Zdravstvena zaštita u Hrvatskoj još nije zauzela mjesto koje ima u svim dobro uređenim i funkcionirajućim zdravstvenim sustavima u svijetu, kaže doktor Damir Biloglav, predsjednik Udruge liječnika privatnih poslodavaca u ugovornom odnosu, pri HUP-u, s kojim smo razgovarali o promjenama i rezultatima Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je stupio na snagu 1. siječnja.

Umjesto dosadašnjeg sustava koncesija, Zakon uvodi tzv. ordinacije. Koje su razlike? Što je sa zakupom ordinacija?

Razlika između “ordinacije” i koncesionara je jasna na papiru. Najvažnija novina je da nam novi status omogućava zapošljavanje još jednog mlađeg kolege koji bi trebao u budućnosti, kad sadašnji liječnik ode u mirovinu, preuzeti ordinaciju i osigurati kontinuitet pružanja zdravstvene zaštite bez neugode i stresa za pacijente. No, stvari u praksi stoje drukčije nego na papiru. Široj javnosti je poznato da već nedostaje nekoliko stotina liječnika u obiteljskoj medicini, a trend koji pratimo nije obećavajući. Zato je pitanje kako ćemo doći do mladih kolega i motivirati ih da se opredijele upravo za obiteljsku medicinu. Drugo, za takvo nešto je potrebno osigurati dodatna sredstva jer drugi liječnik ne postoji u sadašnjoj kalkulaciji vrijednosti tima. Tko će snositi troškove specijalizacije mladog liječnika? Kakva su prava i obveze liječnika nakon specijalističkog ispita? Kakva su prava sadašnjeg liječnika koji će na mladog prenositi svoje znanje i iskustvo, koji će mu predati na skrb prosječno 2000 osiguranika u čiju je zdravstvenu zaštitu uložio cijeli radni vijek? Kako ja mogu jamčiti kolegi kojeg dovedem u ordinaciju da će zaista nakon mog odlaska u mirovinu nastaviti raditi u mojoj ordinaciji? Novi zakon predviđa da će se nakon odlaska liječnika u mirovinu raspisivati natječaj za zapošljavanje na njegovo mjesto, a izbor se prepušta lokalnoj samoupravi.

Dakle, doktori – koncesionari zalažu se za punu privatizaciju primarne zaštite tako da se omogući nasljeđivanje ili prodaja prakse kada liječnik odlazi u mirovinu?

HUP-Udruga privatnih liječnika u ugovornom odnosu već godinama ima nepromijenjeni stav o tom pitanju. Optimalno rješenje za PZZ je da liječnici budu vlasnici ne samo djelatnosti već i poslovnih prostora i opreme koji su sad u vlasništvu domova zdravlja, tj. lokalne samouprave. Godinama slušamo prijetnje o povratku zakupaca, a kasnije koncesionara u sustav domova zdravlja. To je frustrirajuće i demotivirajuće kako za mlade liječnike koji se ne usude upustiti se u nešto tako neizvjesno, tako i za nas koji smo cijeli svoj radni vijek proveli u PZZ-u. U 21 godini koliko sam u zakupu, koncesiji, uplatio sam na račun doma zdravlja, odnosno županije na ime najma, tj. koncesije oko 45.000 eura. Do kraja radnog vijeka, uz uvjet da se ne poveća iznos najamnine, upečatit ću još najmanje 15.000 eura. Nažalost, svih ovih godina dom zdravlja nije u moju ordinaciju uložio ni kunu. Da je poslovni prostor u kojem radim moje vlasništvo i da sam u nj uložio samo trećinu tog iznosa, bio bi vrhunski uređen i opremljen. Ovako taj novac odlazi u dom zdravlja i troši se uglavnom na način koji nema veze sa zdravstvenom zaštitom, iako se radi o novcu koji se prikuplja iz zdravstvenog doprinosa i koji bi trebao služiti čuvanju zdravlja naroda. Po našem prijedlogu bi liječnik na kraju karijere prodao ordinaciju mladom kolegi. Za tu namjenu bi mladi digao dugoročni kredit, a čije bi ga redovito servisiranje koštalo manje od sadašnjeg najma domu zdravlja. Imao bi sigurnost i nitko mu ne bi prijetio povratkom u dom zdravlja, a kad dođe i njegovo vrijeme za mirovinu, prodao bi ordinaciju nasljedniku. Sada, kad napunimo 65 godina, umjesto nagrade dobijemo “vritnjak” .

