Hrvatska niti 34 godine od osamostaljenja nije uspjela uspostavi uspješan model upravljanja javnim vodoopskrbnim sustavom koji bi podrazumijevao smanjenje ogromnih gubitaka vode.

Prema podacima iz Nacionalnog akcijskog plana smanjena gubitaka, koji su ove godine izradile Hrvatske vode, iz zastarjele vodoopskrbne mreže u Hrvatskoj iscuri 49 posto vode. Ne treba stoga čuditi da se i ove godine, na dodatnih godinu dana, odgađa primjena Uredbe o visini naknade za korištenje vode.

Novi model
Riječ je o Uredbi, donesenoj još 2020., kojom se propisuje novi model obračuna i naplate naknade za korištenje vode u javnoj vodoopskrbi. Prema njemu bi javni isporučitelji (vodoopskrbna društva uglavnom u vlasništvu gradova i općina) koji su gubitke vode uspjeli svesti na manje od 25 posto plaćali manji iznos naknade na korištenje vode.

Kako takvih praktički pa nema (izuzetak su tek 3 uslužna područja: Međimurska županija, Koprivnica i Križevci s više općina te gradovi Labin, Pula i Vodnjan s više općina) ne čudi da se novi model naplate odgađa od 2023. Marija Vučković, ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije, odgodu primjene uredbe od 2026. obrazlaže reformom sektora vodnih usluga.

Kaže da je u tijeku integracija, odnosno spajanje oko 160 isporučitelja u njih 41. Usto, javni isporučitelji vodnih usluga tek trebaju donijeti akcijske planove smanjena gubitaka, kaže.

Loše upravljanje
Ne treba zaboraviti da je primjenu novog modela prije par godina odgodila i prijetnja javnih isporučitelja da će, ako dođe do primjene Uredbe, povećati cijene vode, odnosno da će veći trošak prebaciti na građane.

Tako je još dan danas osnovica za obračun naknade isporučena količina vode (što je razlika između zahvaćene količine vode i gubitaka), a ne zahvaćena količina vode (što je i zakonska obveza još od 2010. godine). U projekte aglomeracije (sustave vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda) već se godinama ulažu veliki iznosi europskog novca. No, unatoč velikim ulaganjima poboljšanja i dalje nema.

Dapače, da bi smanjili gubitke trebali bi uložiti dodatnih 1,7 milijardi eura. Voda curi na sve strane jer, između ostalog, oni koji upravljaju vodoopskrbnim sustavom (a koje imenuju političari), o njemu nedovoljno znaju, navodi se u Nacionalnom akcijskom planu. Volimo se hvaliti da smo država bogata vodom, a nju bi uskoro mogli skupo plaćati.