroavionima European Coastal Airlinesa (ECA), zbog čijeg prisilnog prizemljenja vlasnici sada podnose tužbu protiv RH, išla bi drugim tijekom da je Vlada to ulaganje, po tvrdnji vlasnika teško 22,5 milijuna eura, proglasila strateškim investicijskim projektom.

Nedostajao je korak – od predstavnika čak 10 ministarstva okupljenih u radnu skupinu početkom 2014., neposredno prije prvog redovnog leta na Jadranu, jedino su se predstavnici Ministarstva graditeljstva usprotivili davanju strateškog statusa.

Projekt sveden na kafiće

“Projekt ECA-e tada nije bio prepoznat kao strateški, iako se realizirao na području cijelog Jadrana, prometno-infrastrukturnog značaja i sukladan Strategiji prometnog razvitka RH i Zakona o otocima, te značajnoj vrijednosti kapitalnih ulaganja. Zaključeno je da je riječ samo o kafićima na pontonima, dok je autokamp u Pakoštanima proglašen projektom od strateškog interesa”, prokomentirao je Klaus-Dieter Martin, direktor tvrtke ECA.

U Ministarstvu gospodarstva, nositelja procedure za davanje statusa strateškog projekta, potvrdili su nam da je ECA 22. travnja 2014. prijavila projekt uspostave hidroavionskih veza.

“Investitor je obaviješten da projekt nije u skladu s dokumentima prostornog uređenja, a što je osnovni kriterij za odabir. Ako se u slučaju zahvata projekta uspostave hidroavionskog pristaništa na pontonima u luci radi isključivo o infrastrukturnoj građevini koja obuhvaća samo plato i kiosk za prodaju karata, zahvat se cijeni lučkom infrastrukturom.

Međutim, ako projekt uključuje ugostiteljske i slične sadržaje u funkciji pružanja ostalih usluga, oni moraju biti jasno planirani važećim dokumentima prostornog uređenja. Zato je ECA 2. lipnja 2014. povukla prijavu radi dodatnog prikupljanja dokumentacije o gradnji, no do danas nova prijava nije podnesena”, tvrde u Ministarstvu gospodarstva.

Čekali šest godina

U ECA imaju drugačiju verziju. “Zbog nerazumnog stava Ministarstva graditeljstva, savjetovano nam je da sami povučemo zahtjev kako ga ne bi formalno odbili i stvorili težu poziciju za nastavak.

Zbog izgubljenosti tog Ministarstva, dijelom i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, te Agencije civilnog zrakoplovstva u tome što je u stvari aerodrom na vodi, umjesto centralnog rješavanja problema ECA se morala pojedinačno snalaziti s lokalnim vlastima, lučkim upravama i kapetanijama, pa smo 11 aerodroma na vodi, umjesto jedne ili dviju, čekali po šest godina”, podsjećaju u ECA.

“Već su tada postojali prostorni planovi s utvrđenim hidroavionskim pristaništima (Split, Hvar, Vis…), a postupkom izdavanja lokacijske dozvole provjerava se usklađenost s prostornim planom. Stoga, to nije mogao biti problem za ocjenu o strateškom projektu.

Ministarstvo graditeljstva smatralo je da projekt ne ispunjava uvjete zato što, navodno, naši pontoni nisu građevinski objekti kao tražena kapitalna ulaganja, dok ugostiteljski objekti ne ulaze u kapitalna ulaganja. Međutim, ECA je dala svu potrebnu dokumentaciju da su ta pristaništa prometna infrastruktura, odnosno kapitalna ulaganja.

Objekt se smatra građevinom budući da je ponton povezan s dnom, dakle gradi se na zemlji, a njegovo je postavljanje uvjetovano lokacijskom i građevinskom dozvolom”, kažu u ECA.