Tek nakon što je zaprijetio suicidom ispred zgrade Europskoga parlamenta, i to na dan hrvatskog pristupanja EU, umirovljeni pukovnik HV-a i stručnjak za razminiranje Branko Kakarić uspio je skrenuti pozornost na probleme koje ima otkako se bori protiv korupcije.

Zasad nije postigao očekivani efekt: umjesto da mu napokon pomogne, država ga je na tri dana strpala u psihijatrijsku bolnicu Vrapče, iz koje je pušten u ponedjeljak.  "Osim što sam prisilno odveden na psihijatriju, ništa se zapravo nije promijenilo, pa nastavljam svoju borbu", rekao nam je Kakarić, koji je tijekom rata vodio razminiranje četiriju skladišta oružja JNA. Višestruko je ranjavan i odlikovan.Njegovi su problemi počeli kad je, nakon demobilizacije, osnovao tvrtku za razmimiranje Exbel, uložio u nju 1,2 milijuna kuna dobivenih kreditom i zaposlio 30 ljudi. Povezao se sa srodnom njemačkom tvrtkom Heinrich Hirdes GmbH te 2002. podnio zajedničku prijavu za poslove humanitarnoga razminiranja u Podunavlju, vrijednog 22 milijuna kuna. Ponudio je cijenu od 14 kuna po kvadratnom metru. Njemački su mu partneri ubrzo javili neka slobodno poveća cijenu na 16 do 22 kune, a objasnili su mu i zašto. "Potplatili smo neke ljude bliske Vladi Ivice Račana, pa svaka cijena može proći", rekli su tada Nijemci Kakariću. 

Rekli mu da se ne petlja 
"Kao patriot, odmah sam otišao u DORH prijaviti kako se pljačka državni novac. Tamo su mi rekli da je isti slučaj prijavio i Mungos, što znači da je DORH ima i dodatni razlog djelovati jer je oštećena tvrtka u državnome vlasništvu. U međuvremenu su Nijemci počeli ucjenjivati neke hrvatske tvrtke pa sam ponovno otišao u DORH", kaže naš sugovornik. Tamo su ga uvjerili da njemačka ponuda sigurno neće proći, no ipak je prošla, a nepravilnosti su se nastavile.  "Umjesto da zaposle naše pirotehničare, angažiraju 30 stranaca, i to bez kontrola DORH-a. Nijemci su mi rekli da su potplatili koga treba i mogu raditi što god žele", prisjeća se Kakarić. Shvativši da su također uvezli 20 vozila bez carine, otišao je na Carinsku upravu, gdje su mu rekli da se "ne petlja u to".

U međuvremenu mu je jedan agent POA-e (identitet poznat redakciji) potvrdio da i oni vode istragu te da su otkrili i puno više nego što Kakarić zna. Unatoč tome, slučaj nije procesuiran. Neke od izvađenih mina završile su na crnom tržištu, a s nekima je, nakon što je procurilo da je prijavio slučaj, miniran teren oko obiteljske kuće Kakarićevih, čime je upropaštena i njegov Exbel jer se do zgrade u kojoj je tvrtka smještena više ne može doći. Policija je odbila obaviti očevid, pa Kakarić DORH-u prijavljuje tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Šimu Lučina i Zlatibora Kaštelanca, načelnika MUP-ove Uprave za inspekcijske i nadzorne poslove, no prijava je odbijena. "Čvrsto sam vjerovao u DORH, a oni na kraju ništa nisu poduzeli, još su me napali kako se usuđujem tužiti ministra Lučina", kaže Kakarić. Do danas nije dobio urudžbeni broj te prijave, pa sumnja da ona i dalje leži u ladici u DORH-u.  

Svemoćni Bošnjaković
Podnio je prijavu i MUP-u, na koju nikada nije dobio odgovor. "A kad sam izlazio sa sastanka s Dragutinom Cestarom u MUP-u, zaskočila su me dvojica policajca i zaprijetila da će mi pobiti obitelji ako ne povučem prijave. Nisam povukao prijavu jer znam da sam u pravu, inače bi sigurno netko mene prijavio", zaključuje Kakarić. U svojoj se borbi uspio zamjeriti ne samo SDP-u već i HDZ-u. "Moja obiteljska kuća nalazi se u mjestu Križ, koje spada pod Ivanić Grad, pa se na tamošnjem općinskom sudu odvijao proces protiv Andrije Borbelja i ostalih koji su mi minirali okućnicu. No, u Ivanić Gradu je Dražen Bošnjaković, bivši HDZ-ov ministar pravosuđa, organizirao pravo paralelno pravosuđe. Dolazio je na rasprave kao odvjetnik i dok je bio saborski zastupnik, bavio se odvjetništvom, čak i kao prvi tajnik u Ministarstvu pravosuđa!

Njegova supruga, sutkinja na tamošnjem općinskom sudu, nije mi dopustila da zovem svoje svjedoke. Jedan od Barbeljevih svjedoka prijetio je da će me ubiti, a na kraju su svi oslobođeni jer je sud zaključio da je eksploziv bezopasan. Bošnjakovićevu sam mrežu prijavio USKOK-u, bez rezultata", kaže Kakarić. Na kraju je policija ipak izvadila dio mina, a Barbelj je navodno rekao Kakariću da će ih izvaditi sve tek kad ovaj povuče optužbe protiv Lučina. U međuvremenu je 2008. jedan susjed izorao dvije mine, ali ni to nije bilo dovoljno da se teren sanira. "Uza sve to, uz pomoć javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka oteta mi je imovina vrijedna 1,2 mil. kn, među ostalim, sanitetsko vozilo. Od države tražim da mi vrati imovinu, izvadi mine oko moje kuće i ispita prijetnje koje sam dobio u MUP-u. Spasio sam puno ljudi tijekom rata, sada od društva tražim da spasi mene i moju obitelj", poziva Branko Kakarić. 

Odgovor DORH-a na Kakarićeve optužbe

'Ne znamo da je državni tajnik Bošnjaković radio na crno'

"Nismo upoznati s činjenicom da je bivši ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković  u vrijeme dok je bio saborski zastupnik i tajnik u Ministarstvu pravosuđa 'na crno' radio kao odvjetnik u privatnim sporovima i zastupao Dom zdravlja Ivanić Grad te da su se ročišta odgađala s obrazloženjem da je u tijeku saborsko zasjedanje. Ne raspolažemo navodima g. Kakarića da su ga pojedini djelatnici (Dragutin Cestar) protupravno zatočili i tražili od njega da odustane od istrage slučaja korupcije i terorizma u humanitarnom razminiranju", rečeno nam je u Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

Nikad bez mina

Sve su to mogli odraditi Rusi

Na naše pitanje kad će Hrvatska postati zemlja bez mina, Kakarić odgovara: Nikada! "Još sam 90- ih radio na prebijanju ruskoga klirinškog duga poslovima razminiranja, Rusi su nam mogli izvaditi sve mine u roku pet godina. Plan nije uspio jer su već tada bili prejaki privatni interesi da taj lukrativni posao traje vječno, a Mungos je namjerno uništavan. Kako bi se opljačkalo što više državnog novca, neke od izvađenih mina su, nakon krivotvorenja zapisnika o njihovu vađenju, premještene na minski čista područja, pa se onda i njih 'razminiralo', tvrdi Kakarić.