Uvriježeno je mišljenje da država još uvijek nije dovršila privatizaciju i da joj je preostalo “na čekanju” nekoliko stotina poduzeća, no činjenice govore posve suprotno. Izuzmu li se strateške tvrtke koje upravljaju ključnim sirovinama, energetikom i infrastrukturom, a koje su i drugdje u vlasništvu države, u portfelju je zapravo malo vrijednih dionica koje imaju značajniju tržišnu vrijednost.

Najbolje se to vidi iz reakcija branitelja, invalida iz Domovinskog rata, te građana kojima država na taj način osigurava obeštećenje za imovinu oduzetu u bivšem komunističkom režimu.

O promjeni modela se ne govori

Rasprava o vrijednosti dionica koje im se na temelju zakona o obeštećenjima dodjeljuje traje još od kraja 90-ih, kada je država u vlasništvu imala neusporedivo veći broj dionica i udjela, ali su oni kojima su dodjeljivane uvijek bili nezadovoljni i smatrali se zakinutima. Ispred zgrade Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP) puno su puta dolazili branitelji, koji su znali danima prosvjedovati, pa i spavati u šatorima. No, unatoč konstantnom nezadovoljstvu, zakon i praksa ovog oblika obeštećenja nije mijenjana.

U više navrata, istina, o utvrđivanju liste dionica za ovu namjenu bilo je rasprava na Upravnim odborima HFP-a i njegovih nasljednika, u kojima sjede resorni ministri, bilo je čak i inicijativa da se odustane od tog modela. Svojedobno je tako, 2009., Vedran Duvnjak, tadašnji predsjednik HFP-a, predložio da se takva obeštećenja namiruju u gotovini. Prvenstveno se to odnosilo na branitelje, a obrazloženje je bilo da oni u pravilu nemaju puno znanja o trgovini dionicama. No, praksa se nije promijenila do danas. Tako još uvijek u medije dolaze pritužbe onih koji prime dionice i udjele čija nominalna vrijednost ne oslikava cijenu koju postižu na tržištu ili se njima uopće ne trguje.

Znalo se inače dogoditi i da u ovim paketima zaluta poneka “mrtva” dionica. Takav slučaj zbio se prije dvije godine, kada je na Listu dionica za obeštećenje za oduzetu imovinu upalo Agrokorovo Belje, koje je već tada bilo u postupku brisanja u sudskom registru, nakon što mu je poslovanje i imovina preneseno na Belje plus.

No, formalno dionica još nije bila “u stečaju”, te je završila u paketu s još nekim dionicama iz portfelja. Negodovanja je bilo i zbog dionice Đure Đakovića, koji je bilo u postupku pripreme za restrukturiranje, a što je uključivalo i smanjenje vrijednosti i spajanja dionica tog industrijalca iz Slavonskog Broda.

Iako je bilo naznaka da bi se moglo ići u mijenjanje modela dodjele dionica braniteljima i građanima kojima je nekoć oduzeta imovina, bilo popunjavanjem portfelja novim dionicama ili isplatom u nekom drugom obliku, o tome se više ne govori. Upravno vijeće Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), pak, redovito obnavlja Listu dionica za branitelje i za oduzetu imovinu.

Onima koji su nezadovoljni to zasigurno neće puno značiti, no u CERP-u će danas konstatirati kako se, za razliku od prije dvije i više godina, na listi dionica iz kojih se namiruju ove dvije grupacije sada nalaze puno kvalitetnije vrijednosnice. Prije mjesec dana, na listu za braniteljsku “populaciju” paket je stvoren iz dionica HT-a i hotelskih kuća FTB Turizam i Liburnia Riviera Holding.

HT se, primjerice, u proteklih godinu dana najčešće nalazi na ovim listama, no, ipak, još uvijek negoduju građani kojima se u paketu ne pojavljuju “zvučne” dionice s dobrim dividendama, nego vlasnički udjeli u tvrtkama s malim prihodima ili negativnim poslovanjem, poput primjerice riječkog brodogradilišta 3. maj ili Autotransa Lika.

