Poskupljenje dopunskog osiguranja sa 70 na 89 kuna od prvog svibnja 2016. izazvalo je žestoke kritike lidera više umirovljeničkih udruga te oporbenih stranaka nakon što je ministar zdravstva Dario Nakić u srijedu potvrdio medijske napise o mogućem povećanju cijene i prvom udaru aktualne Vlade RH na lisnice brojne skupine građana.

Podsjetimo, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) do listopada 2013. imao je dva cjenika za policu dopunskog osiguranja ovisno o osobnim primanjima pojedinaca, umirovljenici su plaćali 50 odnosno 70 kuna, a zaposleni 80 ili 130 kuna. Tadašnji ravnatelj HZZO-a Siniša Varga sva četiri razreda pretočio je u jednu policu od 70 kuna uz najavu kako će potpiše li ugovor novih 300.000 korisnika cijenu police još dodatno srušiti. Veliki gubici u zdravstvenom sustavu, veći od 2,5 milijarde kuna, sada su argument ministru Nakiću za poskupljenje police. Model za kojim je (ne)očekivano posegnuo resorni ministar, odnosno Vlada RH, zapravo je gašenje požara.

Naime, policu dopunskog lani je HZZO-u izravno platilo nešto više od 1,6 milijuna osiguranika dok se Vlada obvezala iz proračuna namiriti iznos za 974.032 osobe, školarce, studente, umirovljenike s malim mirovinama, te darivatelje organa i krvi. Unatoč toj obvezi minulih godina HZZO-u navodno nije nikada uplaćen konkretan cjelogodišnji iznos već se uglavnom radilo o 'virtualnoj' brojci koja se samo iskazivala u izvješćima HZZO-a u razdoblju dok su mu financije bile vezane uz državnu riznicu kako bi gubitak bio manji. Za 2015. se konkretno spominje da je iz proračuna umjesto 815 uplaćeno tek 365 milijuna kuna. Zapravo sve dosadašnje Vlade RH, od usvajanja prvog zakona o dobrovoljnim osiguranjima (dopunsko i dodatno) 2001. toj su problematici pristupale ne kako je struka očekivala već pomalo zakulisno.

Društva za osiguranja trebala su biti provoditelji zakona o dobrovoljnim osiguranjima, a tek iznimno time se trebao baviti i HZZO. Međutim, na tragu mnogih hrvatskih apsurda ta je iznimka postala pravilo pa je HZZO u dopunskim osiguranjima postao monopolist na tržištu. Police dopunskog prodaje bez ikakvih limita, nema obveze rezervacije pričuva i nije pod nadzorom regulatora, Hrvatske agencije za nadzor financijskog tržišta (Hanfe) što su sve obveze za društva iz industrije osiguranja koja pak po odluci zakonodavca, unatoč dobivenoj licenciji Hanfe ne mogu početi poslovati sve dok od ministra zdravlja ne dobiju 'blagoslov'. S druge strane, premda je proteklih godina bilo zahtjeva iz industrije osiguranja neka HZZO registrira vlastito društvo za osiguranje po kriterijima kojih se i oni moraju držati, a bivša vodstva HZZO-a čak su najavljivala kako će društvo biti u funkciji početkom 2016. to se nije ostvarilo jer, opet su u pitanju bili novci.

Novo društvo trebalo je u pričuve izdvojiti najmanje 1,5 milijardu kuna, a tog iznosa u proračunu nije bilo. HZZO kontinuirano drži oko 98 posto tržišnog udjela u dopunskim osiguranjima. U 2015. brojao je gotovo 2,6 milijuna polica i 2,18 milijardi kuna premije. Istodobno industrija osiguranja imala je 201.435 polica i 329 milijuna kuna premije. Stoga je dopunsko osiguranje izraslo u veliki uteg u raspravama industrije osiguranja i HZZO-a o (ne)ravnopravnoj tržišnoj utakmici.

Više od desetljeća traju polemike na lokalnoj razini gdje industrija osiguranja proziva Vladu RH radi višegodišnjeg pogodovanja HZZO-u, no nitko se još nije drznuo tužiti je Europskoj komisiji radi kršenja temeljnih biznis prava kako je to svojedobno u Sloveniji navodno učinila Adriatic-Slovenica pa je Vlada u Ljubljani dobila po prstima. Opravdavajući poskupljenje ministar se poziva na susjednu državu, no samo s podatkom koji mu u ovom trenutku odgovara. To je cijena police, koja sada u Sloveniji mjesečno iznosi 28, a u Hrvatskoj manje od 10 eura. Međutim, slovenska polica svom vlasniku godišnje jamči pokriće zdravstvenih troškova do 25.000 tisuća eura, dok je limit hrvatske police tek 2000 kuna.

Cjenovni razredi za police dopunskog osiguranja kod hrvatskih osiguratelja trenutno su u rasponu od 65 do 75 kuna i svi tvrde da ne bilježe gubitke. S većim brojem osiguranika, iznose, cijena polica bi čak mogla biti i povoljnija. Ostvari li se doista najavljeno poskupljenje police HZZO-a moglo bi izazvati masovniji odlazak sadašnjih klijenata konkurenciji, nekom od društava iz industrije osiguranja. Naravno, uz uvjet da oni ne preslikaju ministrovu praksu i ne mijenjaju svoje cjenike. A može li se poskupljenje gledati i kao (ne)namjerni potez ministra Nakića da kroz novi cjenovni model HZZO rastereti bremena dopunskih osiguranja i fokusira ga na temeljnu zadaću – osnovno zdravstveno osiguranje, za sada nismo uspjeli doznati.