Proglašenje isključivog gospodarskog pojasa, izmjene Ovršnog zakona u korist dužnika (zaustavljanje ovrha na nekretninama), manje plaće u lokalnoj i područnoj samoupravi te ukidanje poreza na tvrtku za male i srednje poduzetnike – gospodarski su zahtjevi Mosta nezavisnih lista, koji je, čini se, ponovo ključna politička stranka za formiranje nove Vlade.

U pregovorima s HDZ-om, relativnim izbornim pobjednikom, Most kani te uvjete pretočiti u zakonske prijedloge s ciljem da ih Hrvatski sabor usvoji prije formiranja nove Vlade. Svojim novitetom u pogledu političke taktike time je Most otvorio mogućnost za brze političke pregovore o postizbornoj suradnji. Hoće li za zahtjeve dobiti jamstvo kroz novi politički pakt – što znači izglasavanje zakona koji podrazumijevaju Mostova izborna obećanja, i time presudno utjecati na formiranje Vlade, vidjet će se ubrzo. Naime, relativnom izbornom pobjedniku HDZ-u na čelu s Andrejom Plenkovićem Mostov politički okvir načelno je prihvatljiv, a plan je pregovarati točku po točku. Koliko je, pak, realna postizborna suradnja HDZ-a i Mosta testirat će se na specifičnom političkom obrascu koji je, zanimljivo, u našu parlamentarnu demokraciju inaugurirala Kukuriku koalicija.

Podsjetimo, nakon pobjede na izborima u studenome 2011., dakle, uoči formiranja Milanovićeve Vlade i njezine potvrde u Saboru, tadašnji je saziv Sabora nakon svojeg konstituiranja izglasao devet novih zakona, uključujući i izmjene i dopune (HDZ-ova) Ovršnog zakona. Potvrdom premoćne zakonodavne vlasti u odnosu na izvršnu, cilj je bio ekspresno ispuniti Milanovićevo obećanje dano na sva 'zvona' da će zaustaviti licencirane javne ovršitelje. Ta je nova služba trebala početi s radom od 1. siječnja 2012., u skladu s pregovorima s EK, a ujedno je to bila i okosnica HDZ-ove reforme ovrhe na putu ulaska Hrvatske u EU po uzoru na koncept koji poznaje dobar dio članica EU. Danas, pak, s više od 300.000 blokiranih građana, koji duguju blizu 40 milijardi kuna, ali i uz novi Zakon o stečaju potrošača, zaustavljanje deložacije dužnika, kako ne bi završili na ulici, na Mostovoj je listi političkih prioriteta. Kako kani ispuniti obećanje, Most nije precizirao, no Nacrt izmjena Ovršnog zakona u mandatu njegova ministra pravosuđa Ante Šprlje na meti je brojnih kritika.

S druge strane, HDZ je u kampanji obećao dužnicima još više: riječ je o radikalnom potezu izuzimanja ovrhe nad jedinom nekretninom. Ekonomska analitičarka Marijana Ivanov, inače zagovornica velike koalicije, smatra da je riječ o podudarnim zahtjevima, ali kaže i o čistom populizmu. U slučaju takve intervencije u Ovršni zakon, tvrdi, skupu bi cijenu platilo cijelo društvo. Banke bi, ističe, odobravale kredite po puno višoj kamatnoj stopi, zbog veće cijene rizika. U praksi postoji više načina da se izmanipulira mogućnost zaštite prve nekretnine za stanovinje, a svaki put kad se u nas otvori mogućnost moralnog hazarda, svi ispaštamo, kaže ona.

Zakonsko rješenje u slučaju konverzije kredita u CHF za posljedicu je imalo porast prinosa na državne obveznice, što bi se "ponovilo u slučaju da se zanemare prava vjerovnika novim rješenjima u korist ovršenika". Za pravnike također nema dvojbe: država po načelu solidarnosti može zaštiti dužnike koji ostaju bez nekretnine, ali za to treba platiti. Zaštita dužnika je pitanje socijalnih prava, a ne ovršnih pravila. Dok su neke članice EU uvele moratorij u kojem se ovrhovoditelji ne mogu naplatiti iz ovrhe nekretnina socijalno ugroženih dužnika, a kod nas odgoda ovrhe može trajati najviše godinu dana, nitko se nije usudio posegnuti za rješenjem koje bi retroaktivno zadiralo u stečena prava vjerovnika, koji su osigurani založnim pravom. Ne samo da je to protuustavno, nego se time krše i međunarodne konvencije koje štite ulaganja, a u slučaju rješenja koja bi značila tzv. tihu eksproprijaciju, možemo računati i na nove tužbe protiv države pred međunarodnim arbitražama, upozoravaju svi.  

