Turski Yildirim konačno postaje većinski vlasnik Petrokemije. Petomjesečna saga u koju se pretvorilo preuzimanje 54,5 postotnog vlasničkog udjela kojeg Ina i PPD imaju u Petrokemiji, okončana je jučerašnjom odlukom Vlade da se odobri prijenos ugovora (ali revidiranog) zaključenog s Inom i PPD-om 2018. u sklopu procesa restrukturiranja kutinske tvrtke, koja je tada bila na rubu bankrota. Bez tog odobrenja transakciju (vrijedna po dostupnim informacijama 55 milijuna eura) nije bilo moguće realizirati.

Otkriveni nepoznati detalji
Na površinu su na vladinoj sjednici iscurili i neki detalji iz kojih je jasnije zašto je cjelokupan postupak kupoprodaje većinskog dioničkog paketa trajao dugo i izazvao napetosti, a nakon svega, zadovoljne mogu biti sve tri strane, a najviše – država. Ona je uspjela aneksom iz ugovora ukloniti brojne obveze koje su u odnosima oko Petrokemije za nju bile nepovoljne, no PPD i Ina konačno mogu izaći iz Petrokemije, a Yildirim, čini se, uvjeriti sve da ima ozbiljne namjere u Kutini.

Turski investitor u proteklim je mjesecima ostavljao nedoumice, jer, kako su tvrdili iz Ministarstva gospodarstva, nije bio dostavio plan poslovanja i ulaganja za Petrokemiju. S druge strane, inzistirao je da se na njega prenesu sve obveze koje je država preuzela na sebe ugovorom iz 2018.

Tijekom pregovora u prvi plan izbili su bili problemi oko okolišnih dozvola, a koji su, kako se ispostavilo, rezultat različitog tumačenja vremena oko ispunjavanja uvjeta između države i Ine i PPD-a. Dvije su kompanije prilikom preuzimanja većinskog paketa potpisali da će u tvrtku investirati ukupno 600 milijuna kuna do 2028., a država će prolongirati okolišne dozvole, ali je rok za ulaganja u ekosustav i dobivanje dozvola kraći, odnosno ne poklapa se s rokom za ulaganja.

No, iz pojašnjenja koje je na vladinoj sjednici dao ministar gospodarstva Davor Filipović, moglo se iščitati da postoje i znatno krupnija razmimoilaženja i otvorena pitanja koja su kočila zaključenje postupka preuzimanja.

“Do sada su kolali razni dopisi gdje su se spominjali potencijalni sporovi od 300 milijuna kuna i to se dodatkom ugovoru iz 2018. otklanja”, kazao je Filipović, dodajući da se postignutim dogovorom ti sporovi i moguće arbitraže eliminiraju.

Zaključeno je, naime, kako na dan sklapanja aneksa ugovoru iz 2018. nema dospjelih i nepodmirenih obveza države, te se Ina i PPD odriču od pokretanja bilo kakvih postupaka po osnovu odredbi iz ugovora iz 2018. Pitali smo Inu i PPD o ovim sporovima i odnosima s državom, a iz PPD-a su kratko odgovorili:

“Kako smo već ranije komunicirali, dodatkom Ugovora o dokapitalizaciji potvrđeno je da država nema dospjelih, a neispunjenih obveza temeljem navedenog ugovora. Također, od države nisu naplaćeni bilo kakvi iznosi na osnovu garancija koje je država dala ugovorom o dokapitalizaciji”.

Nisu naplaćeni, no prema dostupnim informacijama, 2020. su dvije energetske tvrtke podnijele odštetne zahtjeve državi u spomenutom iznosu od oko 300 milijuna kuna, tražeći pokrivanje troškova transporta plina, manjka jedinica stakleničkih plinova i zaštite okoliša.

Država je negativno odgovorila na taj zahtjev tvrdeći da nije osnovan, no ostala je otvorena mogućnost arbitraže, što je Ugovorom i predviđeno.

Predviđala se jamstva države
Brisanjem te odredbe iz Ugovora otklonjena je i mogućnost daljnjih sporova s novim vlasnikom Petrokemije, i to ne samo po osnovu spomenutog odštetnog zahtjeva, nego i bilo kojeg drugoga do dana sklapanja jučer odobrenog aneksa Ugovora.

Ugovor države s Inom i PPD-om iz 2018. nije nikada javno objavljen, no sada se doznaje i da je njime bila utvrđena opcija prodaje dionica državi do 2038. u slučaju da Europska komisija utvrdi nepravilnosti u dokapitalizaciji i dodjeli državne potpore.

Filipović je otkrio i da su ugovorom predviđena jamstva države po raznim obvezama – na plaćanje poreza, zaštitu okoliša i državne potpore dane do osnovnog ugovora iz 2018., u neograničenom vremenskom i financijskom okviru. To je također korigirano i ta jamstva na snazi su do zastare, koja je po zakonu o obveznim odnosima, ovisno o vrsti obveze, između 5 i 10 godina.

Ono što je do sada bilo u prvom planu, pitanje okolišnih dozvola, rješavat će se samo uz ispunjenje zakonskih uvjeta za njihovo izdavanje. Ta jasna uvjetovanost za izdavanje dozvole nije bila jasno definirana u Ugovoru iz 2018., a njezino unošenje u Ugovor povlači za sobom znak da će Yildirim provesti ulaganja u postrojenja prije isteka postojećih dozvola. Sudeći prema posljednjim porukama iz Yildirima, to neće predstavljati problem.

Novi odnosi najprije će biti utvrđeni sklapanjem dodatka Ugovoru, koji će potpisati Ina, PPD i Terra Mineralna gnojiva s CERP-om, a potom će svi oni zaključiti prijenos Ugovora i njegovog dodatka s tvrtkama iz turske grupacije Yildirim Balkan Fertilizer i Yildirim Fertilizer Investments. Tim potpisima podvući će se crta i omogućiti čišći start u Petrokemiji za sve u ovoj priči.