Dan nakon što je Vlada objavila da će odustati od outsourcinga i da za uštedu bira model spin-off, što znači izdvajanje pratećih službi u posebnu tvrtku iz Banskih dvora teško je doći do detalja o tome kako će ta tvrtka izgledati.
Mega tvrtka imat će više od 24.000 zaposlenih čistačica, domara, kuharica i kuhara a u Vladi još ne znaju ni koliki će biti temeljni kapital najveće tvrtke u Hrvatskoj, ali ni gdje će joj biti sjedište. Postoji ideja da bi se osnovala posebna tvrtka ili agencija, kažu nam izvori iz Banskih dvora, koja bi bila podijeljena po djelatnostima pa bi se odjeli specijalizirali za neku od djelatnosti. Ne zna se još tko bi vodio tu mega-kompaniju u kojoj se mora provesti restrukturiranje. Doznajemo da će tvrtka biti prodana za tri do pet godina i to vjerojatno po modelu ESOP-a, što znači da će biti ponuđena na otkup radnicima. Nova tvrtka imat će ekskluzivni ugovor s državom na tri do pet godina kojim se zadržavaju prava i garantiraju prihodi tvrtke, ali nakon tog perioda bivši državni službenici morat će se boriti s privatnim sektorom za posao s državom.
Međutim u istom tom razdoblju donijet će se i odluka o prodaji tvrtke radnicima pa će tako Milanović i njegova potpredsjednica Vlade za reforme Milanka Opačić drugoj Vladi u leno ostaviti skrb o ljudima koje će u godinu dana zadesiti dva teška problema – prestanak ugovora i gubitak države kao vlasnika. Odluka je donesena većinom glasova ministara, a ne jednoglasno, a ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak i javno je priznao da su se trebali odlučiti za outsourcing. Modelom spin-offa samo se odgađa neizbježno, a to je prepuštanje dijela javnog sektora privatnim tvrtkama, a da se neće postići značajne uštede što je jasno iz računice koju je komunicirala sama Opačić.Potpredsjednica Vlade tako je izjavila da se planiraju uštede od 280 milijuna kuna godišnje, dok su u Koordinaciji uslužnih djelatnosti pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca izračunali da bi državi godišnje uštedjeli 700 milijuna kuna po modelu outsourcinga.
Zato se u HUP pitaju kome je to točno u interesu da porezni obveznici za istu uslugu godišnje plaćaju više od 400 milijuna kuna skuplje. U pet godina tako će se uštedjeti oko dvije milijarde kuna manje nego se moglo uštedjeti.- To može biti isključivo u interesu nekolicine u sustavu, svi mi porezni obveznici smo u gubitničkoj poziciji. Očito je to cijena koju će građani morati platiti za nova politička kadroviranja i benificije državnih zaposlenika koji se zbog monopolske pozicije neće morati brinuti oko konkurencije, oštri su u HUP-u. Makroekonomist Željko Lovrinčević tvrdi da bi Vlada s ovom odlukom mogla imati problema jer je riječ o privilegiranju jednog takmaca na tržištu pred drugima. U HUP-u kažu da se ovime direktno ugrožavaju radna mjesta više od 6000 sada zaposlenih u privatnim tvrtkama.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.nekako već vidim kako ova državna megatvrtka ostvaruje megagubitke, koji se namiruju iz državnog proračuna na račun svih poreznih obveznika, po meni je ovo čisti outqurcing
Malalasica..upravo tako..u razvijenim državama im zbog pametnih zakona i dosljedne primjene zakona isto radili za državu ili za privatnu firmu…
Uz znatno veća prava i primanja razvijene države nikako da propadnu
Peticija protiv outsourcinga temeljila se na izjavi sindikata da se treba spriječiti prijelaz čistačica, domara i kuhara u “rezervat čistačica , domara i kuhara iz kojega nikada neće izaći”.Pa nisu to indijanci ili životinje… Oni se dakle ne bore protiv outsourcinga nego znaju kako se radi i kakav je položaj radnika koji su već godinama u tom sustavu. Umjesto da se zakonima uredi da svima (onima koji jesu i onima koji će biti u tom sustavu) bude bolje-što znači da imaju puno radno vrijeme( a ne skraćeno što automatski smanjuje i primanja u skladu s minimalnom plaćom) , normalne uvjete rada, da im plaća ne bude u pravilu minimalna(što je manje od plaće koju primaju u državnim službama za puno radno vrijeme), da im se plaća prekovremeni rad,osiguraju sredstva za rad(koja se u privatnim tvrtkama dobivaju na kapaljku pa radnice nerijetko moraju npr. kupovati od svoje plaće vreće za smeće i sredstva za čišćenje da bi mogle uopće raditi…), da se ugovori dobivaju odmah po isteku prethodnog , a ne mjesecima kasnije tako da se ne zna ni do kada radiš(umjesto da se napiše završni datum do kada je “gazda” sklopio ogovor s korisnikom), a kada ih se i dobije produžuje se po mjesec dva , tri pa je prisutna nesigurnost i apsolutna nezaštićenost radnika….Dakle:prvo urediti odnose prema radnicima koji jesu u sustavu pa se nitko neće buniti i bježati od privatnih agencija i prihvaćati u njima posao samo kao nužno zlo. Usput, sumnjam da zarade vlasnika tih tvrtki(nakon što odbiju sve troškove radnika i materijala) nisu velike i da nema prostora za malo veća izdvajanja za plaće radnika. To najbolje znaju oni koji te usluge koriste.