Ukidanje poreza na tvrtku

Puno buke oko 120 milijuna kuna, uz more drugih nameta 
Mostov prijedlog ukidanja poreza na tvrtku za mala i srednja poduzeća kao uvjet formiranja Vlade u najmanju je ruku zbunio stručnjake. Riječ je o porezu na tvrtku (ili naziv) koji su obvezni plaćati tvrtke i obrti. Kao prihod lokalne uprave, visinu tog nameta utvrđuje grad ili općina, a neovisno o veličini biznisa, ne može premašiti 2000 kuna godišnje pa jednaki porez plati tvrtka iz koncerna Agrokor ili mali obiteljski biznis. Po podacima Porezne uprave, u 2015. od njega je prikupljeno 119,9 milijuna kuna prihoda, što je financijski praktično beznačajan efekt budući da iznos podijeli 127 gradova i 428 općina u Hrvatskoj. Premda je neosporno da je posrijedi jedan od stotina besmislenih nameta gospodarstvu, teško da zaslužuje biti među top ekonomskim prioritetima o čijem suglasju ovisi hoće li se formirati koalicijska Vlada.

HNB pod nadzor državne revizije?

Neće proći kod ECB-a
Problematičan mogao bi biti Mostov uvjet za promjenu Zakona o HNB-u kojim bi se poslovanje stavilo pod nadzor državne revizije. Premda je i HDZ je na istom kolosijeku, otvoreno želi HNB "u funkciji rasta". Inače, od 2001. HNB-ove knjige češlja vanjska revizija koju, na prijedlog Savjeta, potvrđuje saborski Odbor za financije. U osiguravanju dodatne transparenosti imenovan je i Revizorski odbor sastavljen od vanjskih neovisnih stručnjaka. HNB godišnje potroši 0,09% BDP-a, što je među najnižim troškovima među zemljama s malim brojem stanovnika. Primjerice, u Latviji je to 0,15%, Bugarskoj 0,12%, Irskoj i Litvi 0,11%, Austriji i Slovačkoj 0,1%, Mađarskoj 0,09% te Sloveniji 0,08% BDP-a. Pokušaj promjene zakona o HNB-u uoči ljeta naišao je na negativne komentare Europske središnje banke, koja ih je ocijenila kao ugrožavanje neovisnosti i otvaranje vrata za politički pritisak. HNB je dio sustava Europskih centralnih banaka koji mu jamči odvojenost od politike. Sam Ugovor o funkcioniranju EU, čiji je Hrvatska potpisnik, propisuje da se za eventualne izmjene zakona mora tražiti suglasnost ECB-a u Frankfurtu. Profesorica Ekonomskog fakulteta Marijana Ivanov, poznata kritičarka monetarne politike, smatra da predložene izmjene nisu politički prioritet, ali jesu interes HNB-a. "I u središnjoj banci može se dogoditi da netko pronevjeri novac i to treba gledati. Revizija nema što gledati da li je HNB ostvario svoje ciljeve. Ako se napravi dobar zakon, precizno definira što se smije, može se spriječiti da se politika miješa u neovisnost", rezolutna je Ivanov.

Za analitičara Velimira Šonju ipak nema sumnje da politika ima nečasne namjere. "Državna revizija operativnog poslovanja HNB pravno, mislim, nije sporna. Sporna je politizacija. Ta inicijativa je dio nastojanja da se ojača politički pritisak na HNB radi utjecanja na njenu politiku. Revizija se ne može odnositi na monetarnu i bonitetnu politiku HNB-a", kaže Šonje dodajući da se ta vrsta "revizije" obavlja se kroz javnu kontrolu, rasprave i saborske rasprave o izvještajima HNB-a.

Ukidanje ekološko-ribolovnog pojasa

'Tvrdoglavi Milanović to nije shvatio' 
Ukidanje zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP) i proglašenje isključivog gospodarskog pojasa (IGP) u Jadranu među zahtjevima je Bože Petrova potencijalnim koalicijskim partnerima. Sabor je ZERP proglasio još 2003. no provedba nikad nije zaživjela. Za IGP nijedna politička opcija nije imala hrabrosti, argumentiralo se da će ta odluka biti smetnja za članstvo u EU. Čak i kada je Europska komisija 2013. Ruži Tomašić potvrdila da je "odluka o IGP-u u nadležnosti obalnih država" Vlada premijera Zorana Milanovića 'loptala' se s tim prijedlogom kroz dvije sjednice Sabora da bi u listopadu 2014. zastupnicima preporučila neka odbiju taj zahtjev, no do glasovanja nije došlo. Predsjednik Euromediteranska foruma Tonči Tadić iznimno je zadovoljan što je Most upravo IGP apostrofirao kao jedan od nacionalnih prioriteta. "Na tisuće je razloga za žurno proglašenje IGP-a, i EK nam je 2013. ponudila tu opciju, no tvrdoglavi Milanović to nije shvatio jer je imao nestručne savjetnike. Postupak je vrlo jednostavan, u već postojećoj odluci dovoljno je samo riječ ZERP zamijeniti sa IGP. Hrvatska je članica EU i NATO-a i nitko više nema poluge za bilo kakve ucjene", ističe Tadić te podsjeća da Italija od 2006. u Jadranu nadzire ekološku komponentu, a mi ne.