Ovotjedni okrugli stol održan u Zagrebu otvorio je niz važnih pitanja o odnosu javnog i privatnog zdravstva, što nam je bio povod za razgovor sa Zoranom Kneževićem, vlasnikom šibenske Poliklinike Vita i predsjednikom HUP- Udruge privatnih poliklinika, bolnica, lječilišta i ustanova za zdravstvenu skrb.

“Privatno zdravstvo u RH raspolaže sa 17 posto vrijedne dijagnostičke opreme i zapošljava 16 posto zdravstvenih djelatnika, što je oko 12.000 osoba. Od ukupnih sredstava, iz svih izvora, koje se u Hrvatskoj troše na zdravstvo na privatnike se potroši nešto više od 11 posto. U razvijenim zemaljama EU učešće privatnika je 30 posto, što se pokazalo kao idealan omjer, tako da u RH ima prostora za širenje privatnoga zdravstvenog sektora”, kaže Knežević.

Dodaje da domaće javne ustanove u zdravstvu nisu okrenute tržištu, već svoje usluge “prodaju” HZZO-u, za razliku od privatnih, koje su okrenute ponajprije tržištu. “Privatnim ustanovama nije prioritetno uspostavljanje odnosa sa HZZO-om i to zato što je on u pravilu ekonomski nepovoljan, a cijene usluga koje primjenjuje nisu realne”, ističe naš sugovornik.

Na pitanje što bi se u postojećem zdravstvenom modelu trebalo mijenjati odgovara kako se treba ostvariti partnerstvo privatnog i javnog zdravstvenog sektora, i to promjenom percepcije prema privatnom zdravstvenom sektoru od strane nadležnih institucija, odnosno Ministarstva zdravstva i HZZO-a.

Zbog politike štednje posljednjih godina sve manji broj pacijenata može doći s uputnicom HZZO-a u privatnu kliniku. “Građani sada mogu doći s uputnicom samo kod onih privatnika koji imaju ugovor s HZZO-om. Koliko je to zanemariva brojka, vidi se iz činjenice da HZZO od ukupno raspoloživih sredstava na privatnika troši oko 1,8 posto. Ako ponovimo da privatnici raspolažu sa 17 posto vrijedne dijagnostičke opreme (MR,CT,UZV), još se bolje vidi koliko pacijenti gube uz današnje liste čekanja”, upozorava Knežević.

Jedan od problema spomenutih na okruglom stolu bila je i pravna nesigurnost poduzetnika u zdravstvu. “Pravna nesigurnost osjeća se svakodnevno jer se propisi neprestano mijenjaju. Dobar je primjer Pravilnik o radu liječnika iz javnog sektora u dopunskom radu kod privatnih poslodavaca, koji se u posljednjih 10 mjeseci drastično promjenio čak triput. U takvim je uvjetima teško organizirati poslovanje”, napominje naš sugovornik. Na pitanje koristi li u svom radu EU fondove, objašnjava da privatnicima u zdravstvu pristup preko Ministarstva zdravstva nije moguć jer im nije priznat status poduzetnika.

Bilo je pokušaja u prethodnoj administraciji da se taj problem riješi preko Ministarstva obrta, ali to nije zaživjelo za aktualne Vlade, što dovoljno govori o tretmanu privatnika u zdravstvu.