Država je u predstečajnim procesima otpisala dvije milijarde kuna. Među poduzećima koja su se poslužila predstečajnim nagodbom najviše je onih iz građevinarstva i prerađivačke industrije.

No, velikim poduzećima najviše su otpisivali vjerovnici-dobavljači, zatim vjerovnici iz skupine javnog i državnog sektora i na kraju financijske institucije. Točnije po srijedi su banke, koje su balansirale između otpisa koji će omogućiti dužniku preživljavanje i zaštite svojih interesa, jer o visini otpisa dijelom ovise bankarske rezervacije. Uz ove rezultate dosad prikupljene u istraživanju interdisciplinarne skupine hrvatskih autora koju vodi ekonomistica Suzana Košćak, projekta u sklopu "Think Tank"-a Hrvatske udruge banaka, koje redovito prenosi portal banka.hr, osobito bodu oči tri nove preporuke.

Riječ je o uvjetima pod kojim bi predstečajne nagodbe, po novim pravilima koja se kroje, omogućile sustavu da profunkcionira. Kako trenutačno ističu, ključni kriteriji o kojima valja voditi računa su ograničeno trajanje postupka na 120 dana, provođenje restrukturiranja s promjenama menadžmenta i vlasništva, te realno postavljeni planovi poslovanja. Ovo je, čini se, logičan nastavak jer je istraživanje od prije detektiralo generalnu boljku  –  izostanak menadžerskog i vlasničkog restrukturiranja predstečajnih dužnika, što proizvodi loš učinak na zdravlje gospodarstva, uz kroničnu i dugotrajnost postupka. 

Vrh ledenog brijega
Da je upravo to sam vrh ledenog brijega problema koji se zove formalni, ne i istinski, uspješni provedeni predstečajni postupak, u ovom se projektu i ranije isticalo. Naglasak je na, dakle, na provedbi, šansi koja je propuštena, a pitanje je zašto. Na tome se temelje i  ranija upozorenja da operativni planovi u praksi već 'štekaju', uz podatak da samo oko 40 posto tvrtki od onih koje su sklopile nagodbu uredno dostavlja svoja kvartalna  izvješća o izvršavanju nagodbe. Praktički problem restrukturiranja tvrtki bez promjena na čelu uprava  – svega je 2 posto novih uprava, prati i podatak da iako je 38 posto društava provelo vlasničko restrukturiranje, kvaliteta je u znaku pitanja zbog papirnatih, tj. računovodstvenih  tehnika pretvaranja tražbina u kapital. S tim u vezi sad je i dokazan kao poseban  problem koji se sastoji od velikog broja pozajmica postojećih vlasnika, inače manevra vlasnika povezanih poduzeća koji su pretvaranjem u kapital vlasništvo sačuvali na teret ostalih vjerovnika.
 

Koliki rizik stoga vjerovnicima tek prijeti, primjerice od upadanja u nove probleme, koji vode u stečaj? Tko je tko u mreži dužnika, u odnosima između poduzeća, financijskih institucija i države, uključujući i vrijednosti u dužničko-vjerovničkim odnosima, pokazat će u cijelosti mreža dugovanja, sve to zahvaljujući velikoj bazi predstečajnih podataka. Sistemski rizik moguće je, kako tvrde iz autorskog tima, pouzdano procijeniti, a istraživanjem je već obuhvaćen reprezentativan uzorak. Prema posljednjim podacima obrađeno je 84 posto svih predstečajnih nagodbi do pred kraj srpnja ove godine, odnosno 1323 dužnika sa 44,7 milijardi kuna duga, a najviše ih je iz prerađivačke industrije, građevine i trgovine. 

Dragocjeni podaci
Kakvo je stanje na razini pojedinih tvrtki, kakvo je stanje njihove izloženosti ako dođe do šoka u njihovoj mreži, pokazat će mjerenje sustavom koji se zove Debt Rank. Ovo će biti dragocjeni podaci, moguće je da će i bankama poslužiti kao  kurs u  perspektivi koja se otvara  nakon loše provedbe predstečajnog instituta. Istražuje se i kaskadni efekt,  tj.  može li se u podacima naći dokaz da ulazak jednog dužnika u postupak predstečajne nagodbe povećava vjerojatnost da i njegovu vjerovnici uđu u taj postupak. Valja uzeti u obzir podatke koji su znanstveno prikupljeni,  ali i neke rezerve. Primjer je da postupak predstečajne nagodbe prosječno traje 207 dana, iako, u biti, prosječna zaštita kroz predstečaj dulje traje, računajući privremenu blokade i prolongat dužnik uživa i dvije godine zaštite.

Inače, čak 14 posto dužnika ima samo jednog vjerovnika – obično Poreznu upravu, a unatoč tome postupci traju dulje od 120 dana što upućuje na razne uzroke, od kapaciteta do opreza. Veliki broj takvih slučajeva dolazi iz područja trgovačkih sudova u  Zagrebu i Osijeku. Isto tako velik je i broj onih društava koja su u isto vrijeme i dužnik i vjerovnik – oko 30 posto. Polovinu ukupnog iznosa ili čak 22 milijarde kuna potražuje 17 najvećih vjerovnika, među kojim je i zagonetna fizička osoba koja potražuje svoje desetke milijuna. Banke su izložene s 12 milijardi kuna ili sa tri posto svoje trenutačne aktive. Kako su, uz časne iznimke, zapravo malobrojne prave dokapitalizacije koje su proveli strateški partneri, iako istraživanje još traje, posve je  izvjesno da finalna verzija neće ublažiti dosadašnje negativne ocjene. 
 

Poljuljano povjerenje
Prvotno visoko povjerenje u nove predstečajeve odavno je i na razne načine poljuljano, između ostalog kako se ovime dokazuje i jer su brojni slučajevi gdje su dužnici pribjegli pukom kopiranju tuđih planova restrukturiranja o čemu su i revizori zbog zakonskog nametanja neprimjerenih ovlasti dali svoj obol. Zaključno, ovo povijesno znanstveno istraživanje u zemlji, dajući  pogled na unazad i na ono što neće opstati nakon što skoro stupe na snagu najavljene zakonske izmjene,  gasi i ono malo optimizma da gospodarstvo neće biti uzdrmano negativnim posljedicama zbog loše provedbe ovog modela za rješavanje dubioza. 

Bizarni primjeri

Rukom pisali plan restrukturiranja

Loših je ocjena u istraživanju je cijelo mnoštvo, pri čemu se neki bizarni primjeri posebno izdvajaju. Primjerice, nekoliko dužnika rukom je napisalo plan operativnog i financijskog restrukturiranja i takve dokumenti od jedne stranice vjerovnici su usvojili. Ili, postoje slučajevi obrta i vlasnika obrta koji imaju međusobna potraživanja, no koristio se isti OIB. Pored toga, primjerice, zabilježena su 33 različita naziva za Poreznu upravu.