Sviđa mi se što su svi u Hrvatskoj jako prijateljski raspoloženi i dobri ljudi, a najmanje mi se sviđa vrijeme, previše je hladno. Prve godine kad sam došao, tada sam vidio prvi snijeg u životu, jer ga na Filipinima nema, samo kiša i sunce. Nakon prvog snijega shvatio se da se moram jako debelo obući, tri jakne i snažne čizme…

Ispričao nam je to kroz smijeh 29-godišnji Filipinac Jaypee Jagorin. Već dvije godine radi u prehrambenom odjelu pekarske industrije Mlinar. S vremenom se navikao na hladnoću, a u Zagrebu je dobio i bebu sa suprugom koja također radi u Mlinaru. Na Filipinima nije bio već pet godina, gdje mu još žive roditelji, braća i sestre. Prije nego je došao u Hrvatsku 2022. godine, radio je u Kataru.

poslovi

Ovo zanimanje u Hrvatskoj donosi plaću i do 2.500 eura, strani radnici zadovoljni uvjetima

loša iskustva

Nepalac u Hrvatskoj: Šef mi je davao 10-ak kuna dnevno, sjeo sam u autobus i plakao

U njihovoj rodnoj otočnoj državi, već dugo nije bio ni njegov kolega Sonny Yadao, koji radi kao dostavljač i priznaje da mu je najveća prepreka u poslu nepoznavanje hrvatskog jezika. Kaže da kada ljudi s kojima mora surađivati ne govore engleski, pokušava se sporazumjeti govorom tijela, no neke osnovne riječi već je naučio.

“Najdraža hrvatska riječ mi je ‘dobro jutro’, uvijek gdje god dođem pozdravim s osmijehom i kolege mi se nasmiješe”, ispričao je Sonny, no iza njegovog vedrog duha i pozitivne energije ipak ima i puno tuge i nostalgije za Filipinima.

“Nedostaje mi dom. Nisam bio na Filipinima već šest godina. Čak ni kad mi je otac preminuo nisam mogao kući zbog Covid restrikcija u Kataru. To mi je jako teško palo, ali morao sam to prihvatiti. Ne mogu financijski pomoći obitelji ako odem doma”, ispričao je Sonny. Jaypee i Sonny primjeri su stranih radnika koji su u Hrvatsku došli raditi za privatnu kompaniju, no i državne firme poput Hrvatske pošte, sve više zapošljavaju strance.

U pošti u Zagrebu radi 29-godišnji Hasan M. iz Bangladeša. Za našu zemlju se odlučio, kako nam kaže, jer mu je veliki cilj bio doći u Europu i Hrvatsku je opisao kao najlakšu za dolazak.

Od gotovo devet tisuća radnika Hrvatske pošte, njih 97 su strani državljani, 69 radnika stiglo je iz Indije, Filipina, Nepala, Bangladeša, Pakistana i Čilea, dok je ostatak iz Europe.

Primarno iz susjednih zemalja poput Srbije, Sjeverne Makedonije te Bosne i Hercegovine. Iz Mlinara nam do zaključenja teksta nisu poslali podatke o broju stranih radnika u njihovoj kompaniji. Hasana smo upitali koje su najveće razlike između rada u Bangladešu i u Hrvatskoj.

Hrvatski prijatelji
Napominje kako u Hrvatskoj uvijek radi osmosatno radno vrijeme, dok je u matičnoj zemlji ponekad morao raditi i 10 do 12 sati u komadu. U Bangladešu je radio kao dostavljač hrane, a zna voziti i motocikl i automobil.

“Posao poštara i dostavljača je jako sličan, ali promet u Bangladešu i Hrvatskoj je vrlo različit. Hrvatski sustav prometa je jako dobar, ljudi poštuju prometna pravila, dok je u Bangladešu puno više kršenja prometnih propisa i znakova. Zato je ovdje lakše raditi”, kazao je Hasan.

On živi u smještaju koji je osigurala Pošta s dva cimera iz Bangladeša, a u Hrvatskoj nije sam, jer u našoj zemlji u građevinskom sektoru radi i njegov stariji brat koji je u Dhaki ostavio ženu i dijete u potrazi za boljom plaćom. Kaže kako se nije još sprijateljio s puno kolega, no jednog hrvatskog prijatelja ipak s ponosom ističe.

“Ime mog hrvatskog prijatelja je Vlatko, on je veoma srdačan i jako puno mi je pomogao. Rekao mi je da što god mi treba da ga samo nazovem, da će mi pomoći’’, rekao je Hasan. Sa svojim hrvatskim kolegama sprijateljio se i Jaypee, koji napominje kako mu je najdraže domaće jelo ćevapi, a s kolegama s posla ponekad nakon smjene svrati do bara i popije par pića.

“Velika je razlika raditi u Kataru i u Hrvatskoj. Ljudi su posve drugačiji, u Hrvatskoj mi se više sviđa”, usporedio je Jaypee.

Kazao je kako mu je naučiti hrvatski jezik koji je jako drugačiji od filipinskog popriličnog teško, a posebnu muku zadaju mu dijakritički znakovi. Stranci koji znaju hrvatski najbolja su opcija i za poslodavce, tako se početkom godine na Gospodarsko-socijalnom vijeću napomenulo kako će se integracija u najvećoj mjeri provoditi kroz tečajeve hrvatskog jezika vaučerima putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Edukacija i na Bernaysu
Hrvatska gospodarska komora nedavno najavila da u suradnji s Veleučilištem Edward Bernays pokreće program edukacija ‘Welcome to Croatia’ u cilju integracije stranih radnika u društvo i poslovnu zajednicu.

Jedan od onih koji se želi integrirati, te jednog dana naučiti jezik i dobiti državljanstvo je Jaypee kojem se prvo dijete rodilo u Zagrebu.

Hrvatski sustav prometa jako je dobar, ljudi poštuju prometna pravila, zato je ovdje lakše raditi, ističe Hasan M./R. Anić/PIXSELL