Privatizacija i smanjenje državnog portfelja već tri desetljeća je standardna postavka svakog strateškog dokumenta koji podrazumijeva reforme i ispunjavanje kriterija za pristup EU i njezinim fondovima ili sada OECD-u, no priča o prodaji poduzeća privedena je kraju. Vidljivo je to i iz Godišnjeg plana upravljanja državnom imovinom u 2024., koji je resorno Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine stavilo u javnu raspravu. Prema dokumentu, naime, prihod državi dominantno donosi dobit strateških tvrtki, onih za koje prodaja nije opcija, dok će od prodaje manje atraktivnih dionica ili udjela iz portfelja CERP-a prema očekivanjima vlasti biti “ubrano” četiri puta manje nego od nekretnina.

U brojkama to bi bilo ovako – ukupno se predviđa da će prihodi od upravljanja financijskom i nefinancijskom imovinom u idućoj godini biti na razini od 158,7 milijuna eura. Od toga bi dobit strateških tvrtki trebala iznositi 102 milijuna eura i dobit tvrtki iz portfelja CERP-a 1,3 milijuna.

Što će na bubanj

Od privatizacije tvrtki koje imaju razne državne institucije i kojima upravlja CERP, procjene su da će se realizirati 9,95 milijuna eura, uz 66 tisuća eura od udjela koje ima CERP, dakle, 10 milijuna eura. Istodobno, od nekretnina kojima upravlja resorno Ministarstvo na čelu s Brankom Bačićem se očekuje 23,1 milijun eura prihoda, a od aktivnosti Državnih nekretnina 19,57 milijuna, ukupno, dakle, 42,67 milijuna eura.

Što će od tvrtki u kojima ima udjele država iduće godine nuditi potencijalnim kupcima, u samom dokumentu nije precizirano. Po svemu sudeći, to ne bi trebala biti Petrokemija, za koju se pripremaju procjene vrijednosti i postoji zainteresirani kupac, ili, u suprotnom, država procjenjuje da neće uspjeti prodati kutinskog proizvođača mineralnih gnojiva za cijenu po kojoj su sada državni vlasnici tih dionica (uz CERP tu su još Fond za financiranje razgradnje NEK, Janaf i Plinacro) voljni prodati svoje dionice. Ako se računa samo CERP-ov udjel i cijenu koju je turski kupac Yildirim platio Ini i PPD-u (oko 55 milijuna za oko 54,5% dionica), država bi trebala dobiti samo od te prodaje gotovo dvostruko više od očekivanoga.

U CERP-ovom je portfelju, inače, preostalo još 14 tvrtki u kojima je država većinski vlasnik, a manjinske udjele ima u još 190 tvrtki. No, u jednom dijelu i na toj imovini još uvijek stoje zabrane prodaje, radi rezervacija za povrat oduzete imovine i slično, a u 5 tvrtki nema nikakvih aktivnosti. Kada se podvuče crta, raspoloživo za prodaju stoje dionice koje CERP ima u 115 od 204 tvrtke. Nominalna vrijednost cjelokupnog portfelja CERP-a je 557 milijuna eura. Tržišnu vrijednost teško je procijeniti, jer se uglavnom radi o tvrtkama čijim dionicama se ne trguje, nisu profitabilna i atraktivna društva ili je državni udjel u njima simboličan, a privatni suvlasnik nije zainteresiran za kupnju.

Dok manjka detalja oko liste za prodaju, iz dokumenta je jasno da scenarij stečaja ipak neće biti opcija za Borovo. Vukovarski proizvođač obuće, koji je već dugo bez snage za podmirenje kreditnih obveza i razvoj, u planu je za program restrukturiranja. Ruku na srce, o tomu se razgovara već dugi niz godina, ali i odgađa konačno rješenje. Idući rok za povrat kredita Borovu istječe u proljeće pa bi do tada i rješenje za taj slučaj trebalo biti posloženo.

Kad je o nekretninama riječ, najatraktivniji su projekti koje se predviđa u okviru liste građevinskog zemljišta za koje će se oglasiti natječaji, jer riječ je o, u pravilu, vrijednim nekretninama na kojima su zapušteni turistički sadržaji i za koje u ranijim pokušajima traženja investitora nije bilo uspjeha. I u 2024. će se nuditi Vila Svežanj u Kostreni, točnije vila s 1,4 hektara površine na kojemu su sportski sadržaji, potom Dječje selo u Promajni na Makarskoj rivijeri sa 6,8 hektara za zemljište namijenjenog za gradnju hotela, a još su veće površine bivših vojnih kompleksa na kojima je moguća gradnja hotela, u Perni na Pelješcu (8,5 ha) i lastovska Jurjeva Luka (9,3 ha).

Za Jurjevu Luku će se, prema planu, tek utvrditi hoće li se ići u kupoprodaju ili osnivanje prava građenja. U planu je i natječaj za obnovu Stancija Grande u Savudriji i projekt golf igrališta i hotela na parceli od 50 hektara, za što se već neko vrijeme spominje kao zainteresiranog ulagača poduzetnik Miro Oblak. Od same prodaje tih nekretnina, pak, relativno je niska očekivana vrijednost prihoda, spominje se tek 7 milijuna eura.

Novi model upravljanja

U planu za aktivaciju nekretnina, no ne prodajom već zasnivanjem prava građenja, je i Hidrobaza u Puli, a što se poslovnih prostora tiče, iduće bi godine trebao biti povećan broj zaključenih prodaja, računa se na 30 ugovora vrijednih 2 milijuna eura. Toliko bi se trebalo uprihoditi i prodajom 40 stanova iz javnih natječaja, a još 1,2 milijuna od prodaje 50 stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

U idućoj će godini, kad su nekretnine posrijedi, u fokusu biti i novi model upravljanja, kojeg se već nazvalo “decentralizacijom”, a kojim se s ciljem aktivacije, zemljišta na upravljanje lokalnim vlastima predaje na upravljanje građevinsko zemljište u državnom vlasništvu. Novina je i da će se od 2024. započeti s e-dražbama, te će sve prodaje nekretnina biti realizirane elektronski. Navedeno je i da će se u 2024. sklopiti ugovor s izvođačem radova za IT aplikaciju koja će uspostaviti IT sustav za upravljanje portfeljem imovine i dati pregled korištenja nekretnina.

Popis nekretnina inače je glavna boljka upravljanja imovinom, a potvrđuje to i da je već prvi dan javne rasprave ukazalo da bez popisa nema ozbiljne brige o imovini. No, i taj sustav u pripremi neće biti otvoren za širu javnost. Bit će to ‘Interni registar nekretnina’ namijenjen prvenstveno, kako ih se naziva, dionicima upravljanja imovinom.