U začaranom krugu

Posljednja lista za one kojima se nadoknađuje oduzeta imovina žestoko je razljutila jednog od onih koji su strpljivo čekali pravičnu naknadu, konkretno riječ je o nekretnini u Zagrebu procijenjene vrijednosti 20.000 eura. Na njoj su se našli, naime, udjeli u hotelima Miran Pirovac, Split i Split Rezidencije, te u umaškom Istra-Autu, čakovečkom Međimurje IPC-u i u UP Zagrebački plavi.

Nakon dugog vremena istjerivanja pravde oko povrata imovine, sada moraju naganjati hoće li netko kupiti dionice koje prethodno niti sam CERP nije uspio prodati na natječajima, a za koje im, kako kažu, ni u odluci o dodjeli nije navedena tržišna vrijednost, nego samo nominalna.

S aspekta CERP-a slika s ovim listama nešto je drukčija. U portfelju je trenutno još preostalo manjinskih udjela u 190 tvrtki, no gotovo u trećini nema mogućnosti za njihovim raspolaganjem, jer imaju zabilježbu, odnosno rezervacije za bivše vlasnike.

Ti su postupci u tijeku i zvuči nevjerojatno, no nema naznaka kada će se oni privesti kraju. Tri desetljeća nakon pretvorbe još uvijek se potežu bivši vlasnici po sudovima i dokazuju svoje vlasništvo. U nekim slučajevima, kažu nam u CERP-u, rezervacije su se određivale paušalno, jer se do podnošenja zahtjeva nije znalo koliko ima potencijalnih vlasnika i nasljednika i hoće li se oni javiti sa zahtjevima za povrat.

U velikom broju nasljednici bivših vlasnika i međusobno se spore. Različiti slučajevi su u različitim fazama na sudovima, a dok se ne oslobode ili vrate bivšim vlasnicima, ostaju zamrznuti. Naravno, takve su dionice u pravilu one na koje bi se manje žalili branitelji i oni koji čekaju obeštećenje za oduzetu imovinu. U slučaju potonjih, pak, dionice nisu jedini izbor za obeštećenje. Druga je opcija državna obveznica, a tu naknadu isplaćuje Ministarstvo financija.

Dionice koje CERP uvrštava na ove liste, u tzv. košarice, kako nam pojašnjavaju, nastoje iskombinirati vodeći računa i o tržišnoj vrijednosti, a ne samo o nominalnoj vrijednosti, koja je zakonski određena kao kriterij za prijenos dionica.

Trenutno je otvoreno pitanje i što će biti s udjelima u društvima s ograničenom odgovornošću iz portfelja koji nisu proveli usklađivanje temeljnog kapitala iz kuna u eure, a to se odnosi na najveći broj. Ne postoji zakonski rok u kojemu tvrtke to moraju provesti, a obeštećenje se mora provoditi prema nominalnoj vrijednosti u eurima, pa će dobar dio takvih u portfelju ostati sa strane u kreiranju listi.

Do kada će, pak, trajati ovaj oblik obeštećenja, zapravo nitko ne zna. Evidencije o obeštećenjima i otvorenim slučajevima za oduzetu imovinu nema na jednom mjestu, dok je braniteljima invalidima iz Domovinskog rata ostavljena mogućnost da u slučaju povećanja oštećenja može dobiti dodatno obeštećenje.

S druge strane, Hrvatska se još uvijek nije riješila percepcije velikog državnog portfelja, pa je Bruxelles i za Nacionalni program oporavka i otpornosti tražio smanjenje državnog portfelja. I zbog toga će u CERP-u ostajati sve manje dobrih dionica, a ta institucija, branitelji i bivši vlasnici oduzete imovine nastavit će se vrtjeti u začaranom krugu, u raskoraku između velikih želja i uglavnom manjih mogućnosti.