Drugim ovogodišnjim rebalansom državnog proračuna Vlada je dodatno podebljala i plan prihoda i rashoda. Najnovije izmjene proračunskih planova ne mijenjaju bitnije ovogodišnje potrebe neto zaduživanja. Vezano uz financiranje, pak, državi do kraja godine od većih operacija uskoro predstoji refinanciranje domaćeg obvezničkog duga iz 2017. godine.

Krajem studenoga na naplatu stiže domaća 6-godišnja obveznica vrijedna 1,5 milijardi eura (11,3 milijardi kuna), izdana uz kamatni kupon od 1,75 posto. Usto, u idućih mjesec-dva u okviru kratkoročnog financiranja dospijeva i 135 milijuna eura (polugodišnjih) trezorskih zapisa.

S obzirom na najave da država nakon proljetnog izdanja tzv. narodnih obveznica do kraja ove godine namjerava građanima ponovno ponuditi mogućnost ulaganja u državne dužničke papire, predstojeća refinanciranja nameću pitanje hoće li odnosno u kojoj će se mjeri i obliku ona realizirati upravo s “retail” investitorima.

U novije vrijeme s tim u vezi se spekulira(lo) hoće li do kraja ove godine država ponuditi građanima još samo upis trezorskih zapisa ili će možda i u refinanciranju dospijevajućeg obvezničkog duga ponovno uključiti i građane (definiranjem niskog minimalnog uloga).

Prema neslužbenim saznanjima Poslovnog dnevnika, u Ministarstvu financija na čelu s ministrom Markom Primorcem obveznica će se ipak refinancirati na uobičajen način, s velikim odnosno tzv. kvalificiranim ulagateljima, ali paralelno se rade pripreme za ponudu “narodnih trezoraca” malim ulagateljima tj. građanima. Stvari idu u smjeru da se u operativnoj provedbi upisa država ponajprije osloni na mrežu Fine, ali za ubuduće se namjerava uspostaviti vlastita platforma.

Dio financijaša, doduše, smatra da se predstojeće dospijeće obveznice od 1,5 milijardi eura također moglo (barem) dijelom realizirati i kroz “narodne” obveznice. Konkretno, kroz proširenje dvogodišnjeg obvezničkog izdanja iz ožujka koje je na kraju realizirano uz kamatu od 3,65 posto. Time je, kažu, Vlada mogla poslati i poruku bankama.

Zagovornici takvog puta pritom aludiraju na dosadašnji ishod nedavnih “prijateljskih uvjeravanja” Vlade da povećane marže odnosno kamate koje bezrizično i bez napora poslovne banke ostvaruju na plasiranje viškova likvidnosti središnjoj banci slijedom rasta depozitne stope ECB-a (trenutno su na 4 posto) “pravednije” podijele s građanima kroz povećanje kamata na oročene depozite stanovništva.

Taj apel na najplodnije je tlo, očekivano, naišao u većinski državnoj Hrvatskoj poštanskoj banci koja je prošli mjesec podigla kamate na oročenja na godinu dana na 3 posto. Ostale velike banke kamate su podigle osjetno manje, u rasponu od 1 do 2 posto.

Tako vodeća Zagrebačka banka od početka listopada na oročenja od 6 do 12 mjeseci nudi efektivnu kamatnu stopu od 2,1 posto, a na 12 mjeseci i dulje (do 48 mjeseci) plaća jedan posto. U podizanju kamata zajedničko im je da im je fokus na kraćim rokovima, što je razumljivo s obzirom na neizvjesnost kretanja referentnih kamata koje uvelike ovisi o daljnjem razvoju priče o inflaciji.

Ministar financija Marko Primorac vodi se terminskim planom dospijeća kako bi se teret otplata duga po godinama rasporedio relativno ravnomjerno/P. Macek/PIXSELL

Bez poreza na kamate
Osim što opcija ulaganja u državni dug građanima nosi osjetno bolje kamate od oročenja u bankama, državne obveznice ili trezorci ne podliježu oporezivanju kamata, što nije slučaj s onima na štednju koje se trenutno oporezuju po 10, a odskora će po 12 posto.

Međutim, u upravljanju javnim dugom Ministarstvo financija pri odluci o refinanciranju obvezničkih dugova važe i druge varijable. Jedna od važnih je terminski plan dospijeća i ročnost dugova, kako bi se teret otplata po godinama rasporedio relativno ravnomjerno.

Nakon što su na proljetos izdanoj obveznici ročnost prilagodili ‘retail’ investitorima, pa su 10-godišnji dospjeli dug zamijenili dvogodišnjim, za skoro dospijeće milijarde i pol eura u Katančićevoj preferiraju duži rok izdanja. Takav pak priželjkuju i velikih institucionalni investitori kao glavni kupci.

U svakom slučaju, građani će priliku za ostvarenjem boljih kamata u odnosu na oročenja uskoro imati u upisu trezorskih zapisa. Hoće li kraći rokovi TZ-a privući i neke građane kojima je važno da svoju štednju ne “vežu” na više godina (iako i kod obveznica u međuvremenu postoji i mogućnost prodaje na sekundarnom tržištu), ostaje vidjeti.

Poduzetnijim pojedincima, koji su skloniji kombinaciji većeg rizika uz potencijalno veće prinose od onih koje nude državni dužnički papiri, ni obveznice ni trezorci zacijelo nisu osobito atraktivni. Na tom tragu je, konačno, bila i struktura potražnje za narodnim obveznicama. Približno tri četvrtine ulagatelja bilo je starije od 50 godina.

Inače, kao rezultat korekcija prihoda i rashoda, za ovu godinu se prema novom planu predviđa manjak državnog proračuna od 1,64 milijarde eura. U odnosu na predviđeni svibanjskim rebalansom to je za oko 160 milijuna više, a u odnosu na originalni plan 170 milijuna eura manje.

Minimalni deficit
Na razini opće države, tj. računajući i izvanproračunske korisnike i lokalnu državu, planirani manjak je smanjen i u odnosu na prvi rebalans i na izvorni plan. S prvotno projiciranih 1,7 milijardi eura (prema nacionalnoj metodologiji), najprije je korigiran na milijardu, dok su uz prijedlog drugog rebalansa, uz koji su službeno podignute i projekcije rasta BDP-a (na 2,8 posto), u Vladi istaknuli kako će proračun opće države na kraju završiti s minimalnim deficitom – oko 0,3 posto BDP-a ili 235 milijuna eura.

Ukupno se, dakle, računa s gotovo uravnoteženim saldom. Ako je suditi prema prošlogodišnjim planskim veličinama i ostvarenju, lako je moguće da i ove godine država zapravo zabilježi suficit. Lani, je naime, još listopadskim rebalansom bio planiran manjak opće države od 2,6 posto BDP-a prema domaćoj metodologiji odnosno 1,5 posto prema europskoj, a godina je na kraju zaključena sa suficitom.