Ministarstvo gospodarstva izradilo je radnu verziju zakona o obnovljivim izvorima energije i proslijedilo ga na raspravu.

Obnovljivi izvori energije su trenutačno regulirani Zakonom o tržištu električne energije, koji također ide u izmjene. Konačne verzije zakona trebale bi se naći na dnevnom redu Vlade do kraja godine. Biznis s obnovljivim izvorima energije postao je atraktivan i mnogi su ga pokretali, velikim dijelom i zato što država daje potporu za tzv. povlaštene proizvođače.  Sada se predlažu promjena u poticajima koji bi bili u obliku premijskoj sustava, a ne više tzv. Feed in tarifa, odnosno zajamčenih tarifa koju smo uveli prije nekoliko godina. Tako bi ubuduće proizvođač obnovljivih izvora energije, električnu energiju prodavao na burzi električne energije, koju treba formirati. 

Prodaja energije
Dakle, prodavala bi se električna energija izravno na tržištu, a proizvođačima bi se plaćala premija na postignutu prodajnu cijenu. Korisnici električne energije bi stoga morali imati odgovornost za uravnoteženje, osim ako ne postoje likvidna tržišta dnevnog uravnotaženja. Prijedlogom zakona, a kroz novi oblik poticaja, osiguralo bi se da proizvođači nemaju poticaj za proizvodnju električne energije po negativnim cijenama. Riječ je o cijenama kada ponuda premaši potražnju, što se na tržištu električne energije vrlo rijetko događa.Do lipnja ove godine instalirana snaga za 923 povlaštena proizvođača iz elektrana na obnovljive izvore energije bila je 321,03 MW.
 

U tijeku su bili projekti, dakle koji su sklopljeni s HROTE, a još nisu priključeni na mrežu za 403 elektrane s planiranom snagom od 560,31 MW. Tako da je danas, snaga od 321,03 MW puno veća, prema procjenama oko 350 MW. Ulaskom u EU Hrvatska je preuzela obvezu povećanja uporabe energije iz obnovljivih izvora pri čemu bi u 2020. godini udio energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji trebao iznositi najmanje 20 posto. Taj plan napravljen je na temelju srategije iz 2009. godine koja je predviđala rast BDP-a od pet posto godišnje, no imali smo pad od tada, pa je napravljen novi Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije gdje je utvrđen udjel u obnovljivim izvorima energije. 

Solarne i hidroelektrane
Na velike i male hidroelektrane odnosilo bi se 79,6 posto, 10,5 posto na vjetroelektrane, 8,3 posto od elektrana na biomasu, 0,9 posto od geotermalnih elektrana i 0,7 posto od sunčanih elektrana. Prema podacima, 2012. godine, 16,8 posto udio obnovljivih izvora u bruto finalanoj potrošnji energije bio je 16,8 posto. Od 2011. godine najveći rast udjela imale su sunačane elektrane i njih je čak 882 od ukupno 923 elektrana.

Ulaganja u europski energetski sektor

Najviše za obnovljive izvore

Ukupna vrijednost javne intervencije u energetski sektor u Europskoj uniji u 2012. godini iznosila je između 120 i 140 milijardi eura, pokazuje istraživanje Ecofysa, KPMG-a i Centra za socijalna i ekonomska istraživanja (CASE) koju je objavila Europska komisija. Intervencija podrazumijeva subvencije, ali i svaku vladinu akciju u energetsko tržište pa i trošak po okoliš. Najviše potpora u 2012. godine išlo je, očekivano, u obnovljive izvore energije. Najviše je potpora dano solarnoj energiji, gotovo 15 milijardi eura. Energija dobivena iz snage vjetra potpomognuta je sa 19,1 milijardu eura, a slijedi biomasa sa 8,3 milijarde eura. Kod konvencionalnih izvora energije, najviše su dobile tehnologije energije na ugljen, 10,1 miliajrdu eura, a nuklearna energije dobila je sedam milijardi – dvije milijarde eura više nego što je dobila proizvodnja energije iz plina. Čini se kako je Hrvatska jedan od najboljih učenika i zagovaratelja liberalizacije tržišta jer ona uz Finsku i Poljsku ima najniži stupanj državne intervencije na tržištu energije. Velike zemlje poput Velike Britanije, Njemačke, Danske ili Švedske koje su se spominjale kao uzori Hrvatske u otvaranju tržišta, zapravo su na suprotnom kraju spektra kao zemlje s najvećim stupnjem državne intervencije u EU. Hrvatska je, primjerice, u razdoblju od 2008. do 2012. godine poticala sektor energije sa 30 milijuna eura, dok je manja Litva na isto potrošila 330 milijuna, a Belgija čak 3,3 milijarde eura. I dok su se prošlih desetljeća najviše podupirali fosilna goriva, ugljen i nuklearna energija, sve veća prisutnost obnovljivih izvora energije u Europi mijenja i ciljeve pa su ti izvori posljednjih godina postali glavne mete državnih subvencija. Oko 70 posto svih subvencija u EU odnosilo se na proizvodnju energije, a trećina na strani subvencioniranja potražnje. Potpore na strani potražnje izražene su u obliku poreznih izuzeća na potrošnju energije ili garantiranju cijene. Najveći dio izravnih potpora odnosi se na zajamčene tarife (feed -in tarife) na što je cijela EU potrošila 26 milijardi eura,a slijede državna jamstva za investicije.