Početkom ovog tjedna Nadzorni odbor HBOR-a trebao bi konačno odobriti 26 milijuna eura vrijedan kredit 3. maju za početak gradnje broda za rasuti teret, za koji je prije mjesec i pol država izdala jamstvo. 

No, kako je to već i obilježilo dosadašnji postupak rješavanja krize brodogradilišta u Puli i Rijeci, država i dalje ne drži sve konce i ne koordinira sve aktere u ovom postupku, jer odobrenje ovog kredita debelo kasni i već polako dovodi riječki škver u situaciju mogućeg probijanja ugovorenog roka isporuke, kraja rujna 2020. To povlači penalizaciju i izlaže 3. maj riziku da na tom brodu ne ostvari očekivani pozitivni rezultat na temelju kojega je država i poduprla program njegovog spašavanja od stečaja.

Potreba za kupcima
U međuvremenu se zakomplicirala i prodaja jaružala, najvrjednijeg broda iz stečajne mase Uljanika, čiji je jedini ponuđač na prvoj dražbi, ujedno i bivši naručitelj Jan de Nul od riječkog trgovačkog suda ipak uspio dobiti odgodu prodaje temeljem izlučnih prava i tri patenta nad opremom ugrađenom u taj brod. Odluka je donesena netom nakon dražbe i zasad je neizvjesno kako će i kojom dinamikom postupak dalje teći.

Pokazalo se i da programom za deblokadu 3. maja kojeg je odobrila Vlada u 150 milijuna kuna predviđenih za pokrivanje 15 posto potraživanja uz odgodu za preostali iznos nisu uključene i Uljanikove tvrtke, koje sada najavljuju ovrhe riječkom škveru. Hoće li ili ne platiti dug koji čini 10% ukupnog iznosa osiguranog od država, 3. maj ima rok za izjasniti se Uljanikovoj tvrtki Proizvodnja opreme do kraja ovog tjedna.

No, takva isplata prema tvrdnjama 3. maja, nije izvediva. S druge strane, stečajna upraviteljica Uljanika d.d. Marija Ružić s potporom 81,4% glasova vjerovnika dobila je suglasnost da u 30 dana izradi novi stečajni plan, koji, prema njezinoj najavi, predviđa mogućnost nastavka proizvodnje. Ako je to rješenje koje podupire država, pitanje je kako će se i tu regulirati odnosi s 3. majem, budući da je u njegov program iza koje je stala Vlada, uključio jedan od brodova iz njegove stečajne mase.

Za ozbiljan program neophodni su prije svega  potencijalni kupci zainteresirani za brodove koji bi se dovršili u Uljaniku, organizacija raspadnutog sustava, kao i financiranje tako velikog pogona, što opet nužno povlači uključivanje države. Obveze krovne tvrtke Uljanik d.d. prelaze 4,3 mil. kuna, a imovina (bez jaružala) 675 mil. kuna.

Stečajni plan
Stečajna upraviteljica optimistična je oko organiziranja nastavak proizvodnje, uz uvjet da se osigura financiranje. Njezin plan polazi od 4 broda koje ima u stečajnoj masi, a od kojih je jedan gradnja 514, "ugrađen" u program 3. maja.

Tu se ponovno priča vraća na početak i činjenicu na koju su i pravni stručnjaci ukazivali od početka otvaranja stečajeva Uljanika – da ovako isprepleten, financijski težak i kompleksan postupak treba objediniti i koordinirati. A tu opet glavnu ulogu treba preuzeti glavni vjerovnik i financijer – država.