Prema posljednjim podacima HZZ-a, nakon rasta u srpnju i kolovozu, rujan bilježi smanjenje broja registriranih nezaposlenih na mjesečnoj razini. Broj registriranih nezaposlenih osoba bio je niži za 5,8% u odnosu na kolovoz.

Isto tako, nastavljen je pad registriranih nezaposlenih osoba na godišnjoj razini koji kontinuirano traje od travnja 2021. U odnosu na rujan 2023. broj registriranih nezaposlenih osoba smanjio se za 20.778 osoba ili 20,1%. Najsnažniji je to pad na godišnjoj razini od svibnja 2022., kada se oporavak tržišta rada od pandemije još uvijek zamjetnije odražavao na godišnje promjene.

Razmjerno izražen mjesečni pad nezaposlenih uobičajen je u rujnu (5.147 osoba), a rezultat je, najvećim dijelom, pojačanog zapošljavanja u obrazovanju. Prema podacima HZZ-a najveći broj izašlih iz evidencije nezaposlenih u rujnu zaposlio se u Obrazovanju (njih 7.349 osoba). Vidljivo je to i iz privremenih podataka HZMO-a, prema kojima je u rujnu broj osiguranika upravo u toj djelatnosti povećan za 10.931 osobu u odnosu na kolovoz. Povezano je to s početkom nove školske godine.

U skladu s navedenim, u rujnu se broj registriranih nezaposlenih spustio na na 82.839 osoba što je najniži broj nezaposlenih evidentiran pri HZZ-u od osnutka RH. U skladu s navedenim kretanjima očekujemo da će i stopa registrirane nezaposlenosti za rujan, koju će DZS objaviti 19. listopada, spustiti na povijesno niskih 4,6%.

Tijekom rujna je iz evidencije nezaposlenih izašlo 18.889 osoba (1,4% manje u odnosu na rujan 2023.), a od toga je zaposleno 156.132 osobe (14.368 osoba na temelju radnoga odnosa i 764 osoba na temelju drugih poslovnih aktivnosti). Promatrano prema zapošljavanju temeljem radnog odnosa, većina se osoba zaposlila na određeno vrijeme (12.435 osoba ili 86,5%). Najveći se broj, uz obrazovanje na koje otpada 51,1 % zaposlenih izašlih iz evidencije HZZ-a, zaposlio u prerađivačkoj industriji (1.186 ili 8,3 %), trgovini na veliko i na malo (1.138 ili 7,9 %), zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi (954 ili 6,6 %) te građevinarstvu (748 ili 5,2 %).

“Tijekom rujna prijavljeno je 22.846 slobodnih radnih mjesta, što je za 4,2% manje na godišnjoj razini. Najveći udio u prijavljenim slobodnim radnim mjestima imale su djelatnosti obrazovanje (4.967 ili 21,7 %), zdravstvena zaštita i socijalna skrb (3.496 ili 15,3 %), prerađivačka industrija (2.865 ili 12,5 %), trgovina na veliko i na malo (2.138 ili 9,4 %) te građevinarstvo (1.914 ili 8,4 %)”, poručuju analitičari RBA.

Građevina na vrhu

Prema podacima HZZ-a broj zaprimljenih zahtjeva za boravak i rad stranih radnika u prvih devet mjeseci 2024. iznosio je 165.541. “Zaprimljeni zahtjevi odnosili su se na 405 zanimanja, a najtraženija za koja je izdano pozitivno mišljenje bila su iz građevinskih i uslužnih djelatnosti. Pozitivno mišljenje dobilo je 138.139 zahtjeva. Najviše zaprimljenih zahtjeva pristiglo je iz Istarske županije, a slijedi Splitsko-dalmatinska županija i Grad Zagreb”, kažu iz RBA.

Upravo je najava promijenjene regulative oko uvoza stranih radnika početkom listopada podigla podosta medijske prašine. S obzirom da podaci ukazuju na stalno povećanje broja izdanih dozvola za boravak i rad u Hrvatskoj te da je u ovom trenutku, naveo je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, na Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijavljeno 132.164 radnika iz trećih zemalja te gotovo 11.000 iz država članica EU-a, uvodi se fleksibilniji model zapošljavanja stranaca koji može brzo i adekvatno odgovoriti na potrebe tržišta rada. Zakonom o strancima obuhvaćene su sve osobe koje nisu državljani EU-a, Lihtenštajna, Norveške, Islanda i Švicarske, a imaju državljanstvo treće zemlje ili su osobe bez državljanstva, a usklađivanjem s Direktivom o “Plavoj karti EU”, cilj je privući visokokvalificiranu radnu snagu.

Tako se produžuje važenje “Plave karte EU-a” s dvije na četiri godine, koja je istodobno i odobrenje za privremeni boravak i rad na području RH. Propisuje se da ju mogu dobiti i osobe koje nemaju obrazovne kvalifikacije, no imaju stručne vještine i to isključivo u IT sektoru, s radnim iskustvom od najmanje tri godine. Zadržava se uvjet da nositelj plave karte mora imati mjesečno 1,5 prosječnu bruto plaću u Hrvatskoj.

