Osnuje li Milan Kujundžić, koji je danas istupio iz HDZ-a, novu stranku bio bi to šesti takav slučaj u 24-godišnjoj povijesti Hrvatske demokratske zajednice, no dosad su sve novoosnovane stranke HDZ-ovih disidenata, uz iznimku HDSSB-a Branimira Glavaša, neslavno završile.

Prvi takav slučaj dogodio se 1994. kada su kao posljedica frakcijskog sukoba u HDZ-u nastali Hrvatski nezavisni demokrati (HND). Tadašnji predsjednik Hrvatskog sabora Stjepan Mesić i šef obavještajnih službi Josip Manolić zajedno s grupom pristaša pokušali su nadvladati desnu struju predvođenu ministrom obrane Gojkom Šuškom te, uz pomoć oporbe, osigurati većinu zastupnika u parlamentu.

Nakon što je taj pokušaj propao Mesić i Manolić istupili su iz HDZ-a i osnovali HND, koji na parlamentarnim izborima 1995. godine nije osvojio nijedno zastupničko mjesto. Mesić je dvije godine kasnije napustio HND i prešao u Hrvatsku narodnu stranku, a Manolić je nastavio voditi izvanparlamentarni i marginalni HND.

Idući poznati HDZ-ovac koji je napustio stranku i započeo vlastiti politički put bio je Tomislav Merčep koji je 1997. osnovao Hrvatsku pučku stranku (HPS).

Merčep je u prvoj polovici devedesetih zbog svoje uloge u Domovinskom ratu bio među najeksponiranijim članovima stranke, a njegov politički pad počinje nakon 3. općeg sabora HDZ-a 1995. godine, kada ga je predsjednik Franjo Tuđman optužio za okupljanje terorističkih kadrova. Uskoro je istupio iz HDZ-a te dao ostavku na mjesto savjetnika u MUP-a.

Merčep je s HPS-om sudjelovao na parlamentarnim izborima 2000. i predsjedničkim izborima 2005., ali bez uspjeha osim djelomično na lokalnoj razini. HPS danas praktički ne postoji, a Merčepu se sudi zbog optužbe za ratne zločine iz 1991. godine.

Demokratski centar (DC) nastao je nakon poraza HDZ-a na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2000. godine, a osnovali su ga bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić i bivša savjetnica predsjednika Tuđmana Vesna Škare-Ožbolt.

Na izborima 2003. DC se natjecao na zajedničkoj listi s HSLS-om, no lista je doživjela fijasko a DC je osvojio tek jedno zastupničko mjesto koje je pripalo Vesni Škare-Ožbolt. Ona je potom od Granića preuzela vođenje stranke.

Nakon toga DC je ušao u koaliciju s HDZ-om Ive Sanadera, a Škare-Ožbolt je postala ministricom pravosuđa, no početkom 2006. Sanader ju je smijenio.

Hrvatski blok – pokret za modernu Hrvatsku (HB) osnovan je 2002. godine nakon žestokog sukoba Ivića Pašalića i Ive Sanadera, koji je završen Pašalićevim porazom na 7. izbornom saboru HDZ-a. Pašaliću se u HB-u priključio mali broj pristaša, a većina članova i birača HDZ-a ostala je vjerna Sanaderu.

HB na parlamentarnim izborima 2003. godine nije uspio ući u Sabor, a na izborima 2007. nastupio je kao dio koalicije desnih stranaka Jedino Hrvatska koja nije uspjela prijeći izborni prag. Ubrzo potom Ivić Pašalić napustio je politiku.

Jedini koji je nakon izlaska iz HDZ-a barem privremeno politički profitirao je Branimir Glavaš koji je 2005. godine, nakon sukoba s Ivom Sanaderom, osnovao Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje (HDSSB).

Sanader je u travnju 2005. isključio Glavaša iz stranke pod optužbom da vodi autonomašku politiku, nakon čega je Glavaš sastavio nezavisnu listu za izbore za Gradsko vijeće Osijeka i Županijsku skupštinu Osječko-baranjske županije i ostvario relativnu pobjedu, dok je HDZ pretrpio teški poraz.

Nekoliko mjeseci nakon razlaza sa Sanaderom i HDZ-om, protiv Glavaša je pokrenuta istraga zbog sumnje za ratni zločin nad srpskim stanovništvom 1991. godine u Osijeku. Glavaš je 2010. presudom Vrhovnog suda kažnjen s osam godina zatvora zbog ratnog zločina.

HDSSB je unatoč tome što mu je osnivač završio u mostarskom zatvoru nastavio vladati Osijekom i Osječko-baranjskom županijom sve do nedavnih lokalnih izbora na kojima je doživio poraz u Osijeku, gdje je kandidat koalicije SDP-HNS-HSU Ivica Vrkić izabran za gradonačelnika.