Što ovaj novitet znači za liječnike primarne zdravstvene zaštite (PZZ), koncesionare?

Tijekom javne rasprave prije Zakona naše udruge iz PZZ-a bile su vrlo aktivne i u najboljoj namjeri su predlagale poboljšanja kojima je jedini cilj bio učiniti obiteljsku medicinu atraktivnom i primamljivom za mlade koji se nakon studija moraju opredijeliti za neku od medicinskih struka. Naš najčešći zahtjev je bio da se svim liječnicima u domovima zdravlja omogući da budu koncesionari. Po starom zakonu je bilo određeno da 30% liječnika mora ostati u domu zdravlja. Domovi zdravlja su, u svjetlu društvenih promjena u našoj zemlji zadnjih 20-ak godina i osobito u uvjetima suvremenih komunikacijskih tehnologija, potpuno izgubili smisao i danas su glavna prepreka za konsolidiranje PZZ-a. Toliko dugo dok se ne riješi ovo pitanje, nije moguće očekivati da će PZZ zauzeti mjesto kakvo ima u svim dobro uređenim zdravstvenim sustavima u svijetu.

Predviđa s tržišna najamnina koju plaća nositelj ordinacije. Koliko iznosi? Tko to određuje i kakve su posljedice?

Na ovo pitanje nitko nema odgovor. I mi se pitamo što je to tržišna najamnina i kako je moguće od nas je tražiti kad cijena našeg rada nema nikakve veze s tržišnom. Mi do danas nismo uspjeli definirati košaricu usluga koju smo dužni pružiti pacijentima, kao ni vremenske normative. Prosječni osiguranik doktoru obiteljske medicine donosi, temeljem našeg ugovora s HZZO-om, oko 20 kuna mjesečno. To je naš bruto prihod, a tek nešto više od polovine iznosa liječnik i sestra dobiju kao plaću. Zauzvrat osiguranik može neograničeno puno puta doći i tražiti našu pomoć. Kako onda govoriti o tržišnim odnosima i tržišnoj cijeni najma prostora…

Što je s organizacijom hitne medicine i restrukturiranjem bolničkog sustava?

Novi zakon predviđa sudjelovanje svih koncesionara u posebnim dežurstvima, što bi trebalo rasteretiti hitne medicinske službe. Ovo je odavno poznat pristup po kojem se sva neuralgična pitanja u sustavu rješavaju prebacivanjem na obiteljsku medicinu. Kome ćemo mi prebaciti svojih prosječno stotinjak pacijenata dnevno? Postoje brojna neriješena pitanja u vezi uvjeta rada u posebnim dežurstvima. S druge strane, ni ovim zakonom ne inzistira se na većoj odgovornosti osiguranika za svoje zdravlje i racionalnijem korištenju zdravstvenog sustava. Pogledajte samo kakvo je stanje na odjelima za hitni prijem bolesnika. Iako se radi o hitnim odjelima, može vam se dogoditi da čekate više od deset sati dok vas primi liječnik.

 "Amerikanizacija" našeg zdravstva

Primarna zdravstvena zaštita je prioritet samo pred izbore ili u nekoj prigodnoj situaciji. Ovaj posao radim 32 godine i nikad nisam osjetio da je PZZ ikakav prioritet zdravstvenim vlastima. Nažalost, novi zakon ne ostavlja prostor za neki optimizam. Rezultat će, bojim se, biti tzv. amerikanizacija u najnegativnijem smislu. To se već događa, a najzaslužniji za to su upravo oni koji se opiru promjenama i reformama paradoksalno plašeći narod upravo "amerikanizacijom" našeg zdravstva.