U Opatiji će se danas susresti ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović i Pavao Vujnovac, vlasnik PPD-a, te predstavnik Ine Goran Pleše. Doduše “na prvu” kao sudionici konferencije Novog lista, ali će na margini tog skupa posvećenog temi LNG-a i Kvarnera kao energetskog središta, razgovora biti i o trenutno najvrućoj temi – prodaji Petrokemije turskoj tvrtki Yildirim. PPD i Ina nakon pet godina povlače se iz kutinskog proizvođača mineralnih gnojiva, no prijenos njihovog većinskog vlasništva (54,52% dionica) kupac, turska kompanija Yildirim uvjetuje im time da Ministarstvo gospodarstva izađe u susret i okolišne dozvole koje Petrokemiji istječu već iduće godine – produlje.

Ina i PPD imali su, naime, obveze investirati u modernizaciju zastarjelih Petrokemijinih pogona, no to nije do kraja realizirano, a Ministarstvo gospodarstva ne želi razgovarati o takvom aneksu ugovora o restrukturiranju Petrokemije bez čvrstih jamstava Yildirima da će doista investirati i smanjiti emisije stakleničkih plinova i onečišćenje okoliša.

Proteklih dana i tjedana sve je veći pritisak kroz javni prostor da se nakon mjeseci otezanja slučaj riješi, te se proziva Ministarstvo da koči realizaciju projekta vlasničkih promjena i time dovodi u pitanje sam opstanak Petrokemije.

Davor Filipović/ Neva Zganec/PIXSELL

Razlog za sumnjičavost
U Ministarstvu su, pak, sve vrijeme uporno pojašnjavali kako ne koče postupak preuzimanja, već da su od studenoga, kada je održan prvi sastanak s predstavnicima Yildirima, zatražili od njih jasnu komunikaciju i potvrde o namjerama da će u Kutini nastaviti s proizvodnjom mineralnih gnojiva.

No, dosad nisu zaprimili obećanu dokumentaciju, a posljednji susret koji je trebao dati jasniju sliku, a održan je 1. ožujka, očito nije polučio nikakav efekt. Budući da slučaj izaziva sve veću nervozu, pa se čuje i da bi za koji dan računi Petrokemije mogli biti u blokadi, u Filipovićevom Ministarstvu žele na čistac istjerati tu situaciju, te su se, kako doznajemo, obratili turskoj kompaniji.

Zatražili su od Yildirima točne informacije kada će nakon njihovog preuzimanja biti u cijelosti pokrenuta proizvodnja te da dostave Ministarstvu plan poslovanja za Petrokemiju i plan kapitalnih ulaganja.

Neslužbeno se čuje i da je razlog ove sumnjičavosti prema kupcu kojega u Petrokemiju dovode Ina i PPD u tomu što se inzistira da se i na njih protegnu odredbe koje su dosad vrijedile za Inu i PPD, a kojima je ugovorom o dokapitalizaciji i restrukturiranju Petrokemije omogućeno pravo da država na sebe preuzme sve rizike.

Iako je ugovor koji su prije pet godina Ina, PPD i njihova zajednička tvrtka Terra Mineralna Gnojiva potpisali s državom strogo čuvana tajna, iz onoga što je “iscurilo” u javnost jasno je da Ini i PPD-u država jamči da Petrokemija nema sporova, te im jamči za sve odštetne zahtjeve koji premašuju milijun kuna za sporove prije njihove dokapitalizacije. U slučaju da država svoj dio obveza ne ispuni, Ini i PPD-u je dano pravo na naknadu štete, do iznosa koji su uložili, odnosno ukupno 300 milijuna kuna.

Ministarstvo, kažu naši sugovornici, ne želi državu dovesti u situaciju u kojoj se već našla s mađarskim Molom i sporovima zbog neispunjenja obveza koje su preuzeli prilikom ugovaranja prodaje dionica u Ini, a koje su neslavno završile arbitražama na međunarodnim sudovima. Budući da Yildirim nije domaća tvrtka, ostaje pitanje mjesta jurisdikcije za eventualne pravne postupke kada bi se spomenuta odredba prenijela na njih.

Zbog toga je i inzistiranje na ispunjenju uvjeta za okolišne dozvole adut kojim od Yildirima mogu dobiti vidljiv znak ozbiljnosti za nastavak proizvodnje u Kutini i izbjegavanje situacije kakva je bila s rafinerijom nafte u Sisku.

Ministarstvo do sada nije javno istupalo oko cijelog slučaja, računajući vjerojatno da će se u razgovorima postići rješenje i da će država imati crno na bijelo da Yildirim ovom akvizicijom želi više od onoga na što su mnogi posumnjali, a to je atraktivna Luka Šibenik, koja je u 100-postotnom vlasništvu Petrokemije, te njezino tržište i prostor u Kutini za prepakiravanje vlastitog mineralnog gnojiva koje proizvodi u Turskoj.

Kronologija slučaja
Nije tajna da su od samog početka Ina i PPD davali do znanja da nemaju namjeru dugo se zadržati u Petrokemiji, već osigurati naplatu svojih potraživanja, budući da im je Petrokemija bila najveći kupac plina i nije ga duže vrijeme plaćala, no kako nije bilo drugih interesenata za preuzimanje, bili su jedina opcija s kojom je država sjela za stol, najprije u mandatu vlade Zorana Milanovića, a potom Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića.

Za ukupna ulaganja od 600 milijuna kuna Ini i PPD-u je ostavljen rok od 10 godina, do 2028., a iako nije definiran točan raspored u što će se i kada ulagati, podrazumijevalo se logikom stvari da će ona koja se odnose na ispunjenje uvjeta za rješavanje okolišnih dozvola, biti u prvoj polovici nakon preuzimanja Petrokemije.

Ina i PPD bili su jedino rješenje za spas Petrokemije prije pet godina, no ne treba zaboraviti i da su pritom naišli na veliku zaštitu i pomoć od strane države, sve kako bi tvrtka ostala na životu. Plenkovićeva vlada preuzela je 450 milijuna kuna duga prema bankama, a država, odnosno njezine tvrtke i institucije, sudjelovale su sa 150 milijuna kuna u dokapitalizaciji.

Svoja potraživanja Ina i PPD brzo su naplatila, a država ih je među ostalim riješila i obveza poput sanacije deponija fosfogipsa, koja bi stajala više nego je bilo potrebno investirati u Petrokemiju.