Čišćenje je možda jedna od usluga za koju ima smisla ići u outsourcing ali ne nužno…na tportalu je jedan gospodin koji se godinama bavi istim poslom po Švicarskoj govorio da ne vidi nigdje konkretne dokaze o uštedama…Vani se sve djelatnosti obavljaju prema normama/standardima bez obzira radi li se o privatnom ili javnom sektoru….kada se outsourca itekako se vodi računa o
cjelokupnom učinku na društvo(zaposlenost,razvoj djelatnosti..itd)
No svakako se mora postaviti par pitanja
Da li su firme koje dobiju posao preko javne nabave(a to je u biti outsourcing)
realni ili javni sektor?
U stvari još bolje…u javnosti su mediji isfurali ideju da sve što je privatno je realni sektor, puni proračun i da javni sektor živi od realnog sektora
Sve su te tvrdnje nategnute..i to debelo nategnute
Jer ako je nešto privatno ne znači da nema veze sa državom…isto tako ima državnih institucija na tržištu (kada su povlaštene uglavnom se opet radi o nekakvim skrivenim privatnim interesima)
Firme koje rade sa državom ili općenito sa institucijama često puno više dobiju od nameta nego li ih plate
Mnogi poslovi u privatnom sektoru su izmišljeni zakonima ili im zakoni omogućavaju zaradu u svojoj domeni…tu spada cijela financijska tzv. industrija(posao sa obveznicama, sa mirovinskim fondovima, garancije na štednju na kreditne plasmane),mnogi birokratski poslovi (ima birokracije u realnom sektoru koliko ti srce zaželi)
I mnogi se mogu smatrati parafiskalnim nametom..no niti to nije dovoljno nego postoji određeno namještanje cijena preko raznoraznih komora koje također uzimaju parafiskalne namete
Institucije koje žive od parafiskalnih nameta su u biti pune privatnika
Vrlo lagano za dokazati…
A di su još razne subvencije,tečajna subvencija,garancijske sheme, muljanje sa licencama, selektivna primjena zakona(malo proučiti predstačejne u člancima gdina Ivankovića) i poreza…lokalne uprave i gradska vijeća (kupuju se mjesta u vijećima)pune poduzetnika
Nije ovo poziv protiv reformi u institucijama već poziv na otvaranje očiju (proširivanje pogleda na institucije i državnu potrošnju i tko je sve imao koristi u tome)
Najgori je ovaj hibridni sustav u kojoj razina državnog intervencionizma(samo taj intervencionizam poprima razne oblike) u gospodarstvu debelo premašuje bivši tobože netržišni sustav(nije bio tržišni ali je bilo više konkurencije nego danas) uz povećanje udjela privatnog vlasništva(koje su vrlo često bilda kroz neracionalnu potrošnju)
Dugo vremena je baš ta neracionalna državna potrošnja bila izvor profita mnogima
u tzv. realnom sektoru(bankama, građevinarima..itd)
Pritom se nitko nije brinuo o činjenicu da ako tu potrošnu bildamo na posuđivanju strane štednje i ako mislimo o održivosti i dugoročnosti modela potrošnje, ulaganja moraju vraćati profit veći od kamate ..i to poprilično brzo
Može se smanjiti udio države u vlasništvu i privatizirati mnog toga ali paralaleno tome treba ukinuti i sve ove druge načine intervencionizma koje sam nabrojao…drastično smanjiti ili skoro ukinuti javno privata partnerstva koje je glavna odlika crony capitalism i masu drugih subvencija svih oblika
Hrvatski model outsourcinga neumitno vodi u stvaranje oligopolitičke strukture
na tzv. tržištu…
Treba podsjetiti ovu gospodu da su autoceste rađene prema modelu outsourcing-a
HAC nema građevinsku operativ gospodu
Mislim da će prije sunce izići sa zapada nego li ću ja vidjeti da netko iz dominatne struje iz HUPa nije tamo di su državni poslovi…
Ali ako želimo da ostane ovaj hibridni sustav (javni troškovi i gubici a privatna zarada) onda moramo imati i svijest ne samo da možemo već i moramo od
npr. u slučaju outsourcinga imamo pravo i tražiti da oustsourcani poslovi prvenstveno služe za razvoj poslovanja sa poželjnim scenarijem izlaaka na strana tržišta nakon stjecanih iskustava i referenci na domaćem terenu…a puno manje za zaradu…
Uključite se u raspravu