Kad je Vlada prije desetak mjeseci donijela Strategiju poljoprivrede do 2030. njome zacrtani cilj povećanja vrijednosti poljoprivredne proizvodnje s 20 na 30 milijardi kuna godišnje u agro sektoru je uglavnom ocijenjen ambicioznim, ali ostvarivim.

I u izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu nešto kasnije prošle godine iščitani su važni iskoraci koji bi trebali olakšati poboljšanje produktivnosti i ukupne ekonomike korištenja zemljišta. To, uz ostalo, uključuje nova pravila vezana uz javne natječaje za zakup državnog zemljišta.

No, iz redova ozbiljnijih OPG-a, obrtnika, a posebice većih agro sustava u novije se vrijeme upozorava da istekom postojećih ugovora mnogi od njih s novim natječajima sigurno gube tu zemlju, a u konačnici bi se umjesto rasta proizvodnje i ulaganja u dogledno vrijeme mogao dogoditi pad.

Pišući nedavno o trenutno gorućem pitanju isteka privremenih ugovora (i/li tzv. potvrda) i pravnog vakuuma za postojeće zakupnike, ali i problemu površinskog maksimuma i s tim povezanih kriterija u novim natječajima jedinica lokalne samouprave, Poslovni dnevnik prenio je stajališta dijela aktera iz tog sektora, uključujući i procjenu Hrvatske poljoprivredne komore o prijetnji da neobrađeno ostane gotovo 150 tisuća hektara ili gotovo 15 posto ukupne površine poljoprivrednog zemljišta. Očitovanje Ministarstva poljoprivrede dobili smo naknadno. Ono situaciju, očekivano, vidi drugačije.

“U tijeku je analiza baze Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta, koja se kontinuirano ažurira temeljem podataka koje dostavljaju JLS-ovi. Do sada je riječ o brojci od 3583 ugovora o privremenom zakupu s ukupno približno 53.000 hektara, pri čemu je procjena da će se obuhvaćena površina popeti na maksimalnih 75.000 hektara”, navode u tom resoru na čelu s ministricom Marijom Vučković.

Dodaju i da je velik broj privremenih ugovora u postojećoj evidenciji istekao prije izmjena zakona između 2013. i 2021., ali su ih pojedini JLS-ovi produljivali također privremenim ugovorom na dvije godine, dok drugi nisu davali produljenje.

“I zbog toga je jedan od temeljnih ciljeva novih izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu bilo žurno raspisivanje natječaja i osiguranje dugoročnih uvjeta sigurnosti i stabilnosti korištenja državnog poljoprivrednog zemljišta”, objašnjavaju.

U slučaju da jedinice lokalne samouprave to ne učine sukladno rokovima propisanima Zakonom Ministarstvo će, kažu, preuzeti raspolaganje državnim zemljištem. Već do sada su donesene odluke o preuzimanju raspolaganja za 12 JLS-ova. A u cilju ubrzanja postupaka raspolaganja zemljištem aktivno se surađuje s JLS-ima, tvrde.

“Organiziraju se radionice, uspostavljen je način elektroničkog odgovaranja na upite JLS u vezi s provedbom natječaja, posreduje se u komunikaciji s drugim institucijama, provode se aktivnosti uspostavlja informacijskog sustava za provedbu natječaja koji će značajno ubrzati postupanja te u konačnici dovesti do bržeg sklapanja ugovora i uvođenja u posjed novih zakupnika”, objašnjavaju u tom ministarstvu.

Dio subjekata ne vodi računa o vrstama proizvodnje, kapacitetima i strateškom značaju za RH, ističu u Ministarstvu Marije Vučković/I. Kralj/PIXSELL

Iznose i podatak da je dosad objavljeno 228 javnih natječaja za zakup zemljišta, ukupne površine veće od 55 tisuća hektara, a prema uvidima Ministarstva, pripremljen je 31 novi javni natječaj.

Kako bi se urednim poljoprivrednicima po isteku privremenih ugovora omogućio nastavak mirnog posjeda nakon sadnje jesenjih usjeva, omogućeno je daljnje korištenje zemljišta do poziva Povjerenstva, isključivo kod poljoprivrednika koji su koristili zemljište putem ugovora. Također, na područjima velikog broja isteklih privremenih ugovora iskoristit će se, kažu, svi raspoloživi mehanizmi za ubrzano raspisivanje natječaja.

‘Prigovori ne stoje’
Naglašavaju i da se po prvi put propisuje žurno raspisivanje javnih natječaja za davanje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države u zakup, kao i sustav bodovanja sukladno strateškim prioritetima, pri čemu najveći broj bodova ostvaruju oni koji ostvaruju višu dodanu vrijednost (proizvodnja, prerada…), dosadašnji posjednici, domicilni te mladi nositelji obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

Usto, propisuje se i pravo prvokupa od strane RH po isteku moratorija, te obveza i rok dostave odnosno izrade i kontrole Gospodarskog programa, dodatne kontrole raspolaganja te prekršajne odredbe za neovlašteno korištenje i nedostavljanje izvješća o istom, a uvest će se i elektronička provedba javnog natječaja za zakup.

”Dio poljoprivrednih subjekata iznosi prigovore u pogledu određivanja maksimuma od strane pojedinih lokalnih samouprava koji, prema njihovim navodima, ne vodi računa o vrstama proizvodnje, kapacitetima i strateškom značaju za Hrvatsku.

Ali, u odnosu na dosadašnji ZPZ, gdje se maksimum obavezno određivao u programima raspolaganja, izmjenama i dopunama Zakona maksimum se može i ne mora odrediti u postupku raspisivanja natječaja koje priprema JLS, a kako bi se javni natječaj u potpunosti mogao prilagoditi specifičnim lokalnim uvjetima i potrebama”, brane svoju poziciju u tom Vladinu resoru.

Ministarstvo poljoprivrede će, kažu, u okviru svojih nadležnosti i zakona voditi računa i strateškim proizvodnjama cijeneći značaj važnih gospodarskih subjekata, kao i o potrebi doprinosa vitalnosti ruralnog prostora kojeg nema bez malih poljoprivrednika.

‘Ugroženi smo’
Pita li se pak poduzetnike u sektoru agrara, međutim, raspolaganje poljoprivrednim zemljištem već sada se ne provodi sukladno ZPZ-u, zbog čega se i dalje ugrožava poljoprivredna proizvodnja i produžava agonija zvana pravni “vakuum”, a za to nitko ne snosi odgovornost niti ima ikakve sankcije. Zakon, kažu, propisuje da su se u roku tri mjeseca trebali donijeti Programi raspolaganja koji su osnova za raspisivanje natječaja.

Do danas, nakon 7,5 mjeseci, programi u nekim JLS-ima nisu doneseni pa se niti natječaji ne raspisuju. “Od raspisanih natječaja, pak, ne znamo ni za jedan na kojemu općina nije primijenila mogućnost određivanja maksimalne površine, a kriteriji za određivanje broja hektara u pojedinim slučajevima ne postoje ili su dvojbeni. Koliko su hektara izgubili dosadašnji posjednici na raspisanim natječajima? Mislim da ne zna nitko.”, tvrdi jedan predstavnik poljoprivrednih proizvođača.