Novosti su da će se dozvole za boravak i rad izdavati do tri godine, za sezonski rad do devet mjeseci, a izdavat će se kao biometrijska isprava. Ono najvažnije je da će strani radnici morati dokazati kompetencije i za deficitarna zanimanja, što do sad nije bila obveza, a to će morati učiniti odgovarajućim radnim iskustvom ili dokazom o završenom obrazovanju. To su kritizirali iz Hrvatske udruge turizma.

“Prilaganje dokaza o radnom iskustvu, odnosno o završenom obrazovanju, mehanizam je provjere za deficitarna zanimanja koji prije svega ide u korist poslodavcima. Praksa je pokazala da strani radnici u deficitarnim zanimanjima ne raspolažu odgovarajućim znanjima i vještinama, što je dovodilo do otkazivanja radnog odnosa, a poslodavac je ostao bez potrebne radne snage”, odgovor je MUP-a.

Kritike struke

Bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada moći će raditi osobe koje imaju privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva ili strani radnici koji dolaze iz druge članice EGP-a ili Švicarske na razdoblje do 90 dana. Poslodavci koji žele zaposliti stranog radnika, morat će se voditi omjerom broja zaposlenih domaćih naspram stranih zaposlenih i za deficitarna zanimanja. Kod nedeficitarnih zanimanja taj omjer je 16, a kod deficitarnih osam posto.

“Mnogi poslodavci ove uvjete nisu u mogućnosti ispuniti zbog gorućeg problema nedostatka radne snage, pa dolaze u poziciju da se posao ne može obaviti, a poslovanje poslodavca dovodi se u rizik, što u konačnici šteti gospodarstvu u cjelini”, upozorili su iz Hrvatske gospodarske komore. Umjesto dosadašnjeg uvjeta od šest mjeseci, sada im se uvodi pravilo kontinuiranog zaposlenja najmanje jednog radnika Hrvata ili državljanina države EGP-a ili Švicarske na neodređeno i puno radno vrijeme zadnjih godinu dana.

Strane državljane neće moći zaposliti poslodavac koji je pravomoćno osuđen za kaznena djela iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja te područja opće sigurnosti ili ima dugovanja prema državi. Novi uvjet je i da poslodavac zadnjih šest mjeseci mora ostvarivati određeni promet – za pravnu osobu to je 10.000 eura mjesečno, a za fizičku 15.000, za što se u javnom savjetovanju isticalo kao previsok iznos u prekratkom periodu.

Najvažnija su novost zadužnice – poslodavci će morati dati novčano jamstvo državi za svakog radnika državljanina trećih zemalja koji dolaze iz migracijski visoko rizičnih zemalja (viznih zemalja) za slučaj da od njega ipak odustanu i to u iznosu jedne prosječne mjesečne bruto plaće za svakog od njih.

Taj će iznos u državni proračun morati uplatiti u roku od osam dana ako strani radnik ne počne s radom u roku prema ugovoru ili ako mu je otkazao ugovor bez njegove krivice prije isteka tri mjeseca rada u RH.

“Iako su nove izmjene zakona korak u pravom smjeru, Hrvatska u većini slučajeva nema slučaj “loših” zakona, možda previše detaljnih zakona u mnogim slučajevima, nego Hrvatska ima problem s provedbom. Mnoge od predloženih izmjena odgovor su na evidentno kršenje prijašnjih zakona od strane poslodavaca, zaposlenika, a u mnogim slučajevima nažalost i same Vlade na lokalnoj razini. Glavni problem s trenutnim okvirom, čak i s pitanjima koja zahtijevaju ravnotežu (a ne okretanje prema ekstremima!) je provedba, a ne regulacija. Policijski službenici daleko su preopterećeni porastom potražnje za radnim dozvolama.”, komentirao je Mihael Antolić analitičar Intercapitala.

Koristi od stranih radnika

Kao takav, jedan od najnižih plodova i nešto što bi se odmah moglo provesti, čak i bez izmjena zakona bio bi bolji poticaj zapošljavanju u ovoj grani, dodaje Antolić.  “Nadalje, s obzirom na činjenicu da Hrvatskoj samoj, ali i EU u cjelini nedostaju radnici, raditi stvari koje će dodatno zakomplicirati proces nije pogodno za rast. Na kraju, treba napomenuti da se nešto često zanemaruje – hrvatska Vlada ima velike koristi od priljeva stranih radnika.

Bilo zbog sveg novca koji treba platiti za dokumentaciju u cijelom procesu, bilo zbog dodatnih poreza i mirovina koje ostvaruju od tih stranaca. S obzirom na činjenicu da je za stjecanje uvjeta za mirovinu potrebno petnaest godina radnog staža i uplate u mirovinski sustav, Vlada također dobiva veliki nepovratni iznos od stranaca, jer je malo vjerojatno da će mnogi ili većina njih ostati i tako dugo raditi u Hrvatskoj.”

Ako se te promjene pravilno provedu, uravnoteže po nekim stavkama i ako postoji dovoljno ljudi koji će ih nadzirati i provoditi, u neposrednoj će se perspektivi pojaviti usko grlo, ali dugoročno će cijeli proces funkcionirati znatno bolje. “U ovom trenutku, međutim, ostaje za vidjeti u kojem će se obliku zakon provoditi, i još važnije, kada će se provoditi. Ne očekujte to ove godine.”, zaključuje Antolić.