Od komada drva iz šume do olovke kojom bi se ponosila svaka pernica. Brando Zucco cijepa, reže, tokari, brusi i buši – i svako to drvce na kraju probudi dušom od tinte.

“On će se mijenjati jer je prirodni materijal. Mijenjat će se boja, kako mi ga koristimo, ali to je dio igre. Ako želite nešto što traje zauvijek, onda to je plastika, plastika traje zauvijek, a drvo je nešto što ostari, što ima patinu, što ostari s nama, nešto što nije fiksirano u vremenu”, naglašava Brando Zucco.

Od masline, oraha, bukve, hrasta, kestena, do egzotičnog drva, svaka jedinstvena i neponovljiva. Brando je prije zaljubljivanja u drvene pisalice radio kao grafički dizajner – i još se koristi prvom kemijskom koju je izradio, supruga Gorjana, arhitektica.

URARI

Izumrjeli zanat: Posljednja generacija urara završava školu

“Najviše volim nalivpera zato što je nalivpero skroz drugačije, pogotovo za crtati i skicirati. Osjećaj je nevjerojatno bolji i superiorniji, a od kemijskih volim baš one crne tamne kemijske tanke”, rekla je Gorjana Drašković Zucco.

Pisaći pribor treba probati, poput odjeće. Ne stoji sve svakomu.

“Ovisi od želje i ovisi o tome kako pišete. Ove su tanke, lagane, obično cure, vole ih ljudi koji će ih staviti u rokovnik s gumicom”, govori Brando.

Sve je Branda vodilo ovomu, oduvijek je volio pisati i zapisivati. Odrastao je u dijelu Italije gdje je drvo bilo sve, a majka je imala papirnicu. No, tek je, kad se u Hrvatskoj radionica već zahuktala, shvatio da izrađuje penkale u zemlji izumitelja